mini|desno|Fidelis Schabet, Čudo Pedesetnice, 1867. thumb|Prikaz Giotto di Bondonea (oko 1305. g. Duhovi ili Pedesetnica (grčki: Pentekost) su kršćanska svetkovina silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu 50. dan nakon Uskrsa (brojeći i sam Uskrs kao prvi dan), od kuda i potječe naziv Blagdan Pedesetnice (grč. pentecost, pedeseti (dan po Uskrsu)), ujedno i slavlje sveopće, univerzalne Crkve, „jedne, svete i apostolske”, kako vjernici ispovijedaju u Nicejsko-carigradskome vjerovanju. Uoči same svetkovine, u subotnju večer, uobičajena su Duhovska bdjenja, euharistijska slavlja popraćena pjesmom i pobožnostima (klanjanjem, meditacijom, procesijama). Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.

Pedesetnica, tj. dramatični silazak Duha Svetoga na ranu Crkvu dogodio se pedeseti dan nakon Uskrsa – i o židovskom blagdanu Pedesetnice (Blagdan sedmica, hebrejski Šauvot) – kada se Židovi spominju dana primanja Deset zapovijedi na gori Sinaju – danom sklapanja zavjeta između Boga i Židova; prema židovskoj tradiciji, na taj su dan saveze s Bogom ranije bili sklopili Noa, Abraham i Jakov (Izrael)."Shavuot: The Festival of Covenants", Michael Segal, The Torah.com". Pristupljeno 19. svibnja 2024. Tako se i kršćanska Pedesetnica smatra danom kada je sklopljen Novi zavjet, »rođendanom Crkve«."OD USKRSA DO PEDESETNICE Muka i smrt donijeli su vječnost", M. Erceg i dr. "Glas koncila", 6. travnja 2018.

Djela apostolska (Dj 2,1-2,12) donose da su apostoli toga dana počeli javno navještati vjeru u Isusa Krista, puni Duha Svetoga, tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se „dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Prema Katekizmu Katoličke Crkve, krštenje je bilo ponuđeno svim ljudima koji su se o Pedesetnici zatekli u Jeruzalemu, i Židovima i poganima, što je naznačilo otvorenost kršćanske vjere za ljude svih naroda (Dj 2, 41; 8, 12-13; 10, 48; 16, 15). Prema kršćanskome nauku, tog se dana Presveto Trojstvo potpuno objavljuje.

Praški glagoljski listići iz 12. ili 13. st., koji su pronađeni u Pragu 1855. godine, sadrže himne koje su se izvodile za blagdane u liturgijskoj godini, a među njima se nalazi i himna za svetkovinu Duhova. Prema sadržaju, listići pripadaju istočnoj, tj. bizantskoj liturgijskoj tradiciji, a prikazuju raznolikost i susret dviju liturgijskih tradicija na jednom – slavenskom – prostoru.

Naziv Naziv Duhovi množina je imena Duha Svetog. Ime mu u osnovi ima opću imenicu duh, koja potječe iz praslavenske riječi muškog roda *duxъ, značenja 'duh' ili 'dah'. Staroslavenski nazivi za svetkovinu Duhova su:

pętikostie (sr. r.) ili pętikostii (ž. r.) te pętьdesętьnica (ž. r.), koji su srodni nazivima za židovski blagdan Pentekoste, odnosno Pedesetnice.

rusalię (ž. r.), čiji se srodni naziv Rusalje koristio u južnoj Dalmaciji. Naziv potječe od imena za godišnja podušja u svibnju i lipnju iz pretkršćanskog rimskog doba.

U hrvatskim se izvorima za naziv blagdana rano nalaze množinski oblici Duhovi, Dusi, Duhi. Blagdan nosi naziv Duhovi i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Više je tumačenja zašto se uvriježio naziv u množinskom obliku, za blagdan koji slavi treću božansku osobu, Duha Svetoga:

Svetkovalo se više dana, odakle stari naziv Duhovi dani, pa prema tom tumačenju ime ne označava mnoštvo duhova. U pravoslavlju se blagdan slavi kroz tri dana: u nedjelju Duhova, Duhovski ponedjeljak i Duhovski utorak. Tumačenje da se množinski lik Duhovi uvriježio zbog fenomenologije očitovanja treće božanske osobe. Jedinstveni Duh (Sveti) očitovao se kao mnoštvo ognjenih jezika, spustio se na apostole umnažajući im znanje stranih jezika kako bi mogli širiti apostolski nauk crkve svijetom. U kajkavskom području i kod gradiščanskih Hrvata sačuvan je i skraćeni oblik naziva, Duhi.

Naziv Rusalje za blagdan Duhova zadržao se na dubrovačkom području; naziv je pretkršćanskog porijekla prema latinskom „Rosalia“, „Rosaria“ odnosno „dies rosae“ što je označavalo festival ruža posvećen mrtvima, podušja koja su se u Rimskom Carstvu slavila u različite dane tijekom svibnja. Isti izvor navodi kako su se u okolici Vinkovaca, Duhovo i Duhovski ponedjeljak nazivali "mrtvi dani" jer se molilo za pokojne.

Narodni običaji koji su sačuvani u pravoslavlju povezuju se s nazivom Provodi, u kojima se u subotama po Uskrsu sve do Duhovske subote, obilazi i bdije na grobovima pokojnih, noseći hranu na grobove. To su običaji zadušnih dana i Duhovske zadušnice koja po julijanskome kalendaru pada u subotu uoči Duhova. Slični običaji su se održali u Srbiji, Ukrajini, Makedoniji, te Grčkoj i Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi. Bitoljčani u Makedoniji sačuvali su staro vjerovanje da duhovi umrlih tih dana izlaze iz grobova na pričest. U Makedoniji je i dalje raširena tradicija ostavljanja većih količina hrane na grobovima uoči i nakon Duhova, iako Makedonska pravoslavna crkva apelima pokušava utjecati da se u tome ne pretjeruje.

Blagdan Duhova u ranom kršćanstvu je bio kalendarski povezan s blagdanom Svih svetih, koji se također slavio u proljeće. U Katoličkoj crkvi blagdan Svih svetih pomaknut je na 1. studenoga odlukom pape Grgura III. u 8. stoljeću. Rimokatolici Dušni dan za pokojne obilježavaju dan nakon Svih svetih, prema odluci pape Klementa V. iz 14. stoljeća, a u njegovu obilježavanju je iščeznuo nekadašnji sporadični običaj da na grobove pokojnima nose hranu, kako navodi Marko Dragić.

Duhovska nedjelja se kod nekih reformiranih kršćana na engleskom govornom području naziva Whitsunday (od engl. white sunday, 'bijela nedjelja') zbog bijelih haljina u kojima se krste novokrštenici na taj dan. U rimokatolika je pak, Bijela nedjelja naziv za prvu nedjelju nakon Uskrsa, koju rimokatolici nazivaju i Malim Uskrsom.

Biblijsko utemeljenje i značenje Za kršćane je silazak Duha Svetoga na apostole ispunjenje židovskoga blagdana sedmica, kojega Židovi slave sedam tjedana nakon Pashe (kod kršćana Uskrs).

„I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih” (Dj 2, 4). Oganj (plamen) u Bibliji ima trojako značenje: pročišćava, kao što se zlato pročišćava taljenjem, oblikuje, poput kovača koji zagrijavanjem kovine oblikuje oruđe i oružje, i osvjetljava, kao što Krist izjavljuje: „Ja sam Svjetlost svijeta!” (Iv 8, 12) naznačujući time svoju božansku narav.

Tutnjava, koja je na Sinaju označavala Božju prisutnost, prisutna je i na Duhove: „I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.” (Dj 2, 2-3).

Primanjem dara Duha Svetoga, započinje apostolat Crkve, koja u raznolikosti jezika i naroda naglašava svoju univerzalnost (grč. katholikós – sveopći), kao i univerzalnost Radosne vijesti, namijenjene svim narodima i vremenima, kao što naglašava i Isus prilikom Uzašašća („Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima!” Mt 28, 19). Djela apostolska (Dj 2, 5-11) o tomu govore u sljedećim redcima:

Duhovske tradicije Zajedničko devetodnevno okupljanje apostola u molitvi uoči primanja Duha Svetoga opisuje se i kao »prva devetnica«, po uzoru na koju se i razvila ta pobožnost.Devetnica i molitve na čast Krvi Kristove. Zagreb. Družba misionara Krvi Kristove. 2014. ISBN 978-953-96000-6-6. Str. 5.

Duhovska bdjenja Duhovsko bdjenje ili Bdjenje Pedesetnice, bdjenje je u subotnju večer uoči same svetkovine Duhova. Započinje svetom misom, na kojoj se nakon Službe Riječi (Službe čitanja) čitaju hvalospjevi iz časoslova te pjeva posljednica Te Deum. Potom se čita Evanđelje i nastavlja sa Euharistijskom službom. Nakon svete mise, obično slijede klanjanje, molitva i pjesma. Duhovska bdjenja potiče Opća uredba liturgije časova, donoseći preporuke i smjernice (br. 71-73): Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90

Liturgijske tradicije U rimskomu Partenonu uvriježena je tradicija bacanja ružinih latica niz otvor njegove kupole, poznata kao „Veni, Veni, Rosas!”

Dođi, Duše Presveti pjeva se ili recitira na misi na Duhove, obično prije čitanja Evanđelja.

Hodočašća Mađarski, ali i ostali panonski i karpatski katolici, od 1567. tradicijski hodočaste u svetište Csíksomlyó (Şumuleu Ciuc), u Transilvaniji.Pentecost pilgrimage and the shrine of Csíksomlyó hungarikum.hu. Zbirka Hungarikum. Pristupljeno 29. svibnja 2023. The Pentecost pilgrimage in Şumuleu Ciuc visitharghita.com. Pristupljeno 29. svibnja 2023. Hodočašće svake godine okuplja stotine tisuća vjernika. Hetzmann, Mercédesz: Why do hundreds of thousands of Hungarians go to Csíksomlyó on Pentecost? dailynewshungary.com. Daily News Hungary. Objavljeno 5. lipnja 2022. Fisayo-Bambi, Jerry. Thousands of pilgrims observe traditional Pentecost at Șumuleu Ciuc in Romania MSN, objavljeno 7. lipnja 2025.

Francuzi hodočaste od pariške katedrale Notre-Dame do katedrale Notre-Dame u Chartresu u višednevnome hodočašću, s Duhovskim bdjenjem i pobožnostima u hodočasničkim crkvama. de Robien, Mathilde: Un nombre d’inscriptions record au pèlerinage de Chartres 2023 fr.aletheia.org. Objavljeno 16. svibnja 2023.

Izvori

Literatura

Vanjske poveznice Sestrinski projekti

Mrežna mjesta Hrvatska enciklopedija (Ujević): Duhovi LZMK / Hrvatska enciklopedija: Duhovi LZMK / Proleksis enciklopedija: Duhovi Hrvatska katolička mreža: Blagdan Duhova – Pedesetnica

Kategorija:Svetkovine Kategorija:Duh Sveti