desno|mini|Eugen Savojski desno|mini|Grb plemićke obitelji Savoya

Eugen Savojski (Pariz, 18. listopada 1663. – Beč, 21. travnja 1736.) bio je princ, austrijski vojskovođa i državnik. Smatran je najvećim vojskovođom svoga doba. Potječe iz sporedne linije savojske dinastije.

Vojna karijera Uspon Studirao je matematiku i prirodne znanosti. Stupio je u austrijsku vojsku nakon neuspjelog pokušaja da bude primljen u francusku vojsku. Istaknuvši se u ratovima protiv Turaka kod Beča, Pešte i Beograda i protiv Francuza u Pijemontu postao je general, a 1693. i feldmaršal. Od 1703. do smrti bio je predsjednik Dvorskoga ratnoga vijeća / savjeta. Bio je isto toliko sposoban državnik i političar koliko i vojskovođa pa je imao veliki utjecaj na vođenje poslova u Austriji prve polovine 18. stoljeća.

Pobjede nad Osmanlijama mini|desno|Eugen Savojski

Njegove pobjede nad Turcima (predvođenim sultanom) kod Sente 1697., kod Petrovaradina 1716. i kod Beograda 1717. značile su prekid turskih osvajanja u Europi, a rezultati tih pobjeda, Karlovački odnosno Požarevački mir, kojima je Austrija stekla velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, današnju sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj, značili su učvršćenje Austrije u Podunavlju. Pobjede Eugena Savojskog nad Francuzima u Španjolskom nasljednom ratu (1701. – 1709.) značile su istodobno jačanje austrijskih pozicija u zapadnoj Europi, gdje je Francuska bila u prvom planu političkih zbivanja.

Srbija Znatno je utjecao na uređenje Srbije za vrijeme austrijske vladavine 1718. – 1739. U Beogradskoj tvrđavi ostala je kapija princa Evgenija, a donedavno su postojali i ostatci njegovoga dvora na Dorćolu u Beogradu.

Pohod na Sarajevo

Šestoga listopada 1697. godine sa 6500 ratnika (4000 kopljanika, 2500 pješaka s puškama, 12 malih topova i dva mužara) krenuo je iz Osijeka i prešavši rijeku Savu kod Broda započeo kratkotrajni napad na Bosnu. Za jedanaest dana stigao je do Visokog koje je opljačkao i zapalio. Dne 22. listopada princ Eugen šalje u Sarajevo trubača i barjaktara, sa zahtjevom da se grad preda i izbjegnu žrtve. U pismu koje je uputio vlastima Sarajeva stoji:

Nakon što je njegovo pismo ostalo bez odgovora, a trubač i barjaktar napadnuti i opljačkani, princ Eugen zapovjeda napad na grad. Tijekom napada, grad je opljačkan i zapaljen. Zbog dolaska zime, austrijska vojska se vraća u Osijek. S njom je Bosnu napustilo oko 40.000 katolika. Oni su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka. Poslije tog egzodusa, katolici su postali najmanja vjerska skupina u Bosni, dok na drugo mjesto, iza muslimana, dolaze pravoslavci. Pohod na Sarajevo značio je kraj za sarajevsku katoličku četvrt.Furaj.ba Crkva svetog Ante Padovanskog na Bistriku (pristupljeno 7. prosinca 2017.)

Belvedere desno|300px|mini|Dvorac Belvedere, bečka rezidencija Eugena Savojskog Potkraj života sudjelovao je s manje uspjeha i u Ratu za poljsku baštinu. Neko vrijeme bio je carski namjesnik u Italiji i Flandriji. U svom dvorcu Belvedere (tal.: "lijep vidik") u Beču skupio je vrijednu zbirku umjetničkih djela i veliku knjižnicu. Porijeklom Talijan, po odgoju Francuz, postao je jedna od najistaknutijih osoba u Austriji, ratujući pod devizom "Austrija iznad svega".

Belje Godine 1697. austrijski car Leopold I., u skladu s tadašnjim običajima, a za posebne zasluge u pobjedi nad Turcima kod Sente, podario mu je imanje u južnoj Baranji. U sklopu imanja nalazilo se 13 sela, kojima je kasnije dodano još 6 sela, površine oko 800 km². Za sjedište imanja vlasnik je izabrao selo Bilje, gdje je između 1707. i 1712. sagradio Dvorac. Cijelo imanje dobilo je ime Belje po mađarskom izgovoru imena tog sela (Bellye).

Poslije smrti Eugena Savojskog, koji je bio neženja i nije imao izravnih nasljednika, počev od 1736. pa do kraja Prvog svjetskog rata, Belje je bilo naizmjenično u vlasništvu austrijskog dvora i pojedinih pripadnika njegovog plemstva.

Nasljeđe U svim konzultiranim hrvatskim enciklopedijama i leksikonima Eugen Savojski je naveden pod tim imenom. Međutim, u "Glasu Slavonije" i u povijesnim knjigama nekih autora (npr. Davorina Taslidžića) ispred imena Eugen dodaje se ime Franjo, a prezime se piše i u obliku Savoyski.

Eugena Savojskog spominje i Anto Gardaš u svom romanu Duh u močvari (str. 161): "Kad su ga na Bečkom dvoru zapitali što želi kao nagradu za pobjedu nad Turcima, odgovorio je da bi želio posjed u Baranji poznat pod imenom Kopački rit. I dobio ga je. Tu nedaleko sagradio je dvorac..."

Romani i poeme Roman Bizarij Jasne Horvat (Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.) donosi priču Zaključne veze sestrične princa Eugena od Savoje i Pijemonta, a u kazalu likova na samom kraju romana i životopis Eugena od Savoje. O Eugenu od Savoje Jasna Horvat navodi Eugenovu strast za stvaranjem (Bizarij, str. 269.): "Dvadesetih godina Osijekom je harala kuga. Eugen je držao, otpor ovoj epidemiji može pružiti jedino život u uzgonu. Kada je bolesti podlegnuo general Petrash, Eugen je naložio izgradnju zgrade vojnog zapovjedništva – Generalatshausa, a kasnije i vojarne – Generalatkasserne na sjevernoj strani glavnog tvrđavskog trga. Tugu je pokazivao sebi svojstvenim načinom... Kašljao je i zidao..."

Savojskome je Horvat posvetila i poemu Ars Eugenium (Institut Andizet, Osijek, 2019.), spjevanu u čast njegovoj ulozi u uspostavljanju suvremenog Osijeka. Po prvi put javno je prikazana 2018. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Poemu je 2019. godine uglazbio Luka Gotovac, ispjevao i odglumio Filip Sever, a režirao Robert Raponja. Praizvedba "igre s pjevanjem i nazdravljanjem" Ars Eugenium prikazana je na gala Vodikovoj svečanosti 12. travnja 2019. na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a u okviru Kreativne riznice – popularizaijskog simpozija kreativne industrije.

Roman OSvojski napisala je Horvat 2019. godine, a posvećen je ulozi Eugena Savojskog u izgradnji suvremenog Osijeka i niza gradova utvrda.Jasna Horvat roman strukurira u osam poglavlja slijedeći podjelu igraćih karata i šahovskih figura čijim je igrama bio sklon glavni junak Eugen Savojski.Glas Slavonije, Osječanin je svatko tko Osijeku daje sebe , objavljeno 2. srpnja 2019., pristupljeno 1. studenoga 2019. Roman je nadogradnja autoričina romana Bizarij iz 2009. godine i poeme Ars Eugenium iz 2018. godine.Glas Slavonije, Osvajanje Osijekom iz pera Jasne Horvat , objavljeno 29. lipnja 2019., pristupljeno 1. studenoga 2019. Dobitnik je Nagrade Josip i Ivan Kozarac za proznu knjigu 2019. godine. Ime Jezik Ime Eugena Savojskog bošnjački Eugen Savojski češki Evžen Savojský danski Prins Eugen af Savoyen engleski Prince Eugene of Savoy francuski (François) Eugène de Savoie-Carignan ili François-Eugène, prince de Savoie-Carignan hrvatski Eugen Savojski japanski プリンツ・オイゲン mađarski Savoyai Jenő nizozemski Eugenius van Savoye norveški Eugene av Savoie njemački Eugen von Savoyen ili Franz Eugen, Prinz von Savoyen-Carignan poljski Eugeniusz Sabaudzki rumunjski Eugen de Savoia ruski Евгений Савойский slovački Eugen Savojský slovenski Evgen Savojski srpski Eugen Savojski (Еуген Савојски) ili Evgenij Savojski ili Evgenije Savojski španjolski Eugenio de Saboya ili Francisco Eugenio, Principe de Saboya-Carignan švedski Eugen av Savojen talijanski Eugenio di Savoia vijetnamski Eugene xứ Savoy

Izvori "Opća enciklopedija JLZ" (2 C-Fob), Zagreb, 1977. "Enciklopedija Jugoslavije" (4 E-Hrv), Zagreb, 1986. "Belje. Tvornica šećera. 75", Šećerana, 1986. "Mala enciklopedija Prosveta" (1 A-J), Beograd, 1978. , "Vremeplov", Glas Slavonije, 86, 27271, 43 – Osijek, 12. listopada 2006.

Vanjske poveznice

Kategorija:Austrijski vojni zapovjednici Kategorija:Državni poglavari Kategorija:Habsburška Monarhija Kategorija:Baranja Kategorija:Savojci Kategorija:Vitezovi Zlatnoga runa Kategorija:Austrijsko plemstvo