Streptothamnus rod je drvenastih penjačica iz porodice Berberidopsidaceae, reda Berberidopsidales. Ferdinand von Mueller opisao ga je 1862. u djelu Fragmenta Phytographiae Australiae 3: 27. Rod je prirodno ograničen na istočnu Australiju, odnosno Queensland i Novi Južni Wales. Kew danas priznaje samo jednu vrstu, Streptothamnus moorei F.Muell., pa je rod monotipski.Kew, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Opis Streptothamnus moorei je gola ili gotovo gola drvenasta penjačica odnosno lijana. Listovi su spiralno raspoređeni, bez palistića, široko jajasti do gotovo okrugli ili eliptični, obično dugi oko 5–12 cm i široki 3–12 cm. Plojka je tanka do blago kožasta, cjelovitog ruba, s nekoliko izrazitih žila koje polaze blizu osnove; peteljka je duga približno 1–5 cm. PlantNET, pristupljeno 29. kolovoza 2026.
Cvjetovi su dvospolni, mirisni, pazušni, pojedinačni ili skupljeni u rahle cvatove s do deset cvjetova. Čaška najčešće ima pet trajnih lapova, dok je latica obično pet, premda njihov broj može varirati. Latice su blijedoružičaste do kremaste. Prašnika je mnogo — Flora of New South Wales navodi oko 70 — a antere su glatke i otvaraju se uzdužnim pukotinama. Plodnica je jednopretinasta s parijetalnom placentacijom.
Plod je mesnat ili bobičast, jajoliko-elipsoidnog oblika, dug do približno 2–2,5 cm, pri dozrijevanju tamnocrven do gotovo crn, a pri osnovi ostaju trajni lapovi. Sadrži oko 20–25 sjemenki.
Rasprostranjenost i ekologija Vrsta je endem istočne Australije, gdje raste od jugoistočnog Queenslanda do sjeveroistočnog Novog Južnog Walesa. Kew joj kao prirodno područje navodi upravo Queensland i Novi Južni Wales.
Raste u toplijim suptropskim i planinskim kišnim šumama, osobito na obalnim gorjima i padinama istočno od Velikoga razvodnog gorja. U Novom Južnom Walesu zabilježena je sjeverno od rijeke Clarence i smatra se relativno rijetkom, premda lokalno može biti česta.
Sistematika i povijest Von Mueller je 1862. opisao Streptothamnus prvenstveno na osnovi S. moorei, ali je istodobno rodu pripisao i S. beckleri, koju je poznavao samo iz materijala s plodovima. Rod je potom više od stoljeća uglavnom svrstavavan u široko shvaćenu porodicu Flacourtiaceae.
Detaljna usporedba cvjetova, vegetativne anatomije, peluda i sjemena pokazala je da se dvije vrste međusobno znatno razlikuju. S. moorei ima pravilan ciklički cvijet s uglavnom pet trajnih lapova, pet otpadnih latica, bez diska i s brojnim prašnicima. Nekadašnji S. beckleri, nasuprot tome, ima 15–17 tepala, razvijen cvjetni disk i samo približno desetak prašnika te je po tim obilježjima mnogo bliži rodu Berberidopsis.
J. F. Veldkamp je stoga 1984. premjestio Streptothamnus beckleri u rod Berberidopsis kao Berberidopsis beckleri (F.Muell.) Veldk. Time je Streptothamnus postao monotipski rod, a S. moorei njegova jedina vrsta i lektotip rodaBLUMEA, pristupljeno 29. kolovoza 2026.
Današnja molekularna sistematika smješta Streptothamnus zajedno s Berberidopsis u porodicu Berberidopsidaceae i red Berberidopsidales;. Kew prihvaća upravo takav položaj.
Vrsta Streptothamnus moorei F.Muell. — objavljena u Fragmenta Phytographiae Australiae 3: 28 (1862); jedina danas priznata vrsta roda.
Zanimljiva nomenklaturna sitnica: u izvornom je radu epitet bio tiskan kao „moorii”, ali ga je sam Mueller već u indeksu sljedećeg sveska ispravio u „moorei”, pod kojim se ime otada rabi. Australski Plant Census još vodi Streptothamnus moorii F.Muell. kao homotipsku pravopisnu varijantu.
Ime vrste je posvećeno Charlesu Mooreu, dugogodišnjem ravnatelju Botaničkog vrta u Sydneyju, koji je prikupio tipski primjerak kod rijeke Clarence. Moore, Charles, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Izvori
Kategorija:Rodovi Berberidopsidaceae Kategorija:Berberidopsidales Kategorija:Flora Queenslanda Kategorija:Flora Novog Južnog Walesa