Berberidopsis rod je drvenastih biljaka iz porodice Berberidopsidaceae, reda Berberidopsidales. Joseph Dalton Hooker opisao ga je 1862. u Botanical Magazine, na temelju čileanske vrste Berberidopsis corallina, koja je tipska vrsta roda.Kew, pristupljeno 21. kolovoza 2026. Etimologija Ime je izvedeno od naziva roda Berberis i grčkog opsis („izgled”), odnosno znači otprilike „nalik žutici”.
Opis Pripadnici roda vazdazeleni su drvenasti grmovi, uglavnom penjačice ili lijane, dok je nakon otkrića B. granitica poznat i niski, polegnuti stoloniferan oblik rasta. Grananje je simpodijalno, a pazušni pupovi prekriveni su ljuskama. Listovi su naizmjenični i spiralno raspoređeni, bez palistića; plojke su jednostavne, jajaste do kopljasto ili streličasto oblikovane, pergamentaste do kožaste, cjelovitog do grubo i ponekad bodljikavo nazubljenog ruba, s nekoliko izrazitijih žila koje polaze blizu baze.
Cvjetovi su dvospolni i hipogini, pojedinačni ili u manjim skupinama u pazušcima listova i pricvjetnih listova, a kod nekih biljaka prividno tvore terminalne grozdove. Građa cvijeta osobito je zanimljiva jer cvjetni dijelovi nisu raspoređeni u jasne pršljenove nego spiralno, a između vanjskih, čaškolikih i unutarnjih, laticama sličnih tepala postoji postupan prijelaz. Broj tepala varira, približno od 9 do 17, što je dijelom i posljedica teškoće razgraničavanja brakteola od vanjskih tepala.BLUM, pristupljeno 21. kolovoza 2026.
Izvan prašnika nalazi se mesnat nektarijski disk. Prašnika je nekoliko, uglavnom u jednom nizu; niti su kratke, a antere se otvaraju uzdužnim pukotinama. Plodnica je nadrasla, sinkarpna i jednoprегradna, s 3–5 parijetalnih placenti i više sjemenih zametaka. Vrat je trajan i ostaje na plodu. Plod je mesnat, bobast i nepucav, s tankim perikarpom; sjemenke imaju obilni endosperm i vrlo malen embrij.
Rasprostranjenost Rod ima izrazito disjunktnu transpacifičku rasprostranjenost. Dvije vrste rastu u središnjem i južnom Čileu, a jedna u istočnoj Australiji, u Queenslandu i Novom Južnom Walesu. Staništa obuhvaćaju vlažne šume umjerenih i planinskih područja, ali i visoka andska kamenita staništa.
Sistematika i povijest Hooker je Berberidopsis isprva smatrao prijelaznim između Berberidaceae i Lardizabalaceae. Krajem 19. stoljeća Warburg ga je, zbog građe plodnice, placentacije i antera, smjestio u tada široko shvaćene Flacourtiaceae. Hutchinson je 1967. upozorio na njegovu sličnost s australskim rodom Streptothamnus. Veldkamp je 1984. pokazao da je tadašnji Streptothamnus beckleri morfološki, anatomski i palinološki mnogo bliži Berberidopsis corallina nego Streptothamnus moorei, pa ga je premjestio u Berberidopsis kao B. beckleri i validirao pleme Berberidopsideae.
Berberidopsidaceae su poslije priznate kao zasebna porodica, a molekularna istraživanja dovela su ih zajedno s Aextoxicaceae u zaseban red Berberidopsidales. Najnovija filogenija iz 2024. potvrdila je monofiliju porodice i roda: novootkrivena čileanska B. granitica sestrinska je vrsta B. corallina, a australska B. beckleri sestrinska je toj čileanskoj grani. Procijenjena vremena razdvajanja upućuju da današnja čileansko-australska disjunkcija vjerojatnije potječe od transoceanskog rasprostranjivanja, a ne od drevnog razdvajanja Gondvane.Phylogeny of Berberidopsidales based on nuclear and chloroplast loci, with the description of a new species of Berberidopsis endemic to Central Chile, pristupljeno 21. kolovoza 2026. Vrste Berberidopsis beckleri (F.Muell.) Veldkamp Berberidopsis corallina Hook.f. Berberidopsis granitica Menegoz, A.E.Villarroel & Lavandero Izvori
Kategorija:Rodovi Berberidopsidaceae Kategorija:Berberidopsidales