mini|400px|Kopija izvornog rukopisa Mozartova kanona „Difficile lectu”. Riječi „lectu mihi mars” izabrane su baš da bi zvučale kao „Leck du mich im Arsch” („liži mi dupe”), fraza kojom se Mozartova obitelj često koristila. Mozartov se skatološki humor (humor sa spominjanjem izmetina) odrazio u njegovim pismima i većem broju rekreacijskih skladbi. Takav je materijal dugo zbunjivao njegove učenjake; neki ga proučavaju u kontekstu njegove uloge u Mozartovoj obitelji, njegovu društvu i vremenu, dok ga ostali shvaćaju kao rezultat „impresivnoga popisa” psihičkih bolesti od kojih je Mozart navodno bolovao.
Primjeri mini|upright|Olovkom nacrtan autoportret Marije Anne Thekle Mozart iz 1777. ili 1778. Pismo datirano 5. studenoga 1777.Mozarts Bäsle-Briefe, str. 109., str. 110 Mozartovoj sestrični Mariji Anni Thekli Mozart primjer je u kojem se Mozart služi skatologijom. Njemački izvornikDundes, Alan; Life is like a Chicken Coop Ladder: Studies of German National Character through Folklore. Detroit: Wayne State University Press, 1984., str. 66.; „lezt wünsch ich eine gute nacht/scheissen sie ins bett dass es kracht/schlafens gesund/reckens den arsch zum mund” sastoji se od rimovanih stihova.
Mozartov kanon „Leck mich im Arsch” K. 231 (K6 382c) sadrži tekst:
Na hrvatski se jezik ta fraza prevodi kao „Poliži mi dupe, brže, brže!”
„Leck mich im Arsch” standardni je vulgarizam u njemačkom jeziku, a naziva ga se i eufemizmom švapski pozdrav (njem. „schwäbischer Gruß”); suvremeni bi Nijemci prije rekli „Leck mich am Arsch”.Dundes, Alan; Life is like a Chicken Coop Ladder: Studies of German National Character through Folklore. Detroit: Wayne State University Press, 1984., str. 42–48.
Kontekst David Schroeder napisao je: Tijek vremena stvorio je gotovo nepremostiv jaz između nas i Mozartova vremena, zbog čega još više pogrešno čitamo njegova skatološka pisma od njegovih ostalih pisama. Zbog takvih nam je pisama neugodno i pokušali smo ih zataškati, trivijalizirati ili izuzeti ih iz grupe kanonskih pisama pravdajući se patološkim razlozima.Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press., 1999., str. 133.
Peter Hall, kazališni redatelj, opisao je događaj tijekom kojeg je Margaret Thatcher otišla u njegovo kazalište kako bi vidjela predstavu Amadeus Petera Shaffera: Nije bila zadovoljna. Kao prava ravnateljica žestoko me kritizirala zato što sam dopustio da se održi predstava koja je prikazivala Mozarta kao skatološkog đavolčića zaljubljenog u proste riječi. Rekla je da je nezamislivo da čovjek koji je skladao tako finu i elegantnu glazbu može imati toliko poganu jezičinu. Rekao sam joj da su Mozartova pisma potvrdila da je bio upravo takav: imao je nevjerojatno djetinjast smisao za humor... „Mislim da nisi čuo što sam rekla”, odgovorila je premijerka. „Nije mogao biti takav.” Idućeg sam dana [...] poslao primjerak Mozartovih pisama na adresu 10 Downing Street; čak mi je zahvalila i njezina osobna tajnica. Međutim, bilo je uzalud: bio sam u krivu jer je premijerka tako rekla.Shaffer, Peter. (1985.) Preface. Amadeus: A Play. Penguin Books.
Pisma Benjamin Simkin, endokrinolog,Simkin, Benjamin. Medical and Musical Byways of Mozartiana. Fithian Press. Pristupljeno 28. listopada 2006. pretpostavlja da oko 39 Mozartovih pisama sadrži skatološke tekstove. Skoro su sva ta pisma bila namijenjena Mozartovoj vlastitoj obitelji, pogotovo njegovu ocu Leopoldu, njegovoj majci Anni Mariji, njegovoj sestri Nannerl i njegovoj rođakinji Mariji Anni Thekli. Simkin tvrdi kako su se Leopold, Anna Maria i Nannerl također u vlastitim pismima služili skatološkim humorom.Simkin, Benjamin; Mozart's Scatological Disorder, BMJ, 1992., str. 1563.; autor navodi pismo u kojem se prikazuje Leopoldovovi i Nannerlini primjeri skatološkog humora, jedno pismo Anne Marije i još jedno koje se nalazi u knjizi Emily Anderson The Letters of Mozart and His Family na stranici 425. Anna Maria svojem je suprugu napisala ovo pismo (pismo je napisano 26. rujna 1777., izvornik je također u rimi):
Čak se i relativno moralan Leopold poslužio skatološkom frazom u jednom pismu. Riječ je o frazi „srati naranče”, što otprilike znači „uzrujati se”; fraza se nalazi u pismu napisanom u Italiji 1770.Mieder, Wolfgang; "Now I Sit Like a Rabbit in the Pepper": Proverbial Language in the Letters of Wolfgang Amadeus Mozart. Journal of Folklore Research, 2003., str. 45.
Mozart je napisao nekoliko skatoloških pisama svojoj rođakinji (u koju je, prema Maynardu Solomonu, vjerojatno bio zaljubljen)Za raspravu o dokazima da su Mozart i njegova rođakinja bili zaljubljeni jedno u drugo vidi: Solomon, 1996., str. 161–166. Mariji Anni Thekli Mozart; ta se pisma često nazivaju „pisma za Bäsle” prema njemačkoj riječi Bäsle, umanjenici koja znači „mali rođak / mala rođakinja”. U tim je pismima, koja je Mozart napisao nakon što je proveo dva ugodna tjedna s rođakinjom u njezinom rodnom Augsburgu,Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press, 1999., str. 87–89. skatologiju pomiješao s igrama riječi i aluzijama na spolne odnose. Prijevod jednoga dijela pisma koje je Mozart 5. studenoga 1777. poslao iz Mannheima glasi ovako:
U jednom pismu koje je Mozart napisao svojem ocu dok je bio u posjetu Augsburgu spominje susret Mozarta i njegove rođakinje sa svećenikom, paterom Emilianom:
Glazba Mozartova glazba sa skatološkim elementima vrlo je vjerojatno skladana za rekreaciju i manju grupu prijatelja tijekom opijanja. Sve skladbe zapravo su kanoni u kojima svaki glas pjeva isti tekst i melodiju nekoliko sekundi nakon prijašnjeg glasa. Muzikolog David J. Buch napisao je:
Reakcije članova obitelji i prijatelja Godine 1798. Constanze je poslala pisma svojeg pokojnog muža namijenjena njegovoj rođakinji izdavačima Breitkopf & Härtel, koji su tad skupljali materijal u nadi da će moći napisati Mozartovu biografiju.Solomon, Maynard; Mozart: A Life. New York: Harper Perennial, 1996., str. 500. U popratnom je pismu napisala: „Iako nisu baš najukusnija, pisma njegovoj rođakinji puna su dosjetki i zaslužuju spomen, premda, naravno, ne mogu biti objavljena u potpunosti.”Abert, Hermann; Cliff Eisen (ed.). W. A. Mozart. New Haven: Yale University Press, 2008., str. 1360.
Prilike u 18. stoljeću mini|upright|Gottfried Prehauser, bečki glumac iz 18. stoljeća u ulozi Hanswursta Schroeder smatra da je u 18. stoljeću skatološki humor bio javniji i više „u glavnoj struji”. Njemačko je pučko kazalište u Mozartovo vrijeme nadahnula talijanska commedia dell'arte i u njemu je istaknut bio Hanswurst, sirov i robustan lik koji bi zabavljao publiku tako što bi glumio da jede velike i nevjerojatne predmete (poput cijeloga teleta), nakon čega bi obavio veliku nuždu i tako ih izbacio iz tijela.Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press., 1999., str. 128.
Schroeder tvrdi da je skatologija u pučkom kazalištu imala političke konotacije: gledatelji su živjeli u sustavu nasljedne aristokracije zbog kojega nisu mogli sudjelovati u politici. Vulgarnost skatologije u pučkom kazalištu pružala je kontrast profinjenoj kulturi koju su viši staleži prisilno uspostavljali.Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press., 1999., str. 127–130. U jednom od svojih pisama Mozart je plemiće opisao skatološkim frazama; plemiće na koncertu u Augsburgu iz 1777. nazvao je ovako: "vojvotkinja Nabiguzica, grofica Dobropiša, princeza Đubresmrdica i dva princa, Trbonja i Svinjokurc".Izvorni njemački tekst glasi: "Ducheße arschbömerl, die gräfin brunzgern, die fürstin richzumtreck, und die 2 Princzen Mußbauch von Sauschwanz".
U njemačkoj kulturi Folklorist i kulturni antropolog Alan Dundes izjavio je da je zanimanje za skatološke teme posebna odlika njemačke narodne kulture koja je opstala do danas:Mozart je po nacionalnosti pripadao Salzburškoj nadbiskupiji. Iz njegovih se pisama može iščitati da se smatrao Nijemcem (vidi njegovo pismo ocu datirano 17. kolovoza 1782.); to je bilo uobičajeno razmišljanje kad je teritorij koji danas čini Austriju i Njemačku tad bio u posjedu mnogo manjih država.
Dundes navodi velik broj primjera skatološkog humora u Mozartovim tekstovima, ali citira i skatološke tekstove Martina Luthera, Johanna Wolfganga von Goethea, Heinricha Heinea i ostalih predstavnika njemačke kulture. L. R. Karhausen komentira da je „skatologija bila uobičajena u srednjoj Europi” i ističe da je Mozartov salzburški kolega Michael Haydn također napisao skatološki kanon.Karhausen, L. R.; „Letter to the Editor”. BMJ., 1993.; Haydnov se kanon zove "Scheiß nieder, armer Sünder", što Karhausen prevodi kao „Seri brže, jadni grješniče”.
Neki frazemi kojima se Mozart služio u svojim skatološkim materijalima nisu njegove izvorne ideje, nego dio folklora i kulture njegova doba: Wolfgang Mieder tvrdi da pisma za Bäsle sadrže „Mozartovu namjernu igru s onim što su uglavnom preoblikovani narodni izrazi”.Mieder, Wolfgang; "Now I Sit Like a Rabbit in the Pepper": Proverbial Language in the Letters of Wolfgang Amadeus Mozart. Journal of Folklore Research. 2003., str. 50. Robert Spaethling objašnjava da je fraza „Gute Nacht, scheiß ins Bett dass' Kracht” „dječja pjesmica koja se i danas pjeva na južnom njemačkom govornom području”.Spaethling, Robert; Mozart's letters, Mozart's life: selected letters. New York; W. W. Norton & Company, 2000., str. 18.; Spaethling ističe i da se pjesmica pojavljuje u Mozartovu kanonu „Bona nox”, ali i u pismu koje je poslao majci i sestri dok je 1770. bio u Italiji, premda je ondje u talijanskoj inačici („cacate nel letto che egli fà fracasso”). Također, kad je Mozart Aloysiji Weber otpjevao riječi „Leck mich das Mensch im Arsch, das mich nicht will” („Tko god me ne želi, nek' mi poliže dupe”) nakon što je odbila njegovu ljubav, pjevao je postojeću narodnu pjesmu, a ne pjesmu koju je samostalno osmislio.Solomon, Maynard; Mozart: A Life. New York: Harper Perennial. 1996., str. 169. i 552.
Medicinske dijagnoze Početkom 20. stoljeća austrijski pisac Stefan Zweig, koji je prikupio velik broj glazbenih rukopisa, pretpostavio je da Mozartovi skatološki radovi mogu biti shvaćeni kao psihološka patologija. U njegovoj su se zbirci nalazila pisma za Bäsle (tad još neobjavljena) i autografi Mozartovih skatoloških kanona „Difficile lectu" i "O du eselhafter Peierl”. Poslao je primjerke pisama za Bäsle psihoanalitičaru Sigmundu Freudu s priloženim tekstom:
Freud je navodno odbio Zweigov prijedlog. Schroeder tvrdi da su kasniji psihobiografi zaplijenili pisma kao dokaze za psihopatološke Mozartove navike.
Određeni su autori tijekom 1990-ih iz Mozartovih radova zaključili da je patio od Touretteova sindroma.Gunne, L. M.; Hade Mozart Tourettes syndrom? Läkartidningen 88, 1993., str. 4325–4326.* Fog, R.; Mozart's bizarre verbal behavior: a case of Tourette syndrome? Maledicta 11, 1995., str. 59–62.* Fog, R. i L. Regeur; Did W.A. Mozart suffer from Tourette's syndrome? World Congress of Psychiatry, Vienna, 1983.* Schaub, S.; Mozart und das Tourette-Syndrom. Acta Mozartiana 41, 1994., str. 15–20. Simkin je popisao skatološka pisma i usporedio učestalost vulgarizama navedenih u njima sa sličnim vulgarizmima ostalih članova Mozartove obitelji i zaključio da su mnogo češća u Mozartovim pismima. Simkin je potom povezao skatološke materijale sa svjedočanstvima iz Mozartova vremena i pretpostavio da je Mozart patio od tikova tipičnih za Touretteov sindrom.Simkin, Benjamin; Mozart's scatological disorder. BMJ 305, 1992., str. 1563–1567. Njegove su navode prenijele novine diljem svijeta i izazvale međunarodnu senzaciju, a na mrežnim se mjestima dodatno polemiziralo.Did Mozart really have TS? Tourette Syndrome Association. Pristupljeno 6. ožujka 2021.