Ivana Bago (1979.) hrvatska je kustosica, povjesničarka umjetnosti i istraživačica koja djeluje u polju suvremene umjetnosti.
Suosnivačica je DelVe - Instituta za trajanje, mjesto i varijable zajedno s Antoniom Majačom, s kojom je radila i u Galeriji Miroslav Kraljević. Kurirala je u udruzi Kontejner. Periodički doprinosi uglednim međunarodnim i regionalnim medijima. Doktorirala je na Sveučilištu Duke. Živi u Zagrebu i djeluje internacionalno.
Njen rad se često bavi problemima tijela, roda, jezika, konteksta Istočne Europe i uvjeta djelovanja umjetnika i kulturnih radnika, o pojedincima, pojavama te kustoskim praksama umjetnosti 1960-ih i 1970-ih godina. Sustavno otvara pitanja arhiva, memorijskih praksa i politike reprezentacije, u čemu se rad na arhivi Sanje Iveković.
Članica je uredničkog vijeća časopisa ARTMargins. Članica je hrvatske sekcije AICA - Međunarodnog udruženja kritičara u umjetnosti. 2020. godine dobila je nagradu Igor Zabel. 2024. godine Branka Stipančić ju je nominirala za godišnju nagradu hrvatske sekcije AICA za kustosko-istraživački rad na arhivi Sanje Iveković. 2025. godine dobila je godišnju nagradu Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA) za iznimni i kontinuirani doprinos istraživanju, interpretaciji i internacionalizaciji hrvatske umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Povod za nominaciju za nagradu bio je Bagin tekst o Goranu Trbuljaku Mono. Gledanje. Staklo. Vrata. Rupa: Naivni konceptualni umjetnik kao čuvar vrata umjetnosti za što ju je nominirala Radmila Iva Janković.
Izvori
Vanjske poveznice Delve - Institut za trajanje, mjesto i varijable CroRis
Kategorija:Hrvatske feministice Kategorija:Hrvatski povjesničari umjetnosti