mini|381x381px|Felicijanova isprava, „rodni list Zagreba”, dokument u kojem se po prvi put spominje pojam Zagreb (Zagrabiensem episcopatum) Godine 1094. Ladislav I. Arpadović dao je utemeljiti zagrebačku biskupiju, što nam je poznato iz Felicijanove isprave iz 1134. godine, kojom nadbiskup Felicijan potvrđuje osnivanje zagrebačke biskupije. Ovaj dokument iz 1134. godine ujedno je i prvi pisani trag u kojem se spominje ime Zagreb.Nada Premerl, Prvi spomen Zagreba u povijesti, pristupljeno 7. ožujka 2021.
Iako postoji mnogo teorija o podrijetlu imena Zagreb, većina povjesničara danas se slaže da je riječ o nazivu čiji je korijen u složenici zagrebb, tj. mjesto za utvrdom ili pak za brdom.Hrvoje Gračanin, Zrinka Nikolić Jakus, Borislav Grgin, Nataša Štefanec, Hrvoje Petrić, Drago Roksandić, Krešimir Regan, Željko Holjevac, Zoran Grijak i Ivo Goldstein, Povijest grada Zagreba, sv. 1, Od prethistorije do 1918. (Zagreb: Novi Liber, 2012.), 22. U novije vrijeme sve je prihvaćenija i teorija o tome da je prije osnivanja zagrebačke biskupije i naselja na kaptolskom brdu ondje postojao benediktinski samostan posvećen sv. Gabrijelu (San Gabriel, Za'Gabriel) od kojega je u konačnici i Zagreb dobio ime.Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, 75–98.
Povijest imena Zagreb Iako je vremenom Zagreb postao sinonim za sva naselja na na gradečkom i kaptolskom brežuljku te okolnom području, a nakon spajanja naselja 1850. godine i službeni naziv za „novi” grad, to nije oduvijek bilo tako. Naime, naziv Zagreb u početku se odnosio na kaptolski brežuljak, konkretnije na jedno od naselja na njemu. Iako Felicijanova isprava svjedoči da se biskupija osnovana sa središtem na Kaptolu nazivala „zagrebačka” (latinski: zagrabiensem episcopatum), prvi spomen naziva Zagreb dolazi nam s popisa biskupskih posjeda iz 1201. godine u latinskom obliku Zagrabia i odnosi se na naselje na prostoru današnje Opatovine, koje se 40 godina kasnije ponovno javlja kao villa zagrabiensis.Gračanin et al., Povijest grada Zagreba, sv. 1, Od prethistorije do 1918., 33. Jedan od izvora iz 13. stoljeća navodi da je već tada riječ o „respektabilnom lokalnom središtu”.Željko Demo, Opatovina – tragovi povijesti izgubljene u sadašnjosti (Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2007.), str. 47. Od 2002. godine traju arheološka istraživanja spomenutog lokaliteta. Da se naziv Zagreb u početku nije odnosio na naselje smješteno na susjednom brdu, svjedoči jedan od najranijih spomena zagrebačkog Gradeca. Naime, gotovo dvadeset godina nakon što je 1242. godine Zlatnom bulom Bele IV. osnovan Gradec uz uvjet podizanja zidina, godine 1261. spominje se naselje kao utvrda Grič kraj Zagreba.Filip Šimunjak, Gradec (Zagreb) – Slavonska krajina Svega pet godina kasnije, 1266. godine, naselje se ponovno spominje u jednoj od isprava Bele IV. u kojoj kralj navodi „odredili smo da se sagradi utvrda na brdu Gradec kraj Zagreba”.Gračanin et al., Povijest grada Zagreba, sv. 1, Od prethistorije do 1918., 39. Od slavenskog naziva Gradec razvio se i njemački oblik Grez ili Grech, a u 13. stoljeću prvi se puta javlja i poznati njemački naziv za Zagreb (Agram) u obliku Agrim.Petar Skok, Toponomastički prilozi, poglavlje V, Zagreb (Ljubljana : [s.n.], 1928.), str. 10–11., 13–18.
Najraniji do danas poznati slavenski oblik imena Zagreb dolazi iz 1328. godine i nalazi se u Državnom arhivu u Dubrovniku. Te je godine klobučar Ivan, inače stanovnik Dubrovnika, prodao svoju drvenu kuću, a u pritom nastalom dokumentu zabilježeno je kako je bio sin pokojnog Andrije iz Zagreba (filius quondam Andree de Sagreb). Kako su onovremeni dubrovački notari redovito dolazili s prostora Italije te se stoga različito domišljali kako zapisati slavenske glasove z, ž, ć, č i dr., povjesničar Josip Lučić je, uspoređujući zapise drugih izgovorom sličnih mjesta (kao npr. Saton za Zaton, Sielesna Ploca za Željezna Ploča i sl.) zaključio kako je, iako zapisano u obliku Sagreb, onovremen slavenski izgovor mjesta gotovo sigurno bio Zagreb.
Zagreb kao složenica od zagreb, tj. mjesto za utvrdom ili mjesto za brdom France Bezlaj (1910. – 1993.) povezao je slovensku imenicu greba što znači grumen, gruda s poljskom istoznačnicom grzeba, greba, grepa, slovenskom imenicom za opkop „zagreb“ te konačno s imenom grada Zagreba. Zaključuje da sve ove riječi vuku podrijetlo od praindoeuropskog korijena ghrebb, što znači grumen ili gruda, te da je uz prefiks za upravo greb korijen riječi Zagreb.Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, 19–20.
Na temelju Bezlajeve jezične analize Alemko Gluhak zaključuje „da je postojala praslavenska riječ grebb ... koja je označavala uzvisinu, brdo i slično.“ Pošto je postajala riječ grebb sigurno je postojala i složenica zagrebb, tj. mjesto za brdom ili za nekom uzvisinom (poput zidina). Ta je složenica kasnije toponimizirana u oblik Zagrebb pa kasnije i Zagreb.Alemko Gluhak, „Još o imenu grada Zagreba,“ Jezik 39/2 (1991): 56–59. mini|351x351px|Prikaz srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih zagrebačkih naselja. Gradec i Kaptol dva su glavna i najveća naselja, dok je unutar Kaptola kao zasebnu cjelinu moguće izdvojiti biskupsku utvrdu. Osim dvaju (triju) utvrđenih cjelina u okolici se kroz stoljeća profiliralo nekoliko manjih naselja - Vlaška Ves, Njemačka ili Šoštarska Ves, Podgrađe uz crkvu sv. Margarete te Nova Ves. Danas je najprihvaćenija teorija da naziv dolazi od korijena grebb u značenju nasip ili opkop. Naime, nedavna arheološka istraživanja dokazala su postojanje starije utvrde na prostoru Gradeca, te bi stoga novo naselje – smješteno na kaptolskom brežuljku – doista bilo smješteno „iza stare utvrde”, tj. starog opkopa/zidina. Upravo ovu teoriju kao najvjerodostojniju uzima skupina autora u najnovijem pregledu zagrebačke prošlosti.
Zagreb po samostanu sv. Gabrijela Iako postoji više podteorija, sve se temelje na pretpostavci da je na prostoru stare jezgre Zagreba postojao samostan ili crkva sv. Gabrijela. Od naziva tog sakralnog objekta razvio se s vremenom i naziv za grad koji se počeo širiti oko sakralne građevine. Razlike u podteorijama temelje se na lingvističkoj raspravi, tj. na pitanja gdje su se dogodile glasovne promjene, pod utjecajem kojeg jezika itd., ali prijelazni oblici i konačni oblik u svim su verzijama isti ili pak zanemarivo različiti.
Provansalsko podrijetlo Ime Zagreba najbolje bi odgovaralo provansalskom ekonimu Sant-Gabrieu ili Sant-Grabie. To ime nosi jedno naselje sjeverno od Arlesa u Francuskoj, u kojem postoji crkva anđela Gabrijela iz 12. stoljeća. Nadalje, nije rijetkost da u hrvatskom jeziku ime grada poprimi naziv po sakralnom obliku ili nekom svecu, naročito u primorskom dijelu, kao npr. Supetar od Santu Petru, tj. Sveti Petar. U Zagrebu se ovaj oblik mogao probiti preko zagrebačkih biskupa, za koje znamo da su neki zasigurno bili Provansalci, kao npr. Sigismund i Manases. Ime Zagreb tako bi se razvilo od Sant-Gabrieu, što bi dalo oblik Zagabri, koji bi s vremenom postao Zagreb.Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, 75–76.
Njemačko podrijetlo Vjetar u jedra njemačkoj teoriji dao je povjesničar umjetnosti Josip Stošić koji tvrdi da mnogi dokazi (dimenzije katedrale, nakit pronađen ispred nje itd.) govore u prilog da je na tom području već u 9. st. postojala crkva. U to vrijeme u međurječju Save i Drave djeluju Franci koji nastoje učvrstiti svoje granice prema istoku, tj. Bizantu. Povjesničar Ivan Ostojić smatra da su prvi misionari na tlu sjeverne Hrvatske bili benediktinci koji su došli za vrijeme franačke vladavine. Dakle prve crkvene građevine na tlu Zagreba bile bi, barem prema ovoj dvojici povjesničara, osnovane pod utjecajem njemačkih misionara.
Prema ovoj teoriji ime Zagreba razvilo bi se od starovisokonjemačke svetačke sintagme Sa-Gab(i)o, gdje se s moglo čitati kao glas između s te z. Vremenom iz tog oblika nastaje Zagabri te u konačnici Zagreb.Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, 76–77.
Talijansko podrijetlo pod hrvatskim utjecajem Ako se uzme za pretpostavku da je sakralni objekt bio talijanski, onda je za pretpostaviti da su Talijani izgovarali San Gabrio kao d’ sa(n) Gabrio, koji prilikom čitanja zvuči kao Zagabrio. Onima koji nisu dobro upoznati s talijanskim jezikom to je zasigurno zvučalo kao jedna riječ, naročito Hrvatima zbog postojanja imenice grad.
Nadalje bi nastavak –io bio odbačen pošto ne odgovara hrvatskom jeziku te bi nastao oblik Zagabr. Slovo r bi se premjestilo da se izbjegne skup br pa bi tako nastao oblik Zagrab i naposljetku Zagreb.Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, 97–98.
Zagreb kao deverbativ glagola zagrepst, tj. opkopati Prvi je ovu teoriju iznio slavist Franc Miklošič (1813. – 1891.) koji je smatrao da zagreb dolazi od zagrepsti što znači opkopati pa bi tako deverbativ tog glagola značio opkop. Miklošić tvrdi da je ovaj deverbativ zabilježen na tlu kojeg su naselili Slaveni, i to u staroslavenskom i slovenskom jeziku.Danijel Alerić, Najstarija zagrebačka tajna (Zagreb: Matica hrvatska, 2000), 12.
Ovo podrijetlo zapisao je i Ivan Krstitelj Tkalčić (1840. – 1905.) u prvoj knjizi Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba. Tkalčić piše sljedeće: „Nu jer je rieč Zagreb slavenskoga korjena, to ju izvodimo od glagolja zagrebsti (zagrebo), t. j. ukopati, obkopati; po tom bi značio Zagreb isto, što i mjesto obkopom učvršćeno, jer su ga bez dvojbe i prvi njegovi naseljenici bili tako učvrstili proti nasrtaju neprijateljskomu. Prema tomu i latinski njegov naziv „Zagrabia“ značio bi opet mjesto za grabom ili za grabami.“Ivan Krstitelj Tkalčić, Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba priestolnice kraljevine Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonske, sv. 1 (Zagreb : K. Albrecht, 1889), 9. Zanimljivo je da Tkalčić smatra kako su već prvi naseljenici svoj grad „učvrstili proti nasrtaju neprijateljskomu“, što je u novije vrijeme i potvrđeno pronalaskom drvenih bedema koji, prema analizi godova provedenoj nad njima, datiraju negdje s kraja 7. stoljeća.Želimir Škoberne, Boris Mašić, Nalazi na mjestu otkrivanja , pristupljeno 20. ožujka 2017.
Ilirolog Antun Mayer slaže se s ovom teorijom i kaže da glagol zagrepsti znači zakopati, a to vidimo i iz današnje slavenske riječi grob, pa zaključuje „ … Zagreb zapravo izvedenica od glagola zagrepsti kao što pogreb od pogrepsti.“ Danijel Alarić se suprotstavlja ovoj tezi i tvrdi da se deverbativ zagreb ne spominje nigdje na slavenskom prostoru u značenju opkop. Međutim kao drugu tezu Alarić uzima to što nema dokaza o nekom prastarom opkopu na prostoru Zagreba, što su novija arheološka istraživanja, provedena poslije izdanja njegove knjige, opovrgnula.Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, 14–15.
Stoga valja zaključiti da je ova teorija, koja se donedavno smatrala mrtvom jer nije bilo argumenata, tj. materijalnih dokaza, o bilo kakvom opkopu, ponovno oživjela s novim arheološkim istraživanjima.
Zagreb kao složenica hrvatskih riječi (iza nasipa) Ova teorija polazi od tvrdnje da je riječ Zagreb nastala spajanjem prijedloga za i imenice greb, točnije od sintagme za grebom, pri čemu njeni pobornici za značenje osnove greb uzimaju "nasip, obala ili pak groblje" (za razliku od ranije spomenute teorije koja korijen greb povezuje s opkopom ili brdom). Ova teorija bila je veoma zanimljiva velikom broju povjesničara, a i danas je, uz legendu o Mandi, zasigurno najpoznatija teorija među Zagrepčanima.
Da riječ greb znači nasip smatrali su mnogi istaknuti povjesničari i jezikoslovci, kao što su Vjekoslav Klaić, Ferdo Šišić i Miloš Moskovljević. Jezikoslovac Miloš Moskovljević (1884. – 1968.) tražio je objašnjenje u sličnostima s mađarskim oblikom Zagrab i njemačkim oblikom Agram. On kaže „ … stara nemačka reč Grabe kao i Grab istog je korena što i naš grob, koja se u zapadnim krajevima govori i greb.“ Prema njemu od tog korijena nastao je hrvatski Zagreb (tj. od korijena greb), te mađarski Zagrab (tj. od korijena graba). Nijemci su pak od am Graben vremenom dobili am Grabn te u konačnici svoj konačni naziv Agram.