Školovanje konzervatora restauratora – u konzervatorsko restauratorsku se struku u svijetu a i kod nas nekada u pravilu ulazilo putem pripravništva u nekoj od restauratorskih radionica,bilo u državnom zavodu ili nekom od muzeja koji su imali restauratorske radionice. .Danas je međutim ovaj sustav djelomice napušten ,prije svega zbog osnutka 3 studija konzervacije-restauracije predmeta kulturne baštine u Hrvatskoj,u Zagrebu ,u Splitu,te najmlađeg studija,onog u Dubrovniku.Pored ovog sustava u svijetu se koristi i treći,u biti kombinacija ova dva sustava.Nakon diplome provodi se neko vrijeme na stažiranju u nekoj od restauratorskih radionica. Varijanta ovog sustava bio bi njemački model ,tamo je 2 godišnje stažiranje uvjet za upis na studij.
Obim se kozervatorskog rada posljednjih godina znatno proširio tako da više nije dominatno stjecanje manuelne vještine (barem u visoko razvijenim zemljama) te se sve veća važnost pridaje i znanstvenim istraživanjima,organizaciji izložbi,znanosti o konzervaciji te upravljanju projektima i obrani stručnih pitanja.
Sustav ovog obrazovanja varira od zemlje do zemlje,uz napomenu da se na teritoriju Europske unije već 15 godina radi na standardizaciji istog.
U svijetu je uobičajeno i da konzervatorsko restauratorske udruge i organizacije daju i dodatna pojašnjenja vezana uz mjesto i specijalnosti pojedinih studija.
Stanje u Hrvatskoj - studiji, specijalnosti,predavačka struktura U Hrvatskoj trenutačno postoje tri studija konzervacije restauracije: Diplomski (integrirani 5 godišnji) studij konzerviranja i restauriranja umjetnina: štafelajnih i zidnih slika, te polikromirane drvene skulpture, kamena i arhitektonske plastike na Odsjeku za restauriranje i konzerviranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu(od 1997.) Diplomski studij konzervacije i restauracije kamena, štafelajnog slikarstva i polikromne plastike, zidnog slikarstva i mozaika, arheološke baštine te metala, Umjetnička Akademija Sveučilišta u Splitu] (od 1997.)- UMAS. http://www.umas.hr Preddiplomski i diplomski studij konzervacije i restauracije predmeta od papira, tekstila, drveta, metala i keramike, Sveučilište u Dubrovniku (od 2005.)
Kako je vidljivo prva su 2 studija,onaj zagrebački i splitski osnovana iste 1997.godine.Tu se može spomenuti da iako je zagrebački studij neosporno u svom startu krenuo ozbiljnije od splitskog,ipak prvi su kako – tako ( skoro nikako,dosta ih radi u muzejima,nema neke bitne razlike u odnosu na njih i one koji su u konzervatorsko restauratorsku struku ušli bez formalnog restauratorskog obrazovanja,može se provjeriti u MDC-ovoj biblioteci u Zagrebu,pismeni radovi za stručni ispit! ) školovani restauratori u Hrvatskoj obrazovani u Splitu i prije 1997.
Radi se o profesorima likovne kulture restauratorima,http://www.umas.hr/odjeli/odjel-za-likovne-umjetnosti/konzervacija-restauracija pristup stranici 30.08.2012. a izgleda da je sama nastava težila obrazovanju nečega što možemo nazvati restauratorom opće prakse.Činjenica je da ovaj naziv nosi i određenu pejorativnu dimenziju,no nije zgorega ne zaboraviti da je, iako na neusporedivo višem i daleko osmišljenijem nivou nešto pomalo slično osnova restauratorskog školovanja u SAD i Kanadi.
Nadodajmo da što se tiče restauratora koji su i prije 1997. stekli neki vid formalnog obrazovanja treba istaknuti i da je dosta restauratora iz Hrvatske završilo ( u pravilu o svom trošku) specijalistički postdiplomski studij konzervacije restauracije u Ljubljani ( utemeljen 1954.,od 1996. postaje dio studija konzervacije restauracije na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljanihttp://www.aluo.uni-lj.si/mma/Univerzitetni%20%C5%A1tudijski%20program%20prve%20stopnje%20Konserviranje%20restavriranje/2011080414105074/ Pristup stranici 14.09.2012.),dok je broj onih školovanih u visoko razvijenim zapadnoeuropskim zemljama,te SAD i Kanadi razmjerno malen .Može se napomenuti i da je manji broj osoba završio studij na Cetinju,još osamdesetih godina 20. stoljeća.Najmanje je jedna osoba završila postdiplomski studij u Beogradu(Olga Nikolić Litwin,radila u HRZ,danas živi i radi u SAD).
Kada govorimo o većoj ozbiljnosti zagrebačkog studija to se prije svega odnosi na bolje osposobljen predavački kadar,prije svega se tu misli na predmete vezane uz samo restauriranje,već u startu studija tamo je predavao i jedan školovani restaurator(Mr.art Eva Winkler Jirsak,ista je uz Mr.art Maju Velicogna Novoselac i Sanju Serhatlić dugi niz godina bila jedan od 3 naša školovana restauratora,pod školovanim se misli u smislu ECCO/ENCORE smjernica), a četvero je od budućih predavača bilo na dvogodišnjem postdiplomskom stručnom usavršavanju u inozemstvu ( 1 kandidat nije završio stručno usavršavanje,uzgred danas je isti predavač na dubrovačkom studiju,kasnije je završio postdiplomski specijalistički studij u Ljubljani,te nedavno doktorirao muzeologiju... ),u Poljskoj i Mađarskoj,odnosno konkretno u Krakovu( Suzana Damiani,Denis Vokić ) i Budimpešti( Zvjezdana Jembrih,Andrej Aranicki ).Osim njih primljeno je i više osoba koje su završile specijalistički postdiplomski studij restauriranja u Ljubljani(Egidio Budicin,Tamara Ukrainčik,Dragan Dokić).Jedina zamjerka zagrebačkom studiju bila bi što i ovdje stvar nije sprovedena do kraja ( krivnja za ovo je na utemeljiteljima studija ),te spomenuti nisu vani završili četvero ili peterogodišnji studij restauriranja jer sve osobe koje predaju imaju samo 2 godine formalnog restauratorskog obrazovanja ,bez obzira radilo se o stručnom usavršavanju ili specijalki u Ljubljani(osim ako se zvanje akademskog slikara ili kipara i radno iskustvo u HRZ-u ili muzejima ne smatra ekvivalentom zvanja prvostupnika,odnosno diplomiranog restauratora, što isto nikako ne može biti,jer onda bi to bilo regulirano zakonom,nadalje spomenuti u Hrvatskoj danas i ne mogu stjecati viša zvanja izvan svoje struke,dok se u Hrvatskoj danas specijalističkim studijem i ne može steći zvanje magistra već samo specijalista).
Splitski se je studij pak odlučio za potpuno drugačiji pristup u odabiru predavača,te niti jedan od tadašnjih predavača predmeta neposredno vezanih uz samo restauriranje nije imao nikakovo formalno priznato restauratorsko obrazovanje već se radilo o osobama nekada zaposlenim u muzejima odnosno Hrvatskom restauratorskom zavodu(ovo je imalo i dosta negativnih posljedica tako da su primjerice konzervaciju restauraciju metala 13 godina predavale potpuno nekompetentne osobe,koje to nikako ne bi mogle na nekom studiju u visokorazvijenim europskim zemljama,osim toga postavlja se i pitanje rezultata obrazovnog procesa – što dobivamo kada "stručnjaci" rade na obrazovanju budućih stručnjaka...).http://www.umas.hr/wp-content/uploads/2008/07/konzervacija-i-restauracija-diplomski.pdf Pristupljeno 21.04.2015.
Treći se studij,onaj dubrovački ,oformljen 2005. godine, što se tiče glavih predavača predmeta vezanih uz restauraciju oslonio na predavače s Instituto per arte e il restauro Palazzo Spinelli u Firenzi,partnerskom institucijom u ovom studiju ( uz napomenu da se radi o komercijalno orijentiranoj instituciji,koja trenutačno u svojoj matičnoj zemlji ne nudi petogodišnji studij restauriranja već samo 2 godišnje tečajeve za tehničare u području konzerviranja restauriranja,3 godišnje tečajeve za tehničare eksperte,te ljetne tečajeve).http://www.spinelli.it/eng/chisiamo.asp Pristup stranici 23.08.2013. Osim toga ovaj je studij za razliku od prva dva posvećen ne restauraciji kiparskih i slikarskih djela ,već konzervaciji restauraciji objekata od drva ,keramike, metala,tekstila i papira.Treba reći i da su danas (prosinac 2016.) talijanski predavači zamijenjeni domaćima.http://www.unidu.hr/odjeli.php?idizbornik=195 Pristupljeno 20.12 2016.
Može se reći i da je razmjerno čudno da niti jedna od ovih ustanova nije ponudila sustav doškolovanja odnosno stručnog usavršavanja osoba zaposlenih u muzejima i Hrvatskom restauratorskom zavodu (dobro se zna da u muzejima više od 80% osoba koje rade na konzerviranju restauriranju nema nikakovo formalno restauratorsko obrazovanje,te da ih oko 50 % ima samo srednju stručnu spremu, situacija u HRZ je vjerojatno nešto povoljnija),posebice u smislu korištenja velikih mogućnosti modularnog online doškolovanja koje je u svijetu uobičajeno već više od 10 godina.No isto je tako nepobitno i da su se organizacije prije spomenutog mogli primiti i Muzejski dokumentacijski centar ( ustanova koja 2 puta godišnje organizira stručne ispite za muzejske djelatnike,te tečajeve preventivne zaštite) odnosno HRZ.
Također je vidljivo i da su se sve tri institucije odlučile za sustav obrazovanja po modelu koji se koristi i kod obrazovanja akademskih slikara,kipara ili grafičara (iako je zagrebački studij u početku imao tendenciju skretanja u znanstvenom pravcu,prvi je voditelj studija bila Dr.Sc Šefka Horvat Kurbegović ), znači nema pritiska da se kontinuirano izdaju znanstveni ili stručni radovi,niti da predavači moraju doktorirati u nekom roku, a da bi zadržali svoje pozicije(odnosno radi se po za likovne akademije tipičnom sustavu uhljebljenja, kontinuirano stjecanje novih znanja,te stalno dokazivanje vlastite kompetencije u tom je sustavu čista nepoznanica ).
Na kraju treba naglasiti da bez obzira na iznešene zamjerke smisao opstojnosti sva tri naša studija nikako nije upitan ,jedino je nepobitno da bi bilo dobro podići nivo studiranja, i to isključivo podizanjem kvalitete predavačkog kadra( i primjerenim opremanjem radionica!),prije svega uvođenjem sustava po uzoru na onaj koji se primjenjuje na predavače na znanstvenim studijima ( znači obavezno kontinuirano izdavanje recenziranih stručnih ili znanstvenih radova ,obaveza doktoriranja u određenom roku),ili eventualno sustavnim dovođenjem gostujućih kvalitetnih stranih predavača(ovo je malo vjerojatna opcija – primanja su kod nas suviše niska,a opremljenost naših studija nije niti blizu onima u visokorazvijenim zemljama EU).
Neophodno je istaknuti i da usprkos trima studijima konzerviranja restauriranja te četiri udruge koje okupljaju konzervatore restauratore u Hrvatskoj zasada još nema propisanih i opće prihvaćenih načela konzerviranja restauriranja (posebice je nedostatak istih vidljiv u muzejima gdje se pod konzerviranjem restauriranjem podrazumijeva štošta, a neki pojedinci svoj rad zasnivaju na načelima primjerenijim 19. stoljeću )...http://www.iic-hrvatskagrupa.hr/tabor.html Pristup stranici 16.07.2013.
Vrlo je važna i činjenica da je 2013. ,na sveučilištu u Zadru obranjen i prvi doktorat u području konzerviranja restauriranja ( iako ovo i nije pravi restauratorski doktorat,niti jedna od 3 osobe u povjerenstvu nije stekla doktorat u području konzerviranja restauriranja,sveučilište u Zadru i nema katedru konzervacije restauracije! ),no treba naglasiti da nijedan od tri studija konzerviranja restauriranja zasad ne nudi i mogućnost stjecanja doktorata u području konzervacije restauracije ( u svijetu se doktorski studij smatra za temeljni znak stvarnog stanja u nekom sustavu obrazovanja konzervatora restauratora ...).http://www.057info.hr/vijesti/2013-07-08/dva-doktorata-brane-se-u-jednom-tjednu Pristup stranici 3.06.2014.http://www.netheritage.eu/download/WP5_deliverables/Deliverable%205.1.pdf Pristup stranici 8.03.2015. Danas (2016.!) ima nekoliko osoba koje predaju na dubrovačkom i splitskom studiju konzerviranja restauriranja,odnosno rade u HRZ-u, a stekle su zvanje doktora znanosti ,odnosno u jednom slučaju umjetnosti,no nijedna od ovih osoba nije zvanje stekla pred komisijom u kojoj je barem 1 član bio konzervator restaurator istog zvanja(u najmanju je ruku čudno i da akademski slikari,odnosno magistri umjetnosti bilo slikarstva bilo konzerviranja restauriranja u nekim slučajevima mogu steći zvanje doktora znanosti,osim dakako ako nisu završili još jedan studij kojim se mogu steći znanstvena zvanja).http://www.alu.unizg.hr/alu/cms/upload/dokumenti/pds/programi/DOKTORSKI_SLIKARSTVO.pdf Pristupljeno 01.12.2016.