Tjesnačnik (frikativ)S Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 9. siječnja 2019.) vrsta je suglasnika koji se tvore tjeranjem zraka kroz uski kanal koji se, primjerice, tvori između jezika i zuba ili nepca. Približavanje artikulatornih organa takvo je da nastaju vrtlozi, turbulencije, koji rezultiraju šumnim glasom.
U hrvatskome standardnom jeziku frikativa je šest, a to su: z, ž, s, š, f, h. U međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) složeni su tablično: LabiodentalniDentalniPostalveolarniVelarniBezvučnifsʃxZvučnizʒ Međunarodna fonetska abeceda poznaje širi skup tjesnačnika, primjerice sibilantni frikativi:
bezvučni nadzubni zvučni nadzubni nadzubni bezvučni zubni zvučni zubni bezvučni prednje-nadzubni zvučni prednje-nadzubni bezvučni stražnje-nadzubni zvučni stražnje-nadzubni bezvučni stražnje-nadzubni zvučni stražnje-nadzubni bezvučni nadzubno-prednjonepčani zvučni nadzubno-prednjonepčani.
Izvori
Kategorija:Fonetika