mini|<center>Theo van Doesburg, plakat za Malu Dada večer (Kleine Dada Soirée) 1922., 30 x 30 cm, Centraal Museum, Utrecht Dadaizam je umjetnički pokret koji u traženju novoga izraza negira sve ustaljene vrijednosti.Dadaizam, definicija pojma na Hrvatskom obiteljskom leksikonu, Posjećeno 30. listopada 2012. Naglašava besmislenost civilizacije koja uništava vlastite vrijednosti, ali i apsurdnost, kroz izlaganje banalnih predmeta kao umjetničkih djela.
Dadaizam teži rušenju, uništenju starih načela i zakonitosti logike, ismijava „vječnu ljepotu”. Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i određenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zaključak da dadaizam nije toliko protuumjetnički i protuknjiževni smjer koliko „posebno raspoloženje duha, krajnji čin antidogmatizma koji se za svoju borbu služi svim sredstvima”. (De Michelli) mini|lijevo|200px|<center>Hugo Ball recitira svoju poeziju u kafeu Cabaret Voltaire, Zurich, 1916. Nastanak mini|200px|<center>Man Ray, Rose Selavy (alter ego Marcela Duchampa), 1921. Dadaizam nastaje vrlo burno 1916. godine u Zürichu u Švicarskoj, u koji se sklanja velik broj umjetnika za vrijeme Prvog svjetskog rata. Grupa umjetnika okupljena oko kafea Cabaret Voltaire pokrenula je časopis Dada koji je dobio ime po onomatopeji dječjeg tepanja; prema Tristanu Tzari „riječ koja ne znači ništa”.Tristan Tzara, Tri dadaistička manifesta; Dada manifest. O ljubavi lomnoj i ljubavi gorkoj. VIII Kako ćemo napisati dadaističku pjesmu u časopisu Kolo br. 12., Zagreb, 1971., str. 1202. No, postoji vjerovanje da su prilikom jednog sastanka dada umjetnici, u duhu besmislenosti, željeli pokretu dati ime nasumičnim zabijanjem noža u francusko-njemački rječnik; nož se zabio na francuskom pojmu za „igračku drvenog konjića”, Dada.Dona Budd, The Language of Art Knowledge, Pomegranate Communications, Inc. Tristan Tzara (1896. – 1963.) osnivač je i pisac prvog manifesta, a u jednoj je prigodi, nekoliko desetljeća kasnije, izjavio:
To je bio razlog za dadaističku pobunu, zagovaranje apsurda, promidžbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima:
Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubističkim i futurističkim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zrači neobična uznemirenost, nepredvidivost. Uz Tzaru, istaknuti dadaisti u književnosti bili su i Guillaume Apollinaire, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Paul Éluard, Richard Huelsenback i Louis Aragon.
Osobitosti mini|<center>Marcel Duchamp, Fontana, 1917. U likovnim umjetnostima pokret je bio odgovor umjetnika na tragične životne okolnosti, prije svega na I. svjetski rat. Odbijali su svaki realizam u umjetnosti, bili su anarhistički i nihilistički orijentirani prema važećim vrijednostima. On je u biti bio negacija umjetnosti, „anti-umjetnost”, ismijavanje njezine uloge u društvu i izrugivanje umjetnika samome sebi.
Nisu umjetnici izgubili razum, nego su besmislom i destrukcijom u svojim djelima htjeli pokazati kakav besmisao i suludo uništavanje vladaju u životnoj zbilji. Želeći ukazati na mane društva izazvali su suprotan učinak, uglavnom su izazvali bijes i prijezir te bili proganjani.
Dadaisti su jednostavno i doslovno prenijeli metodu besmisla iz stvarnosti u umjetnost. Tako je npr. Francis Picabia slikao naizgled ozbiljne tehničke nacrte za strojeve koji bi u praksi bili posve besmisleni (npr. Stroj za ljubav). Predvodnik dadaizma je Marcel Duchamp u svojoj ciničnoj fazi. On bi sasvim obične predmete predstavljao kao umjetnička djela (pisoar nazvan fontana) ili bi sastavljao od običnih predmeta nelogične spojeve (readymade).
Dadaizam se širi i na SAD, Njemačku i Francusku, no početkom dvadesetih godina djelatnost pokreta naglo se smanjuje. Unatoč tome dadaizam uvelike utječe na stvaralaštvo brojnih književnika, čak i u današnje vrijeme.
Dadaisti su bili i oštri kritičari kapitalističkog društva, osobito u Njemačkoj, gdje se isticao Georg Grosz koji je smatrao da se amoralno, nepošteno i nasilno u društvu treba kritizirati likovno ružnim i nakaznim. Kako bi izludjeli svoje kritičare i protivnike, dadaisti su se služili apsurdima i paradoksima, pa čak i:
Iako shvaćena kao nekonstruktivna pojava, ipak je iracionalnost dadaizma pokrenula novu mogućnost u europskoj umjetnosti u području imaginacije – nadrealizam.
Istaknuti likovni umjetnici dadaizma
Jean Arp Johannes Baader Otto Dix Theo van Doesburg Marcel Duchamp Georg Grosz Raoul Hausmann John Heartfield Hannah Höch Francis Picabia Man Ray Hans Richter Kurt Schwitters Beatrice Wood
Izvori
Dario Abram, Tristan Tzara i dadaizam, Odsjek kroatistike, Filozofski fakultet sveučilišta u Rijeci, siječanj 2012.
Poveznice
Konceptualna umjetnost Kronologija likovne umjetnosti prve trećine 20. st.
Kategorija:Umjetnički pravci Kategorija:Modernizam