Jevto Dedijer, (Čepelica, Hercegovina, 15. kolovoza 1880. – Sarajevo, 24. prosinca 1918.), geograf
Gimnaziju učio u Mostaru, studirao na Velikoj školi u Beogradu i na Univerzitetu u Beču, gdje je doktorirao 1907. Bio zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije BiH (1908.). Potom je profesor na bogosloviji u Beogradu, a on 1910. docent geografije na Univerzitetu u Beogradu. Za Prvog svjetskog rata emigrirao je u Francusku, zatim u Švicarsku. Po završetku rata vratio se u zemlju, gdje je umro. Kao gimnazijalac počeo je proučavati sela prema Uputstvima Jovana Cvijića. Napisao više radova iz antropogeografije i geomorfologije (Prilozi geološkoj istoriji Neretve; Tragovi glečera u Alabaniji i novoj Srbiji (na francuskom jeziku)).
Bibliografija "Bilećke Rudine", "Srpski etnografski zbornik", 1903.; "Glacijalni tragovi na Zelengori, Tovarnici i Magliću", "Glas SA", 1905., LXIX; "Hercegovina i Hercegovci", "Letopis Matice srpske", 1912., 289; "Stara Srbija", SKG, 1912., 25; "Nova Srbija", SKZ, 1913., 154; "Stočarske zone u planinama dinarske sisteme", "Glasnik Srpskog geografskog društva", 1914., 3-4.
Izvor "Enciklopedija Jugoslavije" (3 Crn-Đ), Zgb, 1984.
Kategorija: Srbijanski znanstvenici Kategorija: Bosanskohercegovački znanstvenici Kategorija: Geografi Kategorija: Geomorfolozi