Vendophyceae izumrli je razred makroskopskih, nemineraliziranih organizama poznatih ponajprije iz ediakarijskih odnosno vendijskih naslaga. Njihovi fosili najčešće su sačuvani kao tanke tamne organske kompresije vrpčastih, cjevastih ili razgranatih talusa. Tradicionalno su tumačeni kao višestanične makroalge, ali njihova pripadnost nekoj od današnjih skupina algi nije pouzdano utvrđena, pa položaj razreda iznad njegove vlastite razine treba smatrati nesigurnim.Trace fossils, algae, invertebrate remains and new U-Pb detrital zircon geochronology from the lower Cambrian Torneträsk Formation, northern Sweden, pristupljeno 3. rujna 2026.
Opis Predstavnici su imali makroskopske, mekane i nemineralizirane taluse koji su se nakon zatrpavanja spljoštili u ugljične filmove. Građa se znatno razlikovala: kod vendotenijalnih oblika talus je uglavnom dug, uzak i vrpčast, katkada savijen ili uvijen, dok su eoholinijalni oblici snažno razgranati i mogu imati glavnu os s bočnim granama. Kod Eoholynia opisane su i strukture protumačene kao sporangiji, smještene na granama ili njihovim završecima.
Najviši stupanj poznate anatomske složenosti pokazuje Archyfasma. Njezin je talus imao vanjski sloj sastavljen od sitnih parenhimskih stanica i unutarnji sloj uzdužno položenih vlaknastih struktura. Takva diferencijacija tkiva bila je razlog da Gnilovskaja 2003. za taj oblik ustanovi poseban red Archyfasmales.The Oldest Tissue Differentiation in Precambrian (Vendian) Algae, pristupljeno 3. rujna 2026.
Sistematika i povijest Gnilovskaja je 1974. za vrpčaste i razgranate vendijske fosile počela rabiti naziv Vendotaenides. Godine 1986. oblikovala je formalnu morfološku klasifikaciju i ustanovila razred Vendophyceae. U izvornom sustavu postojala su dva reda: Vendotaeniales, za pretežno vrpčaste taluse, i Eoholyniales, za grmolike i snažno razgranate oblike.Водоросли в эволюции биосферы, pristupljeno 3. rujna 2026.
Tumačenje njihove biološke prirode mijenjalo se. Vendotenijidi su isprva povezivani sa smeđim, a katkad i crvenim algama. Vidal je 1989. predložio da barem neki jednostavni vrpčasti fosili mogu predstavljati gole ovojnice velikih sumpornih bakterija, dok noviji radovi ponovno smatraju algalno tumačenje vjerojatnijim za mnoge primjerke, osobito ondje gdje su vidljivi pravo razgranavanje i složenija građa. Stoga Vendophyceae nije sigurna prirodna odnosno monofiletska skupina, nego povijesno i morfološki oblikovan fosilni takson.
Godine 2003. Gnilovskaja je opisala Archyfasma dimera iz vendijskih naslaga područja Bijelog mora. Zbog jasno diferenciranoga unutarnjeg i vanjskog tkiva ustanovila je treći red, Archyfasmales, čime je prvotna dvoredna klasifikacija Vendophyceae proširena.
Fosilni zapis i rasprostranjenost Klasični predstavnici Vendophyceae osobito su dobro poznati s Istočnoeuropske platforme, uključujući Rusiju, Ukrajinu, Bjelorusiju i Moldovu. Srodni vrpčasti makrofosili pronađeni su i u Namibiji, Kini, Indiji, Urugvaju, Brazilu i drugim područjima. Vendotaenijidi su karakteristični za ediakarij, ali fosili pripisani istim ili vrlo sličnim morfotipovima poznati su i iz donjeg kambrija, a rod Vendotaenia čak je uspoređivan s mnogo starijim, tonijskim nalazima iz Kanade. Takva velika vremenska rasprostranjenost dodatni je razlog za oprez pri pretpostavci da svi ti morfološki slični fosili pripadaju istoj biološkoj skupini.
Redovi Archyfasmales M.B.Gnilovskaja, 2003 — složeniji oblici s diferenciranim tkivom; tipski i najbolje poznati rod Archyfasma. Eoholyniales M.B.Gnilovskaja, 1986 — razgranati, često grmoliki talusi; porodica Eoholyniaceae. Vendotaeniales M.B.Gnilovskaja, 1986 — pretežno dugi vrpčasti talusi; porodica Vendotaeniaceae.
Izvori
Kategorija:Biljke