Gramatika starogrčkog jezika

Gramatika starogrčkog jezika obuhvaća njegovu morfologiju i sintaksu.

Izgovor

Antički grčki bio je pisan grčkim alfabetom poput modernoga grčkog jezika. SlovoImeGlasLatinička transkripcijaStarogrčkoHrvatskoΑ αἄλφαalfa[a] [aː]aΒ ββῆταbeta[b]bΓ γγάμμαgama[g]gΔ δδέλταdelta[d]dΕ εεἶ, ἒ ψιλόνepsilon[e]eΖ ζζῆταzeta[zd], [zː]zΗ ηἦταeta[ɛː] ([h])e, ēΘ θθῆταtheta[tʰ]thΙ ιἰῶταjota[i], [iː]i, īΚ κκάππαkapa[k]kΛ λλάβδα, λάμβδαlambda[l]lΜ μμῦmi[m]mΝ ννῦni[n]nΞ ξξεῖ, ξῖksi[ks]ksΟ οοὖ, ὂ μικρόνomikron[o]o, ŏΠ ππεῖ, πῖpi[p]pΡ ρῥῶro[r], [r̥]rΣ σ, ςσῖγμαsigma[s]sΤ τταῦtau[t]tΥ υὗ, ὓ ψιλόνipsilon[u], [y], [yː]u, yΦ φφεῖ, φῖfi[pʰ]ph, fΧ χχεῖ, χῖhi[kʰ], [ks]kh, ksΨ ψψεῖ, ψῖpsi[ps]psΩ ωὦ, ὦ μέγαomega[ɔː]o, ō

Kontrakcije samoglasnika U grčkim se riječima često događa da se dva samoglasnika nađu jedan uz drugog, tada dolazi do kontrakcije (stezanja) tih samoglasnika.

Glagoli čiji se samoglasnici stežu, zovu se verba contracta. ΑΕΟα + οωε + οουο + οουα + ουε + εειο + ουα + ωε + V1Vο + εα + εαε + D1Dο + οιοια + ειᾳο + εια + ῃο + ῃο + ωωο + η 1Oznaka V stoji za samoglasnik, a D za dvoglas.

Imenske riječi

U imenske riječi grčkog jezika ubrajaju se imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi i član. Razlikuju rod, broj i padež.

Postoje tri roda: muški, ženski i srednji rod.

Tri su i broja: jednina (singular), dvojina (dual), množina (plural). Dvojina se upotrebljava za označavanje para, to jest da čega ima točno dva. Kod imenica ima samo dva oblika (nominativ-akuzativ-vokativ i genitiv-dativ), primjerice τὼ πιστὼ φίλω '(dva) vjerna prijatelja'.

Starogrčki ima pet padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ i vokativ.

Padeži Akuzativ pokazuje izravni objekt, a može imati i adverbijalno značenje, to jest označava okolnost, primjerice Ὁ στρατηγὸς ἄγει τὸ στράτευμα στενὰς ὁδούς. 'Zapovjednik vodi vojsku uskim putovima.' Pokazuje razlog ili način radnje.

Genitiv obično označava podrijetlo ili dio cjelina, ali ima i ablativno značenje (odvajanje od čega): κωλύειν ἀγῶνος 'priječiti sudjelovanje u natjecanju, isključivati iz natjecanja'. Može biti i objekt, osobito uz pojam dioništva (imati dodira s dijelom neke cjeline) ili udjela: Σοφίας ὁ κατὰ λόγον ζῶν μέτοχος. 'Tko živi prema razumu, dionikom (je) mudrosti.'

Dativ označava neizravan objekt, osobu kojoj je upravljena glagolska radnja, primjerice: Oὐ ῥᾴdιόν ἐστιν εὐνοεῖν τοῖς κακόνοις.'Nije lako biti sklon onima koji zlo misle.' Ima lokativno i instrumentalno značenje, označuje mjesto (dativ mjesta), vrijeme (dativ vremena), uzrok (dativ uzroka) itd. Primjer: Ἄλλος ἵησι τῇ ἀξίνῃ, ἄλλος δὲ λίθῳ. 'Jedan gađa sjekirom, drugi kamenom.'

Član Grčki jezik ima određeni član kojemu je funkcija pobliže odrediti ili izdvojiti riječ uz koju stoji. Član, kao i zamjenice i brojevi, nema vokativa. Umjesto njega najčešće stoji uzvik ὦ. Muški rodŽenski rodSrednji rodSingularDualPluralSingularDual PluralSingularDualPluralNominativὁ (ho)τώ (tṓ)οἱ (hoi)ἡ (hē)τώ (tṓ)αἱ (hai)τό (tó)τώ (tṓ)τά (tá)Genitivτοῦ (toû)τοῖν (toîn)τῶν (tôn)τῆς (tês)τοῖν (toîn)τῶν (tôn)τοῦ (toû)τοῖν (toîn)τῶν (tôn)Dativτῷ (tôi)τοῖς (toîs)τῇ (têi)ταῖς (taîs)τῷ (tôi)τοῖς (toîs)Akuzativτόν (tón)τώ (tṓ)τούς (toús)τήν (tḗn)τώ (tṓ)τᾱ́ς (tā́s)τό (tó)τώ (tṓ)τά (tá)

Imenice Razlikuju se tri deklinacije: o-deklinaciju, a-deklinaciju i mješovitu (treću) deklinaciju.

O-deklinacija Po ovoj se deklinaciji sklanjaju imenice muškoga roda (ili rjeđe ženskoga roda) koje u nominativu jednine završavaju na -ος i imenice srednjega roda koje završavaju na -ον.

Nekim imenicama osnova završava na ο ili ε pa se oni stežu po pravilima stezanja (kontrakcije) i tako se nastavci mijenjaju. Jedina je iznimka završetak za nominativ-akuzativ množine srednjega roda koji glasi -α umjesto -η kako bi trebao glasiti po pravilima. Te imenice nemaju vokativa ni dvojine. Primjer: πλό- + -ος > πλοῦς, πλό- + -ου > πλοῦ.

Atička deklinacija uključuje imenice koje završavaju na -ω koje ostaje u svim padežima. Vokativ i nominativ jednine jednaki su. Primjer: N Μενέλεως, G Μενέλεω.

A-deklinacija Ova deklinacija uključuje imenice ženskoga roda koje u nominativu jednine završavaju na kratku ili dugu -α i one koje završavaju na -η te imenice muškoga roda koje završavaju na -ᾱς ili -ης. Duga alfa opstala je samo iza ρ, ε i ι, a drugdje je prešla u η što je ostavilo traga na ovoj deklinaciji.

Stegnute imenice ove deklinacije nastale su kad je ispred α osnove stajala α ili ε. Ovdje vrijedi dodatno pravilo da imenice muškog roda na -ας imaju dorski genitiv na ᾱ. Primjer: βορρέ- + -ας > βορρᾶς, βορρέ- + -ᾱ > βορρᾶν.

Mješovita deklinacija Po ovoj deklinaciji sklanjaju se imenice:

s osnovom na konsonant: eksplozivne: gutural (K-osnove) labijal (P-osnove) dental, osim onih na -ντ- -ντ- likvide/nazale ν-osnove ρ-osnove i λ-osnove osnove na -σ- s osnovom na vokal: na -ι- i -υ- na -ι-/-ε- i -υ-/-ε- na diftonge.

Imenice treće deklinacije nemaju jednake nastavke, nego njihovi nastavci ovise o osnovi kojoj pripadaju ili njihovu naglasnom tipu. U rječniku se navodi nominativ jednine i genitiv jednine. Muški/ženski rodSrednji rodSingularDualPluralSingularDualPluralNominativ -ς ili — -ε -ες— -ε -αGenitiv -ος (ili -ως) -οιν -ων -ος (ili -ως) -οιν -ωνDativ -ι -οιν -σι(ν) -ι -οιν -σι(ν)Akuzativ -ᾰ -ε -ᾰς ili -ς (-νς)— -ε -ᾰVokativ -ς ili — -ε -ες— -ε -ᾰ Nastavak σ u nominativu i vokativu jednine te dativu množine uzrokuje neke glasovne promjene, primjerice K-osnove mijenjaju svoje završne suglasnike κ, γ i χ u ξ ([kʰs]). φύλαξ čuvarSingularDualPluralNominativφύλαξφύλακεφύλακεςVokativAkuzativφύλακαφύλακαςGenitivφύλακοςφυλάκοινφυλάκωνDativφύλακιφύλαξι(ν) Jednosložne imenice prebacuju svoj naglasak na nastavak u genitivu i dativu svih brojeva.

Primjer je imenica γύψ ('jastreb'): γύψ jastrebSingularDualPluralNominativγύψγῦπεγῦπεςVokativAkuzativγῦπαγῦπαςGenitivγυπόςγῡποῖνγυπῶνDativγυπίγυψί(ν)

Pridjevi Pridjevi (uključuje i glagolske participe) s imenicama se slažu u rodu, broju i padežu.

Po načinu se sklanjanja razlikuju:

pridjevi s trima završetcima koji se dekliniraju prema a- i o-deklinaciji (imaju oblike za sva tri roda) pridjevi s dvama završetcima koji se dekliniraju po o-deklinaciji pridjevi s trima završetcima koji se dekliniraju po mještovitoj ili a-deklinaciji (oblici za muški i srednji rod sklanjaju se po mješovitoj deklinaciji, a oblik ženskog roda po a-deklinaciji) pridjevi s dvama ili jednim završetkom koji se dekliniraju po trećoj deklinaciji.

Komparacija ili stupnjevanje pridjeva vrši se: Vrsta pridjevaPozitivKomparativSuperlativPrimjerPrijevodOblikPrimjerOblikPrimjer načinvelika većina pridjevaδεινός'strašan' -τερος, 3δεινότερος, 3 -τατος, 3δεινότατος, 32. načinneki pridjeviκακός'zao, loš' -ῑων, -ῑονκακίων, κάκιον -ιστος, 3κάκιστος, 33. načinnepravilni pridjeviἀγαθός'dobar' !NB: Kod pridjeva o- i a-deklinacije završni omikron osnove produljuje se u omegu ako je prethodni slog kratak, primjerice σοφός, 3; σοφώτερος, 3; σοφώτατος, 3.

Komparacija se može vršiti i opisno, primjerice φίλος, 3; μᾶλλον φίλος; μάλιστα φίλος.

Zamjenice Starogrčki jezik razlikuje sljedeće vrste zamjenica:

osobne/lične povratne recipročna posvojne pokazne odnosne upitne neodređene zamjeničke pridjeve.

Nemaju posebnih oblika za vokativ, osim oblika ἡμέτερε ('naš!').

Zamjenica αὐτός, 3 ima više značenja. Kada je u predikatnome položaju znači 'sam', a kada je u atributnome položaju znači 'isti' (za položaj atributa vidjeti Sintaksu). U genitivu, dativu i akuzativu zamjenjuje osobne zamjenice za treće lice. Genitiv ove zamjenice upotrebljava se kao posvojna zamjenica za treće lice.

Recipročna zamjenica imaju značenje srodno povratnim zamjenicama, obično se prevodi 'jedan drugog, jedna drugu, jedno drugo'. Tvori se udvostručivanjem osnove ἄλλο/η- ('drugi, druga, drugo'). Nema nominativa množine ni jednine. DvojinaMnožinaMuškiŽenskiSrednjiMuškiŽenskiSrednjiNominativἀλλήλωἀλλήλᾱἀλλήλω—GenitivἀλλήλοινἀλλήλαινἀλλήλοινἀλλήλωνDativἀλλήλοινἀλλήλαινἀλλήλοινἀλλήλοιςἀλλήλαιςἀλλήλοιςAkusativἀλλήλωἀλλήλᾱἀλλήλωἀλλήλουςἀλλήλᾱςἀλλῆλαVokativἀλλήλωἀλλήλᾱἀλλήλω— Zamjenički pridjevi značenjem su srodni zamjenicama, ali oblikom su pridjevi (osim ἄλλο). Neki od njih jesu: ὁ ἕτερος, τὸ ἕτερον, ἡ ἕτερα 'drugi (od dvojice)', ἄλλος, ἄλλο, ἄλλη 'drugi (od više njih)' i drugi koji znače 'svaki', 'nijedan' i sl.

Brojevi Postoje tri vrste brojeva:

glavni brojevi (na pitanje koliko?) redni brojevi (na pitanje koji po redu?) priloški brojevi ili brojni prilozi (na pitanje koliko puta?)

Prva se četiri glavna broja mogu deklinirati, kao i svi redni. BrojkeGlavniRedniPriloškiOblikBrojOblikBrojOblikBrojα΄εἷς, ἕν, μίαjedan, jedna, jednoπρῶτος, 3prviἅπαξjedanputβ΄δύοdvaδεύτερος, 3drugiδίςdvaputγ΄τρεῖς, τρίαtriτρίτος, 3trećiτρίςtriputδ΄τέτταρες, τέτταραčetiriτέταρτος, 3četvrtiτετράκιςčetiri puta

Glagoli

Glagoli u grčkom jeziku razlikuju:

tri lica (govornik, sugovornik, negovornik) tri broja (jednina, dvojina, množina) četiri načina (indikativ, konjunktiv, optativ, imperativ) tri vida/aspekta (prezent (odgovara nesvršenom vidu u hrvatskom), aorist (svršenom vidu) i perfekt (nema ekvivalenta, po funkciji sličan engleskim perfect vremenima)) sedam vremena (prezent, imperfekt, futur, futur perfektni, aorist, perfekt, pluskvamperfekt) tri stanja (aktiv, pasiv, mediopasiv).

Načini Glagolski način pokazuje stav govornika prema sadržaju iskaza.

Indikativ Indikativ je način objektivna iskaza, to jest sadržaj iskaza stvaran je.

Ὁ φίλος ἐσθίει. 'Prijatelj jede.'

Može se pokazati i pretpostavka da što jest.

Oὐ λέγει τις τὰ βέλτιστα· ἀναστὰς ἄλλος εἰπάτω. '(Pretpostavimo da) tko ne govori (ono što je) najbolje; ustavši, drugi neka (to) rekne.'

Indikativom se također može pokazati i gotovo ostvarenje.

Ὀλιγου ἀπεθανον. 'Umalo ne pogiboh.'

Ima i druga značenja.

Konjunktiv Konjunktivom se iskazuje sumnja, nesigurnost, htijenje, poticaj i zabrana. Dijeli se na voluntativni konjunktiv (bez čestice -ἄν) i prospektivni konjunktiv (s česticom -ἄν). Voluntativni konjunktiv dijele si na adhortativni (poticanje), prohibitivni (zabrana) i deliberativni (sumnja, oklijevanje). Prospektivni konjunktiv koristi se u zavisnosloženim rečenicama, ali i voluntativni.

Τί λέγωμεν; 'Što da kažemo?'

Τὰ πλοῖα κατέκαυσεν, ἵνα μὴ Κῦρος διαβῇ. 'Spali brodove da Kir ne prijeđe (rijeku).'

Optativ Optativom se iskazuje želja. Može imati nekoliko podznačenja jer može iskazivati čistu želju (kupitivni optativ, bez -ἄν), mogućnost (potencijalni optativ, s -ἄν), ponavljajuću radnju (iterativni optativ, bez -ἄν) ili se može njime koristiti u zavisnosloženim rečenicama (kosi optativ ili optativus obliquus bez -ἄν).

Ὦ παῖ, γένοιο πατρὸς εὐτυχέστερος. 'Sine, postao sretnijim od oca!'

Λέγοις ἂν τὴν δἐησιν. 'Možeš (mogao bi) reći svoju molbu.' (Platon, Parmenid 126a)

Imperativ Imperativ iskazuje zapovijed i zabranu (negativnu zapovijed). Također pokazuje i molbu, zahtjev te opomenu. Negacija je μή.

Γράφε. Ὦ παῖ, γράφε. 'Piši! Sine, piši!'

Ἴθι νῦν δίδαξον καὶ ἐμέ, ἵνα σοφώτερος γένωμαι. 'Hajde sad pouči i mene da mudriji postanem.'

Aspekti i vremena Starogrčki jezik ima sedam kombinacija aspekta i vremena. Tri su aspekta, to jest vida: prezent (poznat i kao infektum da bi ga se razlikovalo od prezenta kao vremena), aorist (konfektum) i perfekt. Oni imaju vlastite osnove od kojih se tvore vremena i drugi oblici. Aspekt je u grčkome vrlo važan, kao i u hrvatskome. Kako hrvatski ima poseban glagol u svojim dvama aspektima (čitati – pročitati, letjeti – sletjeti, znati – saznati i dr.), tako i grčki uvijek nastoji na svojemu glagolu imati neki formant za tvorbu apsekta. Iako ima četiri načina, razlika u vremenima pristuna je samo u indikativu, dok ostali imaju samo aspektne razlike. Iznimka je optativ koji ima oblike za budućnost.

Svaki glagol ima zapravo četiri osnove: prezentsku, aoristnu, perfektnu i posebnu futursku osnovu. Oblik za futur dijele aorist i prezent, to jest nije iz njegova oblika moguće znati je li svršen ili nesvršen.