Američko-meksički rat (1846. − 1848.), također poznat pod nazivom Meksički rat ili Rat između SAD-a i Meksika, bio je oružani sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Meksika koji se vodio u jeku pripajanja države Teksas SAD-u 1845. godine, a koju je Meksiko smatrao svojim teritorijem unatoč teksaškoj revoluciji iz 1836. godine.
Borbene operacije trajale su godinu i pol dana, od proljeća 1846. do jeseni 1847. godine. Američke snage brzo su okupirale područje država Novi Meksiko i Kalifornija te krenule u invaziju na sjeveroistočni i sjeverozapadni Meksiko; u međuvremenu američka pacifička eskadrila je napravila blokadu i preuzela kontrolu nad nekoliko garnizona na pacifičkoj obali južno od Baja California. Nakon što je američka vojska zauzela Mexico City, rat je završio pobjedom SAD-a.
Potpisani mirovni sporazum Guadalupe Hidalgo službeno je obilježio veliku posljedicu rata: prisilno odcjepljenje teritorija Kalifornije i Novog Meksika iz Meksika u SAD u zamjenu za 15 milijuna dolara. Uz to, Sjedinjene Države na sebe su preuzele 3,25 milijuna dolara duga kojeg je meksička vlada dugovala američkim građanima. Meksiko je prihvatio gubitak Teksasa i nova državna granica postavljena je kod rijeke Rio Grande.
Ekspanzija američkog teritorija sve do pacifičke obale bio je tadašnji cilj predsjednika Jamesa K. Polka, vođe Demokratske stranke.See Rives, The United States and Mexico, vol. 2, p. 658 Međutim, sam rat u SAD-u smatran je vrlo kontroverznim, a među onima koji su mu se snažno protivili bila je i stranka Whig te razni antiropski pokreti. Veliki broj žrtava (Amerikanaca) i cijena rata također su bili kritizirani. Političke posljedice rata u SAD-u su prouzrokovale snažne diskusije o robovlasništvu koje se često povezuju s izbijanjem Američkog građanskog rata; kompromis iz 1850. godine označio je tek kratak predah od istoga.
U Meksiku rat je poznat pod terminologijom Prva intervencija SAD-a u Meksiku (Primera intervención estadounidense en México), Invazija SAD-a na Meksiko (invasión estadounidense a México) i Rat 1847. godine (Guerra del 47).
Pozadina sukoba Nakon što se izborio za vlastitu nezavisnost od Španjolske 1821. godine, Meksiko je bio prepun unutarnjih sukoba koji su doveli do ruba izbijanja građanskog rata; ipak svi su jednoglasno odbili priznati nezavisnost države Teksas. U slučaju pripajanja države Teksas Meksiko je zaprijetio SAD-u ratom."The Annexation of Texas" U.S. Department of State. http://history.state.gov/milestones/1830-1860/TexasAnnexation , Retrieved 2012-07-06 U međuvremenu, zahvaljujući vjerovanju u nedvojbenu sudbinu (eng. Manifest Destiny) - vjerovanje koje je prevladavalo među Demokratima u SAD-u tijekom 19. stoljeća o pravu SAD-a na proširenje vlastitog teritorija na čitav kontinent - tadašnji predsjednik Polk (inače vođa Demokratske stranke) bio je fokusiran upravo na to: američko širenje teritorija na zapad.
Vojne i diplomatske sposobnosti Meksika nakon proglašenja nezavisnosti drastično su opale pa su sjevernim područjima države harali Komanči, Apači i Navaho Indijanci. Indijanci, posebno Komanči, koristili su slabosti Meksika pa su ulazili stotinama milja duboko u zemlju kako bi vršili prepade i krali stoku za vlastitu upotrebu ili pak za tržište u Teksasu koje se brzo širilo. Meksikanci su vjerovali da Amerikanci imaju velike koristi od ovakvih prepada.Delay, Brian "Independent Indians and the U.S. Mexican War" The American Historical Review, Vol 112, No. l (Feb 2007), p 35
Indijanski prepadi rezultirali su smrću ili siromaštvom tisuća ljudi u sjevernom Meksiku. Kada su američke trupe napravile invaziju na sjeverni Meksiko 1846. godine sve što su pronašli bili su demoralizirani ljudi. Tek su neki pripadnici civilnog stanovništva pružali otpor nadolazećim Amerikancima.DeLay, Brian. The War of a Thousand Deserts New Haven: Yale U Press, 2008, p.286
Republika Teksas lijevo|mini|Republika Teksas. Godine 1820. Mosesu Austinu, bankaru iz države Missouri, odobren je veliki prostor zemljišta u Teksasu, ali on je umro prije nego što je mogao provesti svoj plan koji je uključivao regrutiranje američkih doseljenika kako bi se zemlja učinila plodnom. Njegov sin, Stephen F. Austin, naslijedio ga je i doveo preko 300 obitelji u Teksas čime je započeo stalni trend migracije iz SAD-a u granični predio Teksasa. Austinova kolonija bila je najuspješnija od nekoliko kolonija kojima su meksičke vlasti odobrile imigraciju. Namjera meksičkih vlasti bila je da anglofoni služe kao određena vrsta tampona između meksičkih stanovnika i pljačkaški nastrojenih Komanča, ali su Anglo kolonisti uglavnom zauzimali onaj prostor koji je bio prihvatljiviji za uzgajanje farme i koji je imao veću tržišnu povezanost s američkom državom Louisianom nego s prostorima na zapadu.
Godine 1829. kao rezultat velikog broja američkih imigranata, Anglonaca je na teksaškom teritoriju bilo puno više od domicilnih stanovnika koji su govorili španjolskim jezikom. Meksičke vlasti stoga su odlučile povećati poreze, povećati tarife na uvoz američke robe i ukinuti ropstvo. Doseljenici i većina meksičkih biznismena u regiji protivila se tim zahtjevima što je dovelo do toga da Meksiko zatvori državu Teksas i zabrani daljnju imigraciju. Međutim, imigracija se u Teksasu ilegalno nastavila, pogotovo ona imigracija koja je dolazila iz SAD-a.
Godine 1834. general Antonio López de Santa Anna postao je centralistički diktator Meksika koji je odmah napustio savezni sistem. Odlučio je ugušiti polunezavisnost Teksasa, nakon što je isto uspio i u Coahuliji (godine 1824. Meksiko je spojio Teksas i Coahuliju u jednu veliku državu imena Coahulia y Tejas). Sve to dovelo je do toga da Stephen F. Austin pozove građane Teksasa da uzmu oružje u ruke. Objavili su nezavisnost od Meksika 1836. godine i nakon što ih je Santa Anna porazio u bitci kod Alama, on sam poražen je od strane generala Sama Houstona, zarobljen u bitci kod San Jacinta te bio prisiljen potpisati sporazum u kojem priznaje nezavisnost Teksasa.See "Republic of Texas"
Teksas je učvrstio svoj status nezavisne republike i službeno bio priznat od Britanije, Francuske i SAD-a. Sve tri države predlagale su Meksiku da ne pokušava nanovo osvajati novu naciju. Većina stanovnika Teksasa željela se pridružiti SAD-u, ali pitanje pripajanja bilo je sporno u američkom Kongresu; stranka Whig najviše se protivila istome. Godine 1845. Teksas je pristao na pripajanje nakon upućenog prijedloga američkog Kongresa te je na taj način 29. prosinca 1845. godine postala 28 država SAD-a.
Podrijetlo rata Granica Teksasa kao neovisne države nikada nije bila riješena. Republika Teksas svojim prostorom smatrala je zemlju koja se proteže do rijeke Rio Grande, a sve temeljem potpisanog mirovnog sporazuma u Velascu; međutim Meksiko to nije priznavao i svojim prostorom smatrao je područje sve do rijeke Nueces. Referenca na teksašku granicu kod rijeke Rio Grande izostavljena je u rezoluciji o pripajanju Teksasa u američkom kongresu kako bi se osiguralo da rezolucija prođe nakon što je pala u Senatu. Predsjednik Polk tvrdio je da se teksaški teritorij proteže sve do rijeke Rio Grande i da je tamo granica što je na kraju i dovelo do sukoba s Meksikom.Rives, vol. 2, pp. 165–168
U srpnju 1845. godine, predsjednik Polk poslao je generala Zacharyja Taylora u Teksas, a do 3. listopada iste godine tri i pol tisuće Amerikanaca nalazilo se kod rijeke Nueces, pripremljeni da obrane Teksas od meksičke invazije. Osim što je želio zaštititi granicu, Polk je želio proširiti teritorij SAD-a sve do Tihog oceana. Naredio je pacifičkoj eskadri da u isto vrijeme zauzmu luke u Kaliforniji i ostvare dobre odnose s tamošnjim stanovništvom, a sve u slučaju da Meksiko objavi rat. Istovremeno je pisao američkom konzulu u Alta Californiji, Thomasu Larkinu da SAD nema ambicije u Kaliforniji, ali ponudio potporu nezavisnosti od Meksika ili dobrovoljno pripajanje SAD-u te upozorio da bi se protivio britanskom ili francuskom preuzimanju teritorija.
Kako bi izbjegao još jednu prijetnju rata s Velikom Britanijom oko okruga Oregon, Polk je potpisao Oregonski mirovni sporazum kojim se teritorij podijelio što je razljutilo sjevernjačke Demokrate koji su tvrdili da je Polku važnije južno širenje teritorija od sjevernog.
Tijekom zime 1845./1846. godine, savezni istraživač John C. Frémont i skupina naoružanih ljudi pojavili su se u Kaliforniji. Nakon što je meksičkom guverneru i Larkinu rekao da su došli samo kupiti namirnice za nastavak svog puta prema Oregonu, Frémont je umjesto toga ušao u naseljeno područje Kalifornije i posjetio Santa Cruz i dolinu Salinas, pod izgovorom da traži mjesto uz obalu za svoju majku.Rives, vol. 2, pp. 172–173 Meksičke vlasti uskoro su se uzbudile i naredile mu da ode. Frémont je umjesto toga izgradio utvrdu na brdu danas poznatom pod imenom Fremont Peak te tamo podigao američku zastavu. Larkin je nakon toga obavijestio svoje nadređene da su Frémontovi postupci kontraproduktivni. Frémont je u ožujku napustio Kaliforniju, ali se kasnije vratio i pomogao u revoltu oko zastave s medvjedom u Sonomi gdje su mnogi američki imigranti tvrdili da igraju "teksašku igru" i proglasili kalifornijsku nezavisnost od Meksika.
Dana 10. studenog 1845. godineSmith (1919) p. xi. Polk je poslao tajnog predstavnika, Johna Slidella, u Meksiko City s ponudom od 25 milijuna dolara (današnjih 671 538 462 dolara) za granicu Rio Grande u Teksasu i meksičke provincije u Alta Californiji i Santa Feu. Američki ekspanzionisti željeli su da Kalifornija osujeti britanske ambicije na tom području te da dobiju luku na Tihom oceanu. Polk je odobrio Slidellu da oprosti 3 milijuna dolara duga (današnjih 81 milijun dolara) koji je američkim građanima dugovala meksička vlada nakon Meksičkog rata za nezavisnostJay (1853) p. 117. te da plati dodatnih 25 do 30 milijuna dolara (današnjih 672 - 806 milijuna dolara) u zamjenu za dva teritorija.Jay (1853) p. 119.
Meksiko nije bio sklon navedenoj ponudi niti je mogao pregovarati. Samo tijekom 1846. godine predsjedništvo se mijenjalo četiri puta, ministarstvo rata šest puta, a ministarstvo financija čak je šesnaest puta promijenilo svoje vodstvo.Donald Fithian Stevens, Origins of Instability in Early Republican Mexico (1991) p. 11. Međutim, meksičko javno mnijenje i sve političke frakcije u zemlji bile su složne u mišljenju da bi prodavanje teritorija SAD-u bacilo mrlju na njihovu nacionalnu čast.Miguel E. Soto, "The Monarchist Conspiracy and the Mexican War" in Essays on the Mexican War ed by Wayne Cutler; Texas A&M University Press. 1986. pp. 66–67. Oni Meksikanci koji su javno izrekli svoju želju za izbjegavanjem ratnog sukoba sa SAD-om, uključujući i tadašnjeg predsjednika Josea Joaquina de Herreru, bili su proglašeni izdajicama.Brooks (1849) pp. 61–62. Njegovi vojni protivnici, podupirani populističkim novinama, smatrali su Slidellov boravak u Meksiko Cityju uvredom. Kada je predsjednik de Herrera počeo razmišljati o tome da primi Slidella kako bi mirnim putem pokušali riješiti problem pripojenja Teksasa, bio je optužen za izdaju i svrgnut s vlasti. Nakon što je još više nacionalistički orijentirana vlada pod vodstvom generala Mariana Paredesa y Arrillage preuzela vlast, javno je istaknula meksičke zahtjeve za Teksasom; Slidell, sada uvjeren da se Meksiko treba "kazniti", vratio se u SAD.Mexican War from Global Security.com.
Sukob oko teritorija