Itoku (jap.懿徳天皇, いとくてんのう, Itoku-tennō) (29. godina cara Suizeija/553. pr. Kr. - 8. dan 9. mjeseca 34. godine cara Itokua/6. listopada 477. pr. Kr. bio je 4. japanski carUprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 懿徳天皇 (4) prema tradicijskom brojanju.Brown, Delmer i dr. (1979.). Gushankō, str. 251; Varley, Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki, str. 89; Titsingh, Isaac. (1834.). Annales des empereurs du japon, str. 4. Bio je poznat kao Ooyamatohikosukitomo no Mikoto (大日本彦耜友尊（おおやまとひこすきとものみこと).
O nadnevku njegova rođenja ne postoje pouzdani izvori. Konvencijski se uzima da je vladao od 15. dana 3. mjeseca 510. pr. Kr. do smrti 6. listopada 477. pr. Kr. (510. pr. Kr. - 476. pr. Kr.)Ponsonby-Fane, Richard. (1959.). The Imperial House of Japan, str. 29-30.). Po nekim autorima vjerojatno je živio u 1. stoljeću.Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005.). "Itoku Tennō" in ; n.b., Louis-Frédéric je pseudonim Louis-Frédérica Nussbauma, vidi Njemačku nacionalnu knjižnicu .
Mitski car Suvremeni znanstvenici došli su do pitanja je li ovaj car odnosno jesu li prvih devetorica mitskih careva uopće postojali. Itokuov potomak car Sujin prvi je za kojeg se veliki broj znanstvenika slaže da je možda i postojao."Life in the Cloudy Imperial Fishbowl," Japan Times. 27. ožujka 2007. Ime Itoku-tennō posmrtno su mu dodijelile generacije koje su došle poslije.Brinkley, Frank. (1915.). ; izvadak, "Posmrtna imena za zemaljske Mikade izmislilo se kad je vladao car Kammu (782.-805.), odnosno, nakon dana kad su sabrana djela Zapisi i Kronike.
Supruga mu je bila carica Omatojocuhime no Mikoto (天豊津媛命,あまとよつひめのみこと).
Stare kronike
U kronikama Kojikiju i Nihon Shokiju zapisano je samo njegovo ime i rodoslov. Vjeruje se da je sin cara Anneija, a da mu je mati bila Nunasoko-Nakatsu-hime, koja je bila unuka Kotoshiro-Nushi-no-kamija.Varley, str. 89. Japanci su tradicijski prihvatili da je ovaj car postojao u povijesti te mu postoji carska grobnica misasagi koju se održava. Ipak, ne postoje izvori koji bi potvrdili da je ova osoba zbilja vladala. Smatra se da je bio trećim od Kesshi Hachidai (欠史八代, osmorice nedokumentiranih vladara, Kesshi Hachidai), odnosno vladara bez posebnih legenda koje se odnose na njih.Aston, str. 142-143.
Grob Nije poznato gdje je njegov grob. Ovog se cara tradicijski štuje u šintoističkom spomen svetištu (misasagi) u Nari.
Uprava japanskog carskog dvora označila je ovo mjesto kao njegov mauzolej. Nosi ime Unebi-yama no minami no Masago no tani no e no misasagi.Ponsonby-Fane, str. 418.
Izvori
Literatura Aston, William George. (1896.). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491 Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, ur. (1979.). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ; ; OCLC 251325323 Chamberlain, Basil Hall. (1920.). The Kojiki. Read before the Asiatic Society of Japan on April 12, May 10, and June 21, 1882; reprinted, May, 1919. OCLC 1882339 Nussbaum, Louis-Frédéric i Käthe Roth. (2005.). Japan encyclopedia. Cambridge: Harvard University Press. ; ; OCLC 58053128 Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887 Titsingh, Isaac. (1834.). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691 Varley, H. Paul. (1980.). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ; ; OCLC 59145842
Kategorija:Japanski carevi