Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika bilo je savjetodavnim vijećem pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, poslije Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, koje je osnovano za skrb o hrvatskome standardnom jeziku te poradi skrbi za veliku jezičnu stečevinu i raspravljanje o pitanjima što se postavljaju u svezi s njom.

Povijest Vijeće za normu hrvatskoga jezika 16. ožujka 1998.Stjepan Babić, Temelji Hrvatskomu pravopisu, Školska knjiga, Zagreb, 2005., ISBN 953-0-61459-4, ISBN 978-953-0-61459-8, str. 74. godine osnovalo je Vijeće za jezikoslovlje i hrvatski jezik pri Ministarstvu znanosti i tehnologije, a sjedište Vijeća bilo je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.Jezik: Spisi Vijeća za normu hrvatskoga jezika, I. Predsjednik Vijeća bio je Stjepan Babić. Vijeće se sastajalo do prosinca 1999. godine, a teme sjednica bile su uglavnom pravopisne prirode: prijedlog pisanja ie na mjestu dugoga jata (liepo, mlieko, diete), pisanje ne ću / neću, pisanje jata iza pokrivenoga r (pogrješka/pogreška) i pisanje dvostrukih afrikata (zadatci/zadaci). Najviše se raspravljalo o prijedlogu da se na mjestu dugoga jata uvede promjena te da se više ne piše slijed ije nego ie. Za takav su prijedlog bili Stjepan Babić, Dalibor Brozović, Sanda Ham, Stojan Vrljić, Mile Mamić, Miro Kačić, protiv su bili Marko Samardžija, Mladen Machiedo, Radoslav Katičić odbacio je prijedlog zbog Jasenovca (!?), a Milan Moguš se "suzdržao od prihvaćanja takva rješenja", dok je Tomislav Ladan predložio da se uputi anketa raznim kulturnim i znanstvenim institucijama te političkim strankama s pitanjem jesu li za navedenu promjenu. Nakon što je taj anketni pokušaj propaoJezik: Spisi Vijeća za normu hrvatskoga jezika, II. (rijetke su se ustanove i stranke odazvale na anketu, a Drago Krpina, glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice, koja je u to vrijeme na vlasti, odbija u tome sudjelovati jer o takvim pitanjima "ne bi trebalo raspravljati na političkoj razini, već u krugovima kompetentnih stručnjaka koji se bave kulturom hrvatskoga književnog jezika i zasigurno najbolje poznaju problematiku") promjenom vlasti početkom 2000. godine Vijeće se prestalo sastajati premda su neki tvrdili da je novoimenovani ministar Hrvoje Kraljević ukinuo Vijeće. Sanda Ham reagira na potez ministra Željka Jovanovića: Jezikoslovci nisu ulazili u Vijeće prema partijskoj knjižici i podobnosti.

Drugo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika osnovano je 14. travnja 2005. godine. Imenovao ga je ministar znanosti obrazovanja i športa Dragan Primorac, a sjedište Vijeća ponovno je bilo u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Za čelnu osobu bio je postavljen hrvatski akademik Radoslav Katičić, a za zamjenika akademik Mislav Ježić.Odluka o osnivanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika Ministar obrazovanja Dragan Primorac ni mjesec dana nakon potpisivanja preporuke za Hrvatski školski pravopis (16. veljače 2005.) odaslao je dopis u kojem je od brojnih hrvatskih jezikoslovnih i kulturnih ustanova tražio da imenuju svog predstavnika u Vijeće, kojemu je na čelo postavio akademika Radoslava Katičića. U pozivu za predlaganje članova Vijeća raznim ustanovama ministra Dragana Primorca od 10. ožujka 2005. stoji: „Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa potiče osnivanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika koje treba izraditi jedinstvenu pravopisnu normu hrvatskoga jezika te rješavati jezične i pravopisne dvojbe koje se ponekad javljaju.“Ministar Primorac pozvao institucije da predlože članove u Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, pristupljeno 26. listopada 2014.

Razlog osnivanja Vijeća dobrim dijelom leži i u činjenici što su medijske reakcije na preporučivanje Hrvatskoga školskog pravopisa bile uglavnom negativneNacional: Jezikoslovna iživljavanja: Sanader glavni lobist za novi pravopis jer su za škole kao jedina pravopisna rješenja preporučena ona iz 5. izdanja Babić-Finka-Moguševa Hrvatskoga pravopisa iz 2000.: ne ću, pogrješka i zadatci, što velik dio medija i kulturne javnosti nikad nije prihvatio.Stjepan Babić: Hrvatski pravopis - vrući kesten u ministarskim rukama, Jezik, br. 55, sv. 1, str. 64: Da otkloni svaku zbrku, ministar Dragan Primorac učinio još jedan pravi postupak, osnovao je po objektivnim, nepristranim kriterijima Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika i ono donijelo jasne i jednoznačne odluke, ali za neke uzalud jer ima i onih koji ne priznaju njegova rješenja

I drugome Vijeću za normu hrvatskoga standardnog jezika (osobito u početku) glavne su teme sjednica bila pravopisna pitanja, a promjena pisanja ije kao ie više nije bila temom rasprave. Tako se glede pravopisnih pitanja Vijeće za normu očitovalo na sedam sjednica: 5. sjedniciPriopćenje za javnost s 5. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 6. listopada 2005. (općenito o pravopisnoj normi), 6. sjedniciPriopćenje za javnost sa 6. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 2. studenoga 2005. (dentalni okluzivi ispred afrikata), 7. sjedniciPriopćenje za javnost sa 7. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 15. prosinca 2005. (ne ću ili neću), 8. sjedniciPriopćenje za javnost s 8. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 26. siječnja 2006. (rastavljeno i sastavljeno pisanje), 9. sjedniciPriopćenje za javnost s 9. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 16. ožujka 2006. (polusloženice), 10. sjedniciPriopćenje za javnost s 10. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 20. travnja 2006. (pokriveno r) i na 14. sjedniciPriopćenje za javnost s 14. sjednice Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 19. listopada 2006. (pisanje stranih imena i od njih izvedenih pridjeva, intervokalno j). Pravila se iz zaključaka mogu sažeti u sljedećih nekoliko primjera: redci, zadatci, ne ću, video-zapis, pogrješka i pogreška, Njujorčanin, njujorški, G Puccinija.

Najglasnije je odjeknula odluka Vijeća za normu o rastavljenom pisanju niječnice glagola htjeti: ne ću, ne ćeš, ne će... Na 7. sjednici održanoj 15. prosinca 2005. povela se burna rasprava o tome pravopisnom pitanju nakon uvodnoga slova predsjednika Vijeća Radoslava Katičića, koji je u obranu takva načina pisanja pozvao i Ivana Broza, ali i Vuka Stefanovića Karadžića: Nije, uostalom, drukčije pisao ni Vuk Stefanović Karadžić utemeljujući srpski standardni jezik i srpski fonološki pravopis. Za rastavljeno pisanje ne ću u glasovanju su se izjasnili Radoslav Katičić, Dunja Brozović-Rončević, Ljiljana Kolenić, Tomislav Ladan, Mirko Peti, Marija Turk i Ivan Zoričić, protiv su bili Joško Božanić i Ivo Pranjković, a suzdržani Mislav Ježić i Mile Mamić. Pravu medijsku buru bio je izazvao tadašnji premijer Ivo Sanader svojim komentarom o zaključku Vijeća da treba pisati ne ću kako će, protivno zaključku Vijeća za normu nastaviti neću pisati zajedno.Večernji list, 20. prosinca 2005., str. 4, Sanader: Neću ne ću, pristupljeno 27. rujna 2020.

Radoslav Katičić, kao predsjednik Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, uputio je 19. listopada 2006. godine ministru Draganu Primorcu dopis (uz izvješće o dotadašnjem radu Vijeća i zaključke s pravopisnim pravilima) u kojem od njega traži raspisivanje natječaja za temeljne jezične priručnike, među kojima je i pravopis.Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika, dopis ministru Draganu Primorcu od 19. listopada 2006., str. 110-111: Pod drugom točkom dnevnoga reda Razno predsjednik je konstatirao da će, kako je u raspravi na prethodnim sjednicama već rečeno, rad Vijeća biti zaokružen tek ako potakne pisanje i izdavanje temeljnih jezičnih priručnika (pravopisa, gramatike, rječnika, jezičnoga savjetnika, a možda i kojega drugog), koji će utemeljiti novo razdoblje hrvatskoga standardnog jezika onako kako su isto takvi priručnici utemeljili proteklo razdoblje Dunja Brozović-Rončević iznijela je Vijeću prijedlogMislav Ježić, »Naše pravopisne dvojbe često su tek naši psihički problemi«, 30. travnja 2013. razgovor s Tomislavom Čadežom. U knjizi: Tomislav Čadež, Bitka za pravopis : što kažu akademici i drugi glavni stručnjaci o novome pravopisu, o starima, i o sudbini hrvatskoga jezika : 1995. – 2013., EPH Media d. o. o., Zagreb, 2013., , str. 102. – 117., navod sa str. 108. Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji je predstavljala u Vijeću za normu hrvatskoga standardnoga jezika, o pisanju jedinstvenoga pravopisa kao neautorskoga djela jer je to jedini način da se konačno riješe prijepori i sredi pravopisna norma i praksa u Hrvatskoj,Zapisnici Vijeća za normu hrvatskoga jezika, dopis ministru Draganu Primorcu od 19. listopada 2006., str. 111 ali do toga nije došlo dobrim dijelom i zbog činjenice da na taj dopis iz Ministarstva nikad nije stigao odgovor, vjerojatno i zbog stava premijera Sanadera da ne planira uvažiti mišljenje jezikoslovnih stručnjaka u Vijeću i početi pisati ne ću umjesto neću.

Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika svojom je odlukom od 8. svibnja 2012. ukinuo ministar Željko Jovanović, što je Marko Samardžija bio lucidno najavio iste godine kad je Vijeće i osnovano (2005.) sarkastičnim komentarom: Sve dotle dok se hrvatska jezična politika ne bude vodila institucionalno (a za to je potrebno imati središnju nacionalnu stručnu ustanovu), nego u neformalnim krugovima ili preko ad hoc sazvanih povjerenstava, odbora ili komisija – u kakvima sam svojedobno i sam uspješno dangubio – koje jedan ministar imenuje, a sljedeći ignorira ili raspušta, bojim se da će sve u vezi s hrvatskim standardnim jezikom i njegovim pravopisom ostati “uređeno” onako kako jest, a možda, uz nešto sreće, bude i gore.Marko Samardžija: Ne može premijer Sanader s nogu odlučivati o pravopisu, Večernji list, razgovarao Žarko Ivković, pristupljeno 27. rujna 2020.

Ta je odluka uglavnom slabo odjeknula u znanstvenim i kulturnim krugovima,Akademik Ivica Kostović: Mislim da treba reagirati jer su reakcije na ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika bile mlake, hkv.hr, pristupljeno 27. rujna 2020. a među onima koji su reagirali bili su Razred za filološke znanosti HAZU i Društvo hrvatskih književnika.

Društvo hrvatskih književnika na svojoj godišnjoj skupštini, održanoj 16. lipnja 2012. god. izrazilo je zabrinutost društvenim položajem hrvatskoga jezika i ukidanjem Vijeća za normu.Fišer, Ernest: Riječ unaprijed - o nužnosti zaštite hrvatskoga jezika, Kolo, sv. 5. - 6., Zagreb, 2012. Razred za filološke znanosti HAZU u povodu odluke o ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika dao je 18. lipnja 2012. izjavu u kojoj je izrekao žaljenje što je Vijeće za normu ukinuto odlukom bez dijaloga i obrazloženja pa bi najrazumnije bilo opozvati odluku i popraviti štetu.Izjava Razreda za filološke znanosti HAZU u povodu odluke o ukidanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, Kolo, sv. 5. - 6., Zagreb, 2012.Artur Bagdasarov: O novom hrvatskom pravopisu (1), Hrvatsko kulturno vijeće, 30. ožujka 2014.

Zadaće