Konzervacija restauracija predmeta od srebra je aktivnost posvećena zaštiti i očuvanju povijesnih i arheoloških predmeta od srebra. Na predmetima kulturne baštine u Hrvatskoj ovaj rad obavljaju školovani ili državno ispitani restauratori metala .
Kroz povijest srebrni su predmeti izrađivani kako bi bili korišteni u religiozne, tehničke ili kućne svrhe. Sam čin konzervacije teži kako zaštiti tako i maksimalnom usporavanju propadanja spomenutih predmeta, te očuvanju istih za buduću uporabu. Konzervatori restauratori pri radu na srebrnim predmetima teže prije svega prevenciji i uklanjanju površinske korozije.
Konzervator restaurator koji radi na srebrnim predmetima mora biti upoznat s tehnologijom i povijesti obrade srebra, te mora poznavati konzervatorsko restauratorsku etiku,suvremene teoretske i metodološke osnove konzerviranja restauriranja, suvremene metode obrade ovih predmeta, također mora poznavati povijesno umjetnički razvoj oblikovanja srebra, ali i osnove znanstvenog ispitivanja spomenutih predmeta.
Uporaba Srebro je jedan od plemenitih metala, a vađenje srebrne rudače počelo je negdje oko 4000.godine prije Krista na području Anatolije, današnja Turska. Zbog izvrsne kovnosti, sjaja i trajnosti srebro je korišteno u brojne svrhe, poput izrade nakita, jedaćeg pribora i posuđa, novca, te predmeta koji se koriste u religioznim obredima. Također je korišteno i za prevlačenje drugih metala tankim slojem srebra. Kako je čisto srebro suviše meko dodaje mu se bakar za poboljšanje čvrstoće. Najčešće korištene slitine srebra su danas finoće 925,900 i 800, s time da se kod ovog podrazumijeva količina srebra na 1000 dijelova slitine, ostatak je u pravilu bakar. Kako je srebro vrlo osjetljivo na tamnjenje danas su razvijene i na europskom tržištu se mogu naći najmanje 2 slitine orijentirane na rješavanje ovog problema, Argentium sterling srebro, koje osim bakra sadrži i malenu količinu germanija u slitini, te Platinum sterling srebro ,slitina s malom količinom platine (1-5%!).Obje su ove slitine vrlo otporne na tamnjenje, no i dosta skuplje tako da se njihova uporaba nije odviše proširila.Peter Johns (1997) Firestain Resistant Silver Alloys. Santa Fe Symposium On Jewellery Manufacturing Technology.
Tamnjenje srebra
Svi metali, s izuzećem čistog zlata,te platine, korodiraju u dodiru s okolnom atmosferom. Visoka relativna vlažnost zraka, te zagađenost istog uobičajeni su uzroci korozije metala, uključujući srebro. Kao plemeniti metal srebro je otporno na koroziju ali ne u potpunosti kao zlato ili platina. Radilo se o metalnom predmetu ili posrebrenju, u dodiru sa zrakom i sumpornim spojevima srebro postupno potamni. Koroziona prevlaka rezultat je kemijske reakcije. U slučaju srebra ovaj je sloj crne boje, te je po sastavu srebrni sulfid. Ako predmet očistimo i uklonimo sloj sulfida metal je opet sjajne blještavo bijele boje.
Na nekim je metalima ovaj sloj estetski prihvatljive, lijepe boje, te zaštitnih svojstava, pa ga se u tom slučaju naziva patinom - primjer bakrom prevučenih krovova ili brončanih skulptura i zvona.
Preventivna konzervacija Vidi članak preventivna konzervacija Pohrana i rukovanje Primjereno rukovanje, pohrana te konzervatorsko restauratorski zahvati koriste se u usporavanju i sprečavanju propadanja srebrnih predmeta.
Metale je najbolje čuvati u stabilnoj atmosferi niske vlažnosti zraka, najbolje do 40 %, ili ako je moguće manje. Srebro čuvano na vlažnim mjestima vrlo brzo potamni. Dakako kod predmeta gdje je srebro kombinirano s materijalima organskog porijekla poput drveta, bjelokosti, odnosno kosti ili rožine najbolje je da predmete čuvamo pri relativnoj vlazi zraka od najmanje 40 - 45 %.Temperatura od 15 do najviše 25 C, najbolje ne više od 18 C. Razina rasvijete za nelakirane predmete do 300 lx, za lakirane do 150 lx, za predmete kod kojih je srebro kombinirano sa svijetloosjetljivim materijalom do 50 lx( papir, tkanine, obojena koža ili pergament ).
Kod pohrane i izlaganja nikako ne koristiti materijale kao što su kiseli papir, drvo, filc, vuna, guma, te određene vrsta ljepila i boja. Kod rukovanja s predmetima obavezno koristiti polietilenske, nitrilne ili pamučne rukavice.
Prevencija interakcije sa sumporom kao alternativa lakiranju Srebro tamni prije svega zbog u zraku prisutnih sumpornih spojeva. Kako bi zaštitili predmete, možemo ih umotati u poseban papir ili tkaninu koji su natopljeni metalnim solima ili finim česticama srebra a koje na sebe vežu sumporne spojeve ( npr. Pacific Silvercloth) .https://www.preservationequipment.com/Catalogue/Cleaning-Products/Cleaning-Agents/Pacific-Silvercloth Pristupljeno 16.09.2022. Također su u uporabi i materijali koji sadrže aktivni ugljen. Izrazito vrijedni se predmeti mogu čuvati ili izlagati u komorama s argonom.
Eventualno se može koristiti i RP A sustav pakiranja japanske tvrke Mitsubishi Gas Chemical Company, prije svega na arheološkim predmetima, iako izvrsnih osobina ovaj je sustav prilično skupa opcija za čuvanje predmeta.
U suštini je ovakav pristup najkvalitetniji način kako zaštite tako i izlaganja te čuvanja predmeta, no zbog visokih ulaganja te neophodne sustavne kontrole stanja predmeta kod nas se isti do sada nije koristio.
Lakiranje Iako lakiranje nije idealan način zaštite srebrnih predmeta, zbog svoje nezahtjevnosti i jednostavnosti izvođenja i danas je dominantan način zaštite predmeta, kako povijesnih, tako i arheoloških. Na povijesnim se predmetima najčešće koriste nitro lakovi, najbolje su vrste posebno oblikovane za ovu svrhu, poput Perlitola RE 1260e( nekada Austrija, nakon propasti proizvođača proizvodi se u Njemačkoj), Agateena No 27(SAD)te Frigilene-a(Velika Britanija), ili akrilnog laka Paraloid B-72, kod arheoloških korištenje nitro lakova nikako nije preporučljivo. Lak se nanosi isključivo na potpuno čiste i temeljito odmašćene površine. Danas se sve više preporuča nanošenje prskanjem, no nanošenje kistom, ili uranjanjem također se i dalje koristi. Prije lakiranja možemo predmete tretirati benzotriazolom.
Danas je u fazi ispitivanja i mogućnost primjene Parilen (Parylene : poli-para-ksililen)konformalnih prevlaka, prije svega na arheološkom materijalu, spomenute se već dugo koriste u industrijske svrhe, nedostatak im je problematična reverzibilnost. http://restauratoren.de/fileadmin/pdf/Programm_Silberreinigung.pdf?PHPSESSID=66fad5fbc74dffe7e02499dd5b633ef2 Pristup stranici 6.06.2014.
Bilo bi vrijedno uspitati i američki proizvod Everbrite ProtectaClear, te njemački Pantarol A lak, po proizvođačkoj specifikaciji oba su ova proizvoda lako ukloniva s tretiranih objekata.Danas(2020.)se na tržištu mogu naći i prevlake bazirane na nano,te sol gel tehnologiji ( npr. Sambol Silber-Anlaufschutz NANO - ATP 100).http://nano.com.hr/ Pristupljeno 22.11.2017.https://sambol.de/silber-anlaufschutz-atp-100-gebrauchsfertig Pristupljeno 6.04.2019.
Povijesne metode
Umijeće izrade srebrnih predmeta - srebrnarstvo, prakticira se već stoljećima.Srebrnar je osim izrade svojim kupcima davao i savjete kako održavati predmete. Dva su takva povijesna primjera:
1737. - " čisti ih samo vodom i sapunom, pomoću spužve, potom ih dobro isperi i osuši mekom lanenom krpom te ih nemoj čuvati na vlažnom mjestu jer im to šteti"Cripps, Wilfred (1967). Old English Plate. London: Spring Books. pp. 17-18.
1679. - "...trljaj ih od gore na dolje,nikako obratno,kružne dijelove trljaj kružnim pokretima,ne drugačije,i nemoj nikako za to koristiti kredu,pijesak ili sol"
Iako stari ovi savjeti nisu bitno drugačiji od današnjih naputaka za čišćenje i ručno poliranje srebra.
Suvremena praksa
Sljedeći odjeljci prikazuju različite načine čišćenja predmeta od srebra. Treba naglasiti da primjena nekih od njih nije preporučiva te da može dovesti do oštećenja predmeta ( dio o strojnom poliranju isključen je stoga iz ovog prijevoda izvornog članka s engleske wikipedije! ).U slučaju da nismo sigurni prije bilo kakovog djelovanja na predmetu konzultirati profesionalnog konzervatora restauratora metala.
Predmete nikako ne čistiti do prazne ,potpuno čiste površine, posebno ne one s reljefnim ili graviranim ukrasima,jer u ovom slučaju ključnu ulogu ima tanak, uporabom i održavanjem stvoren sloj patine, upravo taj sloj daje predmetima istinsku živost i ljepotu, dok na prije spomenuti način očišćeni ( " temeljito oribani") predmeti mogu tek poslužiti kao dokaz razine neznanja onog tko ih je čistio ( može se reći da je ovakav postupak ekvivalent radikalnoj obnovi tehničkih predmeta). Nikako se ne preporuča niti umjetno patiniranje predmeta kako bi nadoknadili spomenuti sloj, jer isto daje prejak i neprirodan kontrast ( ovo se eventualno može koristiti kod novoizrađenih dijelova ).Isključivo povremeno ručno poliranje s krpom za poliranje srebra nelakiranih predmeta tijekom barem nekoliko mjeseci, odnosno sve dok se u udubljenjima ne formira tanak sloj patine može se smatrati ispravnim postupkom ,tek se potom može predmete lakirati, ili zaštiti od tamnjenja na neki drugi način. Kod nas se još uvijek izrazito često viđaju na bijelo očišćeni ili bolje rečeno devastirani predmeti ,koncepti patine i minimalne invazivnosti zahvata, te očuvanja povijesti predmeta u našoj sredini još uvijek izgleda nisu niti prepoznati niti prihvaćeni.
Povijesni predmeti
Na vodu osjetljive dijelove objekta obložiti plastelinom ili plastičnom folijom. Kod posrebrenih predmeta bolje je koristiti kemijske metode rada, nepažljivim mehaničkim čišćenjem možemo posrebrenje potpuno ukloniti. Kao najblaže sredstvo za uklanjanje tankih korozionih slojeva može se koristiti 5 - 10 % iscrpinu biljke sapunike ( Saponaria officinalis ).Kašicu od taložene krede i destilirane vode može se utrljavati na predmet(pomoću tampona vate ili pamučne krpe, odnosno mekše četkice za zube).Preporučljivo je djelovanje isprobati na bazi ili komadu srebrnog lima odnosno pleksiglasa. Ako kaša nije pregruba nakon rada s njom predmet uglačati krpom za poliranje srebra. Potom ga isperemo vodom i što brže osušimo, nakon toga predmet umotamo u beskiselinski papir i zavarimo u polietilensku vrećicu. K predmetu možemo dodati i neki od materijala koji na sebe vežu sumporovodik, primjerice 3M trake protiv tamnjenja.
Vata natopljena abrazivom Vata natopljena abrazivom i nekim nepolarnim otapalom (white spirit, petrolej, benzin) može se nabaviti i gotova, te je pogodna za čišćenje predmeta koji ne mogu biti u dodiru s vodom. Po čišćenju čistu vatu natopiti otapalom i odstraniti eventualne ostatke abrazivnog sredstva.
Osim vate natopljene abrazivom na povijesnim je predmetima raširena i uporaba mješavine taložene krede i vode.
Domaća sredstva Tu se može navesti korištenje paste za zube, cigaretnog pepela te vode u kojoj se kuhao krumpir u ljusci. Popularna je i mješavina soli i sode bikarbone (po 9 gr soli i 9 gr sode bikarbone )koja se koristi u kombinaciji s alu folijom, ili aluminijskim loncem (predmete umotamo u foliju i prelijemo vrućom otopinom, kod korištenja lonca predmete jednostavno ubacimo u aluminijski lonac s vrućom otopinom).Stambolov,T.Bleck,R.D.;Eichelmann,N. Korrosion und Konservierung von Kunst und Kulturgut aus Metall / II ,Weimar 1988. Ako bi se ipak odlučili za korištenje spomenutih, po čišćenju predmete obavezno dobro i temeljito isprati, te osušiti što brže, kako bi izbjegli stvaranje tkz vodenih mrlja.
Kemijska sredstva Kao najvažnije predstavnike možemo izdvojiti zakiseljenu 8-10 % otopinu tiouree, otopine 15 % amonijevog ili 30 % natrijevog tiosulfata, te EDTA otopinu. Jedan američki patent predlaže i otopinu analognu onoj tiouree - 12 % kalij jodida,3% H2SO4, ostalo voda, no korištenje iste se nikako ne može preporučiti.USPT 4,640,713
Nikako ih ne koristimo na arheološkom materijalu.
Kupka na bazi tiouree je osim toga i prilično otrovna, nadalje tiourea je kancerogen spoj, i tijekom zadnjih 20 godina iznešene su ozbiljne zamjerke primjeni iste, pa bi prednost trebalo dati tiosulfatnim otopinama, koje su u usporedbi s ovima relativno neopasne.