Niza

mini|desno|270px|Niza: Crkva BDM Kraljice neba i zemlje.

Niza je naselje u Hrvatskoj, regiji Slavoniji u Osječko-baranjskoj županiji i pripada općini Koški.

Zemljopisni položaj

Nalazi se uz državnu cestu D2 (Podravsku magistralu), željezničkoj pruzi Osijek – Našice, 12 km istočno od Našica i 38 km zapadno od Osijeka, te zapadno od mjesta Koška (4 km), a istočno od Breznice Našičke (3 km) u nizini istočnohrvatske ravnice. U selu je Rimokatolička Crkva Kraljice Neba i Zemlje koja pripada rimokatoličkoj župi Sv.Petra i Pavla u Koški, valpovačkom dekanatu Đakovačke-osječke nadbiskupije. Niza se nalazi na 97 metara nadmorske visine. Naselje se sastoji od ulice; Kolodvorske koja se proteže uz cestu i prugu u duljini od oko 2 km, te dva sokaka I.G.Kovačića koja se nalazi preko pruge i proteže se u polje oko 1 km i ima dva kraka te Braće Radića u Gornjoj Nizi koja se proteže prema polju i šumi Brezovac u duljini 500 m. Pripadajući poštanski broj je 31224, a telefonski pozivni 031, registarska pločica vozila NA (Našice). Površina katastarske jedinice naselja Nize je 21,11 km a obuhvaća na sjeveru šumu Brezovac koja je bogata hrastom lužnjakom te uz Vučicu rijeku gdje se nalazi nekoliko naftno-zemno plinskih bušotina. Ispod šume su polja Gornja Niza (sjeverozapadno), Velika Niza (sklopu je i bivša Balog pustara, pista za poljoprivredne zrakoplove i bivše smetlište), te Mala Niza koja većinom pripada katastarskoj općini Koška. Pretpostavka da je selo i dobilo naziv po imenima navedenih polja. Južno od naselja je polje Balvaćič prema Ledeniku, te jugozapadno dio polja Dubine. Granicu prema selu Breznici čini rijeka Breznica, a prema Koški odvodni kanal Gornja Jasenica koji se ulijeva kod šume u Breznicu.

Stanovništvo

Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2011. u Nizi je živjelo 432 stanovnika u 153 kućanstva.Popis stanovništva 2011. DZS. Pristupljeno 15. ožujka 2018.

Povijest

do 1900. godine

Na ovom području u srednjem vijeku spominju se kašteli u Našicama, Koški, Podgoraču te Subotica nedaleko Luga Subotičkog. Pod turskom vlašću ovo područje nalazi se od 1532. do 1687. Također iz toga doba točnije 1684. u bečkom arhivu spominje se bitka kod Breznice na pola puta između Osijeka i Slatine. Feldmaršal grof Leslie nakon oslobađanja Virovitice od Turaka, proganja slavonskog pašu bega Czerneka. U boju kod Breznice (vjerojatno današnjeg potoka) je potukao tursku vojsku, ali nakon pobjede se vraća na početne položaje. Der Feldzug gegen die Turken im jahre 1684. Ovi krajevi bivaju oslobođeni od turske okupacije nekoliko godina kasnije u velikoj oslobađajućoj akciji pod vodstvom Eugena Savojskog 1687. Povlačenjem turske vojske povlači se i stanovništvo muslimanske vjere. Ovo područje turska vojska napušta bez otpora, a prilikom povlačenja zapaljeni su crkva i samostan Sv. Antuna Padovanskog u Našicama. Početkom 18. stoljeća ovo područje je slabo naseljeno, a većinom prevladavaju šume uz močvarna područja. Od toponima iz tog doba spominju se rijeka Breznica, bara Breznica, Obod bara, Ordani (Ordanjska) bara, bara Jasenovica, bara Tashna i dr. Lokacija bare Breznica nije točno locirana, ali vjerojatno se nalazila na površinama današnjih ribnjaka, a bara Tashna postoji mogućnost da je to današnja Rakić bara u šumi Brezovac iako je to teško zaključiti zbog vremenske razlike od 3. stoljeća. Također spominje se i franjevačka livada Gregačica koja se je prostirala od franjevačkog samostana u Našicama prema istoku preko današnjih naselja Jelisavca Breznice, preko rijeke Breznice i završava na istočnom dijelu današnjeg sela Niza. U to doba oko 3/4 površina našičkog vlastelinstva, u koje je spadala i Niza, čine šume i močvare. Šume su iskrčene najviše u 19. stoljeću zbog zemljišta na koje se naseljavaju novi stanovnici. Zemljišta i šume koje u katastarskom smislu danas pripadaju naselju Niza činila su u to doba granicu našičkog vlastelinstva prema valpovačkom vlastelinstvu. Granica je između vlastelinstva išla je rijekom Vučicom pa skretala preko Maclen bare (danas Maclen šuma), šumom Egmeč, preko danas oranice Ćuskovac, te pored sela Koške, prema bari Ordani (danas selo Ordanja), te dalje prema Podgoraču. U prvoj polovici 18. stoljeća nije bilo nekih većih doseljavanja novih stanovnika jer su se još vodile borbe s Turcima na istočnim granicama tada Austro- Ugarske monarhije, a bilo je i turskih provala i pljačkanja stanovništva. Sredinom stoljeća je zabilježena i velika kuga. 1734. ovo područje kupuje grof Pejačević te se nastanjuje u Našicama i postaju jedna od najuglednijih obitelji u Slavoniji. 1737. napravljena je prva ozbiljnija cesta ovim krajem od Našica prema Osijeku.U drugoj polovici 18. stoljeća (oko 1770.) naseljava se Breznica u koju dolazi na poziv grofa Pejačevića pretežno njemačko stanovništvo koje se bavi krčenjem šuma i obradom zemljišta. Većina Nijemaca dolazi iz Bačke, gdje su došli ploveći Dunavom, a porijeklo vuku iz južne njemačke pokrajine Švapske i od starosjedilaca dobivaju naziv Švabi. Oko 1810. godine cesta je nasipana kamenom zbog mnogih močvarnih i šumovitih područja ovog kraja. Godine 1894. u rad je puštena željeznička pruga Virovitica- Našice- Osijek.

1900. – 1920. godine

Prvi stanovnici iz popisa Austro-Ugarske Monarhije od 1900. godine spominju se u tadašnjem zaselku Radostan od kojeg se 1910. godine i službeno odvaja selo Niza. Po statusu Animmarum Franjevačkog samostana iz Našica od 1908. godine nakon popisa stanovništva Njemačke Breznice (službeni naziv naselja Breznice Našičke do 1936. godine) donosi popis stanovništva mjesta Niza, Balvančić, Selište koji su danas u katastarskom smislu dijelovi sela Niza. Tako se može zaključiti da su prvi stanovnici bili njemačke nacionalnosti koji su doselili na ove prostore iz Breznice i naselili zapadne dijelove današnjeg sela, odnosno krčenjem postojećih šuma stvarali su zemljišta za gradnju kuća i za poljoprivredu Iz tog doba zanimljiv je još podatak da je u šumama oko Radostana u lovu boravio i car Franjo Josip I. za svog boravka u Donjem Miholjcu te prestolonasljednik Franjo Ferdinand koji je kasnije ubijen u atentatu u Sarajevu. Tijekom Prvog svjetskog rata na ovom području nisu vođene bitke, ali većina vojno sposobnih je bila mobilizirana i poslana na razne bojišta. Posebno su bile teške zadnje dvije godine rata zbog nedostatka hrane i raznih bolesti.

1920. – 1940. godine

Poslije Prvog svjetskog rata intenzivnije počinje iskorištavanje šuma, pa tako dolazi i više stanovništva, a gradi se i uskotračna željeznica za potrebe izvlačenja trupaca za drvnu industriju u Belišću i Đurđenovcu. Ostatci te pruge vidljivi su u šumama po prosjekama koje se i danas zovu "prugice", te po ostatcima mosta koji se nalazi na rijeci Breznica iza groblja. Jedan krak te pruge išao je prema današnjem središtu sela, te je pružna posteljica bila vidljiva i na starom nogometnom igralištu. Pa tako već 1931. godine Niza ima 195 stanovnika, a otvorena je i prva trgovina i gostionica u dijelu sela Gornja Niza. Prezimena koja su nastanjivala Nizu 1930-ih godina prošlog stoljeća, a imaju potomke i danas: Misbrener, Gajer, Krulić, Kumrić, Markovčić, Tomac, Pajnić, Mauhar, Bardy, Čop, Reljac i druga.

1940. – 1960. godine