Kolecistokinin (CCK) je hormon u probavnom sustavu koji sudjeluju u probavi masti i proteina, te djeluje kao neuropeptid.
Kolecistokinin je polipeptid nestalnog broja aminokiselina (ovisno o posttranslacijskoj modifikaciji genetskog proizvoda preprokolecistokinina), tako da je CCK obitelj polipeptida koji se imenuju prema broju aminokiselina npr. CCK58, CCK33, CCK8. Funkcionalnost ostvaruje u svojih 8 krajnjih aminokiselina.
Fiziološka uloga Glavna je uloga kolecistokinina probava bjelančevia i masti tako što sudjeluje u nadzoru nad lučenjem gušterače i stimulaciji lučenja žuči.
Podražaj za lučenje kolecistokinina je hrana odnosno himus iz želudca koji je bogat proteinima i mastima, posebice peptonima i proteozama nastalim djelomičnom probavom proteina. Nihova prisutnost potiče endokrinu aktivnost I-stanica koje luče CCK, a nalaze se u mukoznom epitelu u gornjem dijelu tankog crijeva i dvanaesniku. CCK dospijeva krvlju i gušteraču gdje potiče njezine egzokrine žlijezde na lučenje probavnih enzima. Ti će probavni enzimi zatim razgraditi sastojke hrane. CCK je hormon koji najviše utječe na aktivnost lučenja probavnih enzima gušterače.
Vrlo važan učinak CCK-a u probavi njegovo je poticanje na pražnjenje žuči iz žučnog mjehura, čime emulgira masti u području dvanasnika pa se masti u hrani mogu lakše razgraditi i apsorbirati. I-stanice luče CCK, koji zatim stimulira kontrakcije i pražnjenje žučnog mjehura i relaksira Oddijev sfinkter, što rezultira dolaskom žuči u dvanaesnik, koja emulgira masti, te tako pomaže apsoprciju masti.
Drugi učinak u probavnom sustavu događa se nakon prolaska himusa kroz želudac. Kada se nađe u području duodenuma i tankog crijeva, CCK će inhibirati prvotnu pojačanu želudčanu pokretljivost odnosno pražnjenje želudca i inhibirati učinak postignut gastrinom.
CCK putem središnjeg živčanog sustava utječe na kratkoročnu regulaciju unosa hrane. Kada se CCK luči, on djeluje lokalno tako što podražuje osjetne živce duodenuma koji zatim podražaj putem vagusa šalju u mozak. Ovim podražajem ostvaruje se osjećaj sitosti i time potiče prestanak uzimanja obroka. Ovdje je glavni učinak u sprječavanju pretjeranog usnosa hrane obrokom, a ne u regulaciji učestalosti unosa određenih oblika hrane, njezine energetske vrijednosti ili učestalosti potrebe za unosom hrane.
Izvori
Kategorija:Hormoni