Lucije Elije Sejan, lat.: Lucius Aelius Seianus ( oko 20. pr. Kr., Volsinii, Etrurija – 18. listopada 31. Rim), uobičajeno poznat kao Sejan, bio je ambiciozni vojnik, prijatelj, ali i osoba od posebnog povjerenja rimskog cara Tiberija. Potekao je iz obitelji konjičkih časnika, Sejan se uspeo na vlast upravo zahvaljujući bezgraničnom carevom povjerenju u njega, kao i osobnom beskrupuloznošću u uklanjanju svakoga tko bi mu stao na put. Posebnu je moć imao kao zapovjednik careve osobne tjelesne garde, pretorijanaca, čiji je zapovjednik bio od 14., pa do smrti, 31. godine.
Dok je pretorijance, kao osobnu gardu (da mu se ne bi dogodilo što i Cezaru) utemeljio car August, u svrhu careve osobne tjelesne straže i zaštite carske obitelji, Sejan je uveo niz reformi koje su Pretorijansku gardu učinile još važnijim i moćnijim čimbenikom u sveukupnom životu ondašnjeg Rima, a kasnije će se ta narasla moć pretorijanaca (koja je i poslije Sejana jačala) u nekim periodima Carstva pokazati kao odlučujuća prevaga, i ponekad posredno, a ponekad i neposredno (izborima careva), manje ili više utjecati na cjelokupni tok Principata, što će se najbolje (a po Carstvo najpogubnije) osjetiti u 3. stoljeću, kroz tzv. "Krizu 3. stoljeća".
Tijekom 20-ih godina 1. stoljeća Sejan postupno, ali i rapidno, jača svoju moć i učvršćuje utjecaj nad Tiberijem te eliminira potencijalne političke protivnike, uključujući čak i samog carevog sina, Druza Julija Cezara. Kad se je Tiberije povukao na otok Capri (26.), Sejan je preuzeo u svoje ruke kontrolu cjelokupnog državnog aparata, tj. postao je de facto vladar Rimskog Carstva.
18. listopada 31. godine, na vrhuncu svoje moći, a kao najutjecajnija osoba moćnog Rima (ne računajući ostarjelog, deprimiranog i, na sve i svakoga, sumnjičavog cara), na vrhuncu svoje karijere (te je godine imenovan konzulom, skupa s Tiberijem), Sejan je iznenada, u istom danu srušen s neformalne vlasti, brzo osuđen, i još brže pogubljen, skupa sa svojim pristašama, a likvidirana je i čitava njegova obitelj.
Podrijetlo
Sejan je rođen 20. pr. Kr. u gradu Volsinii, u Etruriji, u obitelji Lucija Seija Strabona, u jednom od dva viša društvena sloja Rimske Republike i ranog Rimskog Carstva. Seiji su bili tradicionalno rimski konjički časnici (pandan srednjovjekovnim vitezovima). Službeno su, ipak, pripadnici tog reda konjičkih vitezova bili tek drugi red elite, iza patricija, tj. senatorske klase. Nastojeći se probiti u viši stalež rimskog društva Sejanov se je djed uspio približiti senatorskoj klasi, brakom s Terencijom, sestrom supruge Gaja Mecenata (mecena), koji je bio jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih političkih saveznika cara Augusta. Tako je i Sejanov otac, brakom s kćeri Kvinta Elija Tubera, ušao u plemenitaški rod Elijevaca. Pa iako je sam Sejan, najvjerojatnije, rođen u drugom braku Strabona, s Koskonijom Galitom, sestrom trojice visokih rimskih dužnosnika, sukladno tadašnjim rimskim običajima, adoptiran je u rod Elijevaca, kao Lucije Elije Sejan.
Inače, plemenitaški rod Elijevaca je dao dva konzula. Spomenuti Kvint Elije Tubero (konzul 11. godine pr. Kr. i Seksto Elije Kato (konzul 4. godine, otac Elije Paetine, druge žene cara Klaudija). Sejanov ujak Junije Blez se istaknuo kao vojni zapovjednik koji je postao prokonzul Afrike 21., a poseban vojni trijumf zaslužio je gušenjem pobune Takfarinaca.
Prema navodima povjesničara Tacita, Sejan je bio miljenik bogatog Marka Gavija Apika, vjerojatnog oca Sejanove prve žene, Apikate. S njom je Sejan imao je troje djece, dva sina i kćer: Strabon, Kapito Elije i Junila.
Uspon prema vlasti Prefekt Pretorijanske garde
Vrlo je vjerojatno da je Strabona, Sejanova oca, car August zapazio zbog njegove (a i careve) bliskosti s Gajem Mecenatom. Stoga je Strabona car, negdje poslije 2. godine pr. Kr. imenovao prefektom Pretorijanaca, jednim od dva najviša položaja koje je čovjek Strabonova staleža mogao dosegnuti u Carstvu. Iako je Pretorijanska garda utemeljena 27. godine pr. Kr., nije imala jednog formalnog zapovjednika, prefekta, do prije 2. godine pr. Kr., a Strabon je bio četvrti prefekt po redu. Ovaj je svoju visoku službu vršio besprijekorno, sve do Augustove smrti, 14. godine.
Malo se zna o dotadašnjem životu Sejana, ali prema Tacitu, pratio je Gaja Cezara, Augustovog usvojenog unuka, tijekom kampanje u Armeniji, 1. godine pr. Kr. Stupanjem Tiberija na rimsko prijestolje, 14. godine., Sejan je imenovan suprefektom pretorijanaca kao ravnopravni zapovjednik skupa sa svojim ocem Strabonom, i time počinje njegov uspon prema neslućenoj moći.
Kad je Strabon imenovan guvernerom Egipta, 15. godine, Sejan postaje jedini zapovjednik pretorijanaca i provodi reforme koje su postepeno znatno proširile djelokrug ovlasti carske garde. Vojnici su inače bili razmješteni po okolnim garnizonima, od kojih su poneki bili i udaljeni, a onda je Sejan 20. godine objedinio pretorijance u jedan garnizon, smješten nedaleko od Rima, te povećao broj kohorti s devet na dvanaest. Ovim promjenama Sejan je sada zapovijedao vojskom od oko 12.000 odanih i lojalnih vojnika, a sam car Tiberije otvoreno pokazuje snagu garde na raznim paradama. Napuštena je Augustova fasada, privid republikanskog uređenja države.
Sukob s Druzom
Svojom sposobnošću, i autoritetom kod pretorijanaca Sejan je sada još više učvrstio svoj položaj kod Tiberija, koji ga počinje sve više smatrati svojim glavnim i najpouzdanijim savjetnikom. Do 23.godine potpuno se nametnuo caru, koji je često znao za njega reći da je Sejan Socius Laborum (partner u mojim naporima). U to vrijeme izdignut je i u rang pretora, tj. u položaj koji inače nije bio u mogućnosti dobiti nitko iz njegove klase. U Pompejevu kazalištu podignut mu je kip, a njegovi pristaše u Senatu strelovito su napredovali. Međutim, ovaj njegov povlašteni položaj, izazvao je i negodovanja, među rimskom aristokracijom, posebno među nekim senatorima, a posebice se je, rastom svoje moći i značaja, počeo zamjerati i samom Druzu, Tiberijevu sinu, kao najvjerojatnijem nasljedniku rimskog prijestolja.
Treba spomenuti da je sukob Sejana i Druza započeo još ranije, 15. godine. Te su godine izbile pobune unutar legija stacioniranih u Panoniji i u Germaniji. Tiberije šalje svog usvojenog sina, u narodu izuzetno omiljenog vojskovođu Germanika (oca budućeg cara Kaligule), da suzbije pobunu u Germaniji, dok svog biološkog sina Druza šalje u Panoniju, a u pratnji mu je Sejan, s dvije kohorte pretorijanaca. Pobune su ubrzo skršene, u Panoniji ponajviše zaslugom pretorijanaca, a Druz je glavnog vođu pobune osudio na smrt i dao javno smaknuti. Međutim, unatoč tom uspjehu, počinje rasti animozitet između Druza i Sejana.
Od stupanja Tiberija na vlast, Druz je, kao njegov sin, bio logičan i legitiman nasljednik carskog prijestolja. Imao je i vojnih uspjeha, osim u Panoniji, uspješno je zapovijedao legijama u Iliriku, 18.godine, a bio je i konzul 21.godine, s Tiberijem. Usprkos tome, Sejan je, kao, realno, drugi čovjek po stvarnoj moći u Rimskom Carstvu, i dalje širio svoju moć i utjecaj. Pokušavao se čim više povezati s vladajućom dinastijom, pa je tako, npr. još 20. godine organizirao zaruke svoje kćeri Junile, tada 4-godišnje djevojčice (!), za Klaudija Druza, dječaka nešto starijeg od Junile, i sina budućeg cara Klaudija. Naravno, Sejan, a ni itko drugi, nije tada mogao niti pretpostavljati da bi Klaudije uopće jednom mogao postati nešto više u državnoj hijerarhiji, a kamoli imperator, ali bio je pripadnik carske obitelji, i to je Sejanu bilo bitno. Međutim, mladi Klaudije Druz ubrzo umire, još kao dječak, od zagušenja, izazvanog nekom bolešću, moguće astmom.
Pošto mu, dakle, nije uspjelo ući u vladajuću dinastiju, Sejan svu svoju pažnju usmjerava na eliminaciju Druza, rivala koji je,kao carev sin, imao neosporno kudikamo veće izglede (i pravo) na nasljeđivanje Tiberija. Drugi mogući pretendent na prijestolje, omiljeni vojskovođa Germanik, kojeg je narod volio i kojeg bi najradije vidio kao Tiberijeva nasljednika, umro je 19.godine, tijekom kampanje u Siriji. Dakle, Sejanu je na putu stajao jedino Druz. Kako je rasla Sejanova moć i utjecaj, neprijateljstvo između ove dvojice poprimalo je i oblik otvorene mržnje. To je kulminiralo 23.godine incidentom u kome je Druz udario Sejana šakom u lice. Druz je i u svakoj drugoj prilici otvoreno agitirao protiv Sejana, snebivajući se što je "stranac pozvan da pomaže u vlasti, a carev sin je živ". Pošto je Tiberije već prešao 65. godinu života, postojala je realna mogućnost da Druz, eventualno, legitimno naslijedi prijestolje. Stoga Sejan počinje intenzivirati intrige protiv njega, pa čak i zavodi Druzovu ženu Livilu. Livila je bila sestra Germanika i kasnijeg cara Klaudija. Ona ne samo da vara muža, nego i pomaže Sejanu u ostvarenju krajnjeg nauma, eliminacije Druza. Oni polako i postepeno truju Druza, a uz činjenicu da je bilo opće poznato da Druzu nisu nipošto bile mrske obilne količine vina, on naposljetku umire, naoko prirodnom smrću, 13. rujna 23.
Daljnje jačanje vlasti i moći
Gubitak sina bio je, jasno, strašan udarac za Tiberija. Druz je bio njegov sin jedinac iz prvog braka s Vipsanijom Agripinom. Iz drugog braka s Julijom Starijom ( ili Julija Augusta, jedina kćer cara Augusta) imao je kćer, koja je umrla još kao dijete. Osim kao osobna tragedija, gubitak sina reflektirao se na Tiberija i politički. On je tijekom godina uvodio sina u politički život, dijeleći s njime neke ovlasti, npr. konzulstvo, a 22.godine, dakle godinu pred sinovu smrt, počeo je najavljivati da će mu postepeno, te u sve većoj mjeri i službeno prepuštati neke svoje ovlasti i pripremati ga tako za nasljeđivanje prijestolja.
Slomljen smrću sina, Tiberije je još više prepustio ovlasti Sejanu, a on sam je počeo sve više posvećivati pažnju izboru budućeg nasljednika, a fokusirao se na Germanikove sinove: Neron Julije Cezar Germanik, Druz Julije Cezar i Gaj Julije Cezar August Germanik, u povijesti bolje znan kao Kaligula. Njihov je otac peminuo 19. godine u Siriji, u nikad razjašnjenim okolnostima, pa se njihova majka, Agripina Starija vratila s djecom u Rim. Agripina Starija je,inače, bila kćer kćer slavnog Augustovog vojskovođe, najboljeg prijatelja i vršnjaka Agripe i Augustove kćeri Julije.
Zbog takvog svog podrijetla, ali i kao udovica slavnog Germanika, Agripina je imala izuzetan ugled u rimskom društvu, pa je njezino svrstavanje uz senatore koji su se protivili rastućoj Sejanovoj moći imalo itekakvu težinu. Međutim, Agripina je izazivala tenzije i sa samim Tiberijem, jer je bila uvjerena da je on odgovoran za Germanikovu smrt. Time je, pak, izazvala mržnju stare, ali moćne Tiberijeve majke, Augustove udovice, carice Livije, koja je ionako u njoj postojala spram Agripine jer je bila javna tajna da je neskrivena Agripinina želja da bude majka budućeg rimskog cara.
Za Sejana osobno, povratak Agripine i njenih sinova značio je novu prijetnju njegovoj moći. On zato pokušava ponovo ući u carsku obitelj. Pošto se još ranije razveo od Apikate, on 25. godine on prosi Livilu, Druzovu udovicu, znajući da bi tim brakom postao adoptirani Julijevac, i time mogući nasljednik prijestolja, što bi tada, uz ogromnu moć koju je već imao, njegove aspiracije k prijestolju učinile itekako realnim. Međutim, Tiberije odbija njegov zahtjev, i to čak uz ozbiljno upozorenje da je prešao mjeru. Iznenađen i osupnut, Sejan mijenja taktiku i počinje s izolacijom Tiberija. To čini na način da podgrijava i jača njegovu paranoju prema Agripini i Senatu, i predlaže caru da se povuče negdje na mir, u osamu, što car i čini. 26. godine on se povlači prvo u Kampaniju, a nedugo potom u palaču na otok Capri. Kako su ga i tamo čuvali njegovi pretorijanci, Sejan je lako kontrolirao, selektirao i filtrirao informacije koje su caru stizale iz Rima.
Tiberije je ostao na otoku Capri do smrti, 37. godine, i nikada se više nije vratio u Rim.