Teropodi (Theropoda, "zvjerska stopala") su grupa dvonožnih dinosaura, pripadnika Saurischia. Iako su većinom bili mesožderi, brojne grupe su postale svežderi, kukcožderi i biljožderi. Teropodi su se prvi put pojavili tijekom kasnog trijasa, prije oko 230 milijuna godina i u njih su spadali svi veliki kopneni grabežljivci od rane jure do kraja krede, prije oko 65 milijuna godina. Danas su njihovi predstavnici 9900 vrsta ptica koje su nastale tijekom jure od malenih specijaliziranih dinosaura.
Među osobinama koje povezuju teropode i ptice su stopala s tri prsta, furcula, kosti ispunjene zrakom i (u nekim slučajevima) perje i ležanje na jajima.
Opis Veličina lijevo|mini|300x300px|Odnos veličina između izabranih dinosaura. Ljudi već desetljećima znaju za Tyrannosaurusa kojeg se dugo smatralo najvećim teropodom. Međutim, nakon njegovog otkrića, brojni drugi divovski dinosauri mesožderi su otkriveni, uključujući i Spinosaurusa, Carcharodontosaurusa i Giganotosaurusa. Originalni primjerci Spinosaurusa (kao i noviji fosili otkriveni 2006. godine) podržavaju ideju da je Spinosaurus bio veći od tiranosaura i da je moguće da je bio i 6 metara duži i barem jednu tonu teži od njega. Još uvijek nije objašnjeno zašto su ove životinje bile toliko veće od grabežljivaca prije i poslije njih.
Najmanji teropod koji nije ptica, a pronađen je odrasli primjerak, je Anchiornis huxleyi, težak 110 grama i dug 34 cm. Abstract Ako se uključe i moderne ptice, onda je Mellisuga helenae (vrsta kolibrića) najmanji, težak samo 1,9 g i 5,5 cm dug.Conservation International (Content Partner); Mark McGinley (Topic Editor). 2008. "Biological diversity in the Caribbean Islands." In: Encyclopedia of Earth. Eds. Cutler J. Cleveland (Washington, D.C.: Environmental Information Coalition, National Council for Science and the Environment). [First published in the Encyclopedia of Earth May 3, 2007; Last revised August 22, 2008; Retrieved November 9, 2009]. <http://www.eoearth.org/article/Biological_diversity_in_the_Caribbean_Islands>
Koža, krljušti i perje Mezozojski teropodi također bili raznoliki što se tiče teksture kože i pokrivnih materijala. Iako su poznate strukture slične perima kod nekih pticokukih dinosaura, perje ili njemu slične strukture nisu pronađene kod teropoda koji su bili manje razvijeni od Coelurosauria. Kod nekih primitivnijih teropoda je koža bila prekrivena malenim kvrgama. Kod nekih vrsta su ove bile rasute s većim krljuštima s koštanim jezgrom, tj. ostodermima. Ovaj tip kože je najpoznatiji kod ceratosaura Carnotaurusa, koji se fosilizirao s ekstenzivnim udubinama u koži.Bonaparte, Novas, and Coria (1990). "Carnotaurus sastrei Bonaparte, the horned, lightly built carnosaur from the Middle Cretaceous of Patagonia." Contributions in Science (Natural History Museum of Los Angeles County), 416: 41 pp.
Najprimitivniji teropodi s protoperjem su bili pripadnici Compsognathidae i rani pripadnici Tyrannosauroidea, koji su pripadali Coelurosauria. Ovi rani oblici su imali relativno kratko perje koje se sastojalo od jednostavnih filamenata koji su se granali.Göhlich, U.B., and Chiappe, L.M. (2006). "A new carnivorous dinosaur from the Late Jurassic Solnhofen archipelago." Nature, 440: 329-332. Ti prosti filamenti su također pronađeni kod Therizinosauroidea, koji su također posjedovali velika ukočena pera.
Većina pernatih teropoda, uključujući i moderne ptice, obično imaju krljušti samo na nogama. Neke forme izgleda da imaju pomiješano perje i na tijelu. Scansoriopteryx je imao krljušti ispod repa,Czerkas, S.A., and Yuan, C. (2002). "An arboreal maniraptoran from northeast China." Pp. 63-95 in Czerkas, S.J. (Ed.), Feathered Dinosaurs and the Origin of Flight. The Dinosaur Museum Journal 1. The Dinosaur Museum, Blanding, U.S.A. PDF abridged version a Juravenator je možda bio uglavnom pokriven krljuštima s nekim prostim filamentima ponegdje.Goehlich, U.B., Tischlinger, H., and Chiappe, L.M. (2006). "Juraventaor starki (Reptilia, Theropoda) ein nuer Raubdinosaurier aus dem Oberjura der Suedlichen Frankenalb (Sueddeutschland): Skelettanatomie und Wiechteilbefunde." Archaeopteryx, 24: 1-26. S druge strane, neki teropodi su bili potpuno pokriveni perjem, poput Anchiornisa, koji je čak imao perje na stopalima i prstima.
Anatomija ruku thumb|left|Lijeva ruka Allosaurusa. Skraćeni prednji udovi u odnosu na zadnje noge je bila česta osobina među teropodima, posebno kod dinosaura poput Carnotaurusa i tiranosaura. Međutim, ova osobina nije bila univerzalna: spinosauridi su imali razvijene prednje udove, kao i mnogi coelurosauri. Za jedan rod, Xuanhanosaurus, se tvrdilo da su njegovi pripadnici bili četveronošci zbog velikih prednjih udova, ali se ovo više ne smatra vjerojatnim.
Ruke su također bile različite između grupa. Najčešće su imali 3 prsta, a prvi, drugi i treći (kod nekih drugi, treći i četvrti)Vidi Origin of birds/Digit homology. su imali oštre pandže. Neki primitivni teropodi (Herrerasaurus, Eoraptor) su imali 4 prsta, kao i smanjeni peti. Pripadnici Ceratosauria su obično imali 4 prsta, a većina tetanura su imali 3.Some genera within Avetheropoda however, had 4 digits, see University of Maryland department of geology home page, "Theropoda I" on Avetheropoda, 14 july 2006.
Upotreba prednjih udova je također bila različita kod različitih grupa. Spinosauridi su mogli koristiti svoje snažne ruke za držanje riba. Neki manji coelurosauri (npr. dromaeosauridi, Scansoriopterygidae) su ih možda koristili za penjanje po drveću, a ptice, koje se smatraju potomcima teropoda, ih koriste za let.
Pokretanje ruku thumb|right|Dijagram prednjih udova Deinonychusa (lijevo) i Archaeopteryxa (desno). Suprotno od načina na koji se teropodi obično rekonstruiraju na crtežima i popularnim medijima, pokretanje prednjih udova kod teropoda je bilo vrlo ograničeno, posebno u odnosu na čovjeka i primate.Carpenter, K. (2002). "Forelimb biomechanics of nonavian theropod dinosaurs in predation." Senckenbergiana lethaea, 82(1): 59-76. Najvažnije, teropodi i drugi dvonožni gmazokuki nisu mogli okrenuti ruku prema nazad tako da je okrenuta prema nogama. Kod ljudi se to postiže pokretanjem radiusa relativno prema ulni. Međutim, kod gmazokukih dinosaura, kraj radiusa blizu lakta je bio zapravo zaključan u žljebu ulne, što je onemogućavalo pokretanje. Pkretanje kod zglova je također bilo ograničeno kod mnogih vrsta, pa su morali pokretati cijelu ruku.Senter, P. and Robins, J.H. (2005). "Range of motion in the forelimb of the theropod dinosaur Acrocanthosaurus atokensis, and implications for predatory behaviour." Journal of Zoology, London, 266: 307–318. Kod teropoda i prosauropoda, jedini način da je dlan okrenut prema tlu bio bi poprečno širenje cijele ruke, kao kad ptica širi krila.
Kod carnosaura poput Acrocanthosaurusa, sama ruka je zadržala veliku pokretljivost, s pokretljivim prstima. Isto je tako bilo i kod primitivnih teropoda poput Herrerasauria i Dilophosauridae. Coelurosauria su pokazala promjenu u korištenju prednjih udova, s većom pokretljivošću ramena. Međutim, kod dinosaura poput pripadnika Ornithomimosauria i posebno Dromaeosauridae, sama ruka je izgubila većinu pokretljivosti, s vrlo nepokretljivim prstima. Dromaeosauri i drugi maniraptori su dobili veći pokretljivost kod zgloba, zahvaljujući jednoj specijaliziranoj kosti zgloba koja je imala oblik polumjeseca. Ona je omogućavala da se cijela ruka sklopi prema nazad kao kod današnjih ptica.
Ponašanje Ishrana thumb|right|Jinfengopteryx s očuvanim sjemenjem u području trbuha. Unatoč tome što su u povijesti smatrani isključivo mesožderima, teropodi zapravo pokazuju vrlo raznolike načine hranjenja i ishranu.Zanno, L.E., Gillette, D.D., Albright, L.B., and Titus, A.L. (2009). "A new North American therizinosaurid and the role of herbivory in 'predatory' dinosaur evolution." Proceedings of the Royal Society B, Published online before print July 15, 2009, doi: 10.1098/rspb.2009.1029. Sva rana otkrića teropoda su ukazivala na to da su oni mesožderi. Primjerci poznati znanstvenicima u 19-om i ranom 20-om stoljeću su imali oštre zube za rezanje mesa, a s nekima su ostali čak i direktni dokazi njihove ishrane. Naprimjer, u trbuhu jednog Compsognathusa je pronađen gušter, a jedan primjerak Velociraptora je umro zajedno s Protoceratopsom s kojim se borio u trenutku smrti.
Prvi potvrđeni teropodi koji se nisu hranili mesom bili su Therizinosauroidea. Isprva smatrani prosauropodima, ovi enigmatični dinosauri su se kasnije pokazali kao vrlo specijalizirani biljožderi. Therizinosauri su imali veliki abdomen za varenje biljaka, malene glave s kljunom u kojem su bili zubi oblika lista. Daljnja istraživanja teropoda maniraptora i njihova srodnost s Therizinosauroidea su pokazali da ovi zadnji nisu bili jedini koji su napustili mesožderstvo. Još nekoliko grupa maniraptora pokazuju prilagodbe ishrani i biljkama i životinjama. Tu spadaju i prilagodbe ishrani sjemenjem (neki pripadnici Troodontidae) i kukcima (Avialae i Alvarezsauridae). Oviraptorosauria, Ornithomimosauria i napredni troodontidi su vjerojatno također bili svežderi, a izgleda da su se neki teropodi (poput Masiakasaurusa i Spinosauridae) specijalizirali za lovljenje ribe.Holtz, T.R., Jr., Brinkman, D.L., and Chandler, C.L. (1998). "Dental morphometrics and a possibly omnivorous feeding habit for the theropod dinosaur Troodon." GAIA, 15: 159-166.
Evolucija thumb|left|alt=Full skeleton of an early carnivorous dinosaur, displayed in a glass case in a museum|Mogući rani oblici teropoda, Herrerasaurus (veliki) i Eoraptor (maleni). Tijekom kasnog trijasa su postojali mnogi proto-teropodi i teropodi koji su evoluirali jedni uz druge.
Najraniji i najprimitivniji dinosauri mesožderi su bili argentinski Eoraptor i pripadnici Herrerasauria. Herrerasauri su postojali tijekom ranog dijela kasnog trijasa. Živjeli su u Sjevernoj i Južnoj Americi, a moguće i u Indiji i južnoj Africi. Njihova odlika je bila mozaik primitivnih i naprednih osobina. Neki paleontolozi su u prošlosti smatrali herrerasaure pripadnicima teropoda, dok su drugi mislili da su oni bazalni dinosauri koji su nastali prije nego što su se gmazokuki i pticokuki odvojili. Kladistička analiza je zaključila da su vjerojatnije bili rani teropodi..
Najraniji i najprimitivniji pravi teropodi ("Eutheropoda" - Pravi teropodi) su Coelophysoidea. Coelophysoidea su bili grupa rasprostranjenih, lako građenih i vjerojatno društvenih životinja. U njih su spadali maleni lovci poput Coelophysisa i (moguće) veći grabežljivci poput Dilophosaurusa. Ove uspješne životinje su preživjele od kasnog trijasa do rane jure. Iako su prije klasifikovani pod Ceratosauria i smatrani sporednom granom naprednijih teropoda,Rowe, T., and Gauthier, J., (1990). "Ceratosauria." Pp. 151-168 in Weishampel, D. B., Dodson, P., and Osmólska, H. (eds.), The Dinosauria, University of California Press, Berkley, Los Angeles, Oxford. oni su možda bili preci svim drugim teropodima.Mortimer, M. (2001). "Rauhut's Thesis ", Dinosaur Mailing List Archives, 4 Jul 2001.Carrano, M. T., Sampson, S. D. and Forster, C. A., (2002). "The osteology of Masiakasaurus knopfleri, a small abelisauroid (Dinosauria: Theropoda) from the Late Cretaceous of Madagascar." Journal of Vertebrate Paleontology, 22(3): 510-534.
Nešto napredniji pripadnici Ceratosauria (uključujući i Ceratosaurusa i Carnotaurusa) su se pojavili tijekom rane jure i nastavili su do kasne jure u Lauraziji. Takmičili su se s anatomski naprednijim srodnicima i - u obliku abelisaurida - nastavili su do kraja krede u Gondwani.