William Felton "Bill" Russell (, 12. veljače 1934.) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji centra, a izabrali su ga Boston Celticsi u 1. krugu (2. ukupno) NBA drafta 1956. U svojoj trinaestogodišnjoj NBA karijeri ostvario je mnoge uspjehe. Igravši za Boston Celticse osvojio je 11 NBA prstena, 5 puta proglašavan je najkorisnijim igračem lige te je jedanput proglašen najkorisnijim igračem NBA All-Star utakmice. Russell je dvanaesterostruki NBA All-Star, te je jedanaest puta biran u All-NBA momčad i jednom u All-Defensive momčad.
Zajedno s Henryjem Richardom, zvijezdom NHL-a, Russell drži rekord po broju osvojenih naslova, kao igrač, u Sjevernoj Americi. Prije profesionalne karijere, Russell je predvodio sveučilište u San Franciscu do osvajanja dva uzastopna NCAA natjecanja. Russell se smatra jednim od najboljih obrambenih igrača u povijesti NBA lige zbog svojih sjajnih blokada i izvrsne obrane jedan na jedan što je bio ključ Bostonovog uspjeha. Bio je jednako dobar u skokovima te je ligu predvodio čak pet puta u toj kategoriji, a u svojoj karijeri sakupio je 21 620 skokova. Jedan je od dvojice igrača (drugi je Wilt Chamberlain) koji su u jednoj utakmici sakupili više od 50 skokova. Međutim, igrao je sjajno i u napadu te je imao vrlo dobre dodavačke sposobnosti, a u svojoj karijeri postigao je 14 522 poena i 4 100 asistencija. Nakratko je bio i trener. Trenirao je Boston Celticse tri godine i u isto vrijeme bio i igrač. Nakon umirovljenja, 1973. godine Russell je prihvatio posao glavnog trenera Seattle SuperSonicsa gdje je proveo četiri godine. Potom je postao trener Sacramento Kingsa, ali je ubrzo dobio otkaz.
Russell je član Košarkaške Kuće slavnih i Sveučilišne Kuće slavnih. 1996. godine primio je veliko priznanje kada je uvršten u popis 50 najvećih igrača u povijesti NBA lige. 2007. godine Russell je primljen u FIBA-inu Kuću slavnih, a 14. veljače 2009., povjerenik NBA lige, David Stern, preimenovao je nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala u Russellovu čast te ona danas nosi naziv Trofej "Bill Russell" za najkorisnijeg igrača NBA finala.
Rani život Russell je rođen kao sin Charlesa i Katie Russell, u Monroeu u saveznoj državi Louisiani. Grad Monroe je u to doba bio rasno podijeljen te se u ranom djetinjstvu Russell morao suočiti s time. Zbog sve većih rasnih problema, u dobi od osam godina Russell se s obitelji preselio u Oakland. Budući da mu je obitelj bila jako siromašna, Russell je svoje djetinjstvo proveo po brojnim domovima. U dobi od 12 godina, Russell je doživio teški emocionalni šok kad mu je majka umrla, a njegov otac odustao od posla vozača kamiona te se zaposlio u tvornici metala kako bi bio što bliže sirotištu u kojem je Russell bio smješten. U početcima pohađanja srednje škole McClymonds High School, Russell se mučio s košarkaškim vještinama. Bio je dobar trkač i skakač te je imao iznimno velike ruke, ali jednostavno nije razumio košarku te je izbačen iz momčadi. Tijekom druge godine srednje škole Russell se ponovno prijavio u momčad te je zamalo izbačen, ali tadašnji trener uočio je Russellov sportski talent te ga je poticao da usavrši osnove košarke. Ubrzo je postao prosječan igrač te je prave igre počeo pokazivati tek na četvrtoj godini srednje škole kada je razvio vrlo zanimljiv način igranja obrane s puno skokova i blokiranih šuteva.
Sveučilište Nakon završetka srednje škole, Russella su mnoga sveučilišta jednostavno zaobišla. Međutim, na jednoj njegovoj utakmici bio je i trener sveučilišta u San Franciscu. On nije bio zadivljen njegovom sposobnošću zabijanja koševa ili poznavanja osnova već je ostao zadivljen njegovom srčanom igrom pogotovo u ključnim situacijama. Kada mu je Hal DeJulio ponudio stipendiju, Russell ju je bez većeg razmišljanja prihvatio. Tada je Russell shvatio da mu je košarka jedini izlaz iz siromaštva i rasne diskriminacije.
Na sveučilištu je Russell postao startni centar momčadi te je imao jako dobrog trenera kojeg uopće nije smetala rasa, te je postao prvi trener koji je u momčadi imao trojicu crnaca. Tijekom boravka na sveučilištu, Russell je usavršio svoj jedinstveni način igranja obrane koristeći se svojom brzinom i agresivnošću kako bi prisilio druge suparnike na promašaj ili blokadu. Russellu i njegovim suigračima često je bilo teško igrati jer su im iz gledališta dovikivali uvrede često i na rasnoj osnovi. Jednom prilikom izbio je incident kada su igrači Russellove momčadi pokušali odsjesti u hotelu u Oklahoma Cityu. Osoblje hotela odbilo je ugostiti trojicu tamnoputih igrača, među kojima je bio i Russell. Ostatak momčadi, uključujući i trenera, zgrožen tom situacijom protestirao je na način da su raširili šatore u hotelskom dvorištu.
Russell je odveo svoju momčad do osvajanja dva NCAA natjecanja 1955. i 1956. godine, uključujući niz od čak 55 uzastopnih pobjeda. Tada je postao poznat po svojoj snažnoj igri u obrani i blokadama, uključujući 13 blokada u jednoj utakmici. Trener sveučilišta UCLA prokomentirao je Russellove izvedbe rekavši:„Russell je najbolji obrambeni igrač kojeg sam ja ikad vidio.“ Tijekom svoje sveučilišne karijere Russell je prosječno postizao 20.7 poena i 20.3 skokova po utakmici. Osim u košarci natjecao se u atletici, tj. u trčanju na 400 metara te skoku u dalj. 1956. godine Russell se prijavio na NBA draft.
NBA karijera NBA draft Prije NBA drafta treneru Boston Celticsa, Redu Auerbachu, svidio se Russellov način igre u obrani te je pomislio da je to jedino što mu nedostaje da stvori sjajnu momčad. Budući da su Celticsi prethodne sezone bili drugi, propala je mogućnost draftiranja Russella jer su Celticsi imali jako nizak izbor. Auerbachu je ostala još jedna mogućnost, a to je bila zamjena. Odlučio se odreći šesterostrukog NBA All-Star igrača Eda Macauleyja i zamijeniti ga za Russella kojeg su već izabrali St. Louis Hawksi. Međutim Hawksi su zatražili poboljšanje ponude i Cliffa Hagana koji je tada služio vojsku. Auerbach se nakon puno razmišljanja odlučio odreći i usluga Cliffa Hagana te je zamjena uspješno obavljena. Prije toga, na draftu, Celticsi su izabrali buduće članove Kuće slavnih K. C. Jonesa i Toma Heinsohna. Taj je draft kasnije prozvan jednim od najboljih u povijesti sjevernoameričkog sporta.
1956. – 1959. Russell se nije mogao pridružiti Celticsima sve do prosinca 1956. godine zbog Olimpijskih igara. Svoj debi u dresu Celticsa, Russell je ostvario 22. prosinca 1956., upravo protiv St. Louis Hawksa koje je predvodio Bob Pettit. Auerbach je postavio Russella da "ugasi" Pettitovu nadmoć. Russell nije nimalo razočarao, već je svojom sjajnom obranom jedan na jedan prisilio Pettita na promašaje ili blokade. Nakon povratka, odigrao je 48 utakmica te je prosječno postizao 14.7 poena i 19.6 skokova. Celticsi su prije toga bili više ofenzivna momčad te je upravo Russell donio tu obrambenu nadmoć koju je Auerbach iskoristio te momčad poučavao žestokoj obrani koja je protivnike prisilila na mnogo pogrešaka što je onda dovelo do lakih poena. Njegova igra u obrani bila je izvrsna, a pogotovo njegove blokade koje je često primjenjivao na utakmicama. Celticsi su sezonu završili s omjerom 44-28. Međutim, Russell se ponovno našao na meti provokatora, te je tijekom utakmice s Knicksima primao brojne provokacije od strane njihovog centra. Nakon idućeg time-outa Russell se požalio Auerbachu te mu je ovaj odgovorio da uzme stvar u svoje ruke. Nakon iduće provokacije Russell mu se približio i udario ga šakom u lice. Poslije utakmice Russell je morao platiti kaznu od 25 dolara, ali više nije bio na meti provokacija i vrijeđanja. U momčadi Celticsa započeli su napeti odnosi između Heinsohna i Russella jer je Heinsohn osvojio nagradu za novaka godine iako ju je zaslužio Russell, ali je tako odlučeno jer Russell nije igrao gotovo pola sezone. Odnosi su postali još napetiji kada je Russell odbio dati atuogram Heinsohnovom rođaku, što je ovog razljutilo. Međutim kasnije su se odnosi smirili, ali su uvijek bili rezervirani, dok su npr. Bob Cousy i Russell razvili vrlo prijateljski odnos.
Godine 1957, u finalu Istočne konferencije, Celticsi su se susreli sa Syracuse Nationalsima. Prvu utakmicu doigravanja Russell je završio sa 16 poena, 31 skokom i prema zapisima sa 7 blokada (tada se još nisu brojile blokade). Celticsi su pobijedili u utakmici 108:89, a konačni rezultat serije je bio 3-0 te su Celticsi ostvarili prvo NBA finale u povijesti franšize. U NBA finalu susreli su se upravo sa St. Louis Hawksima. Momčadi su podijelile prvih šest utakmica, te je rezultat serije bio 3-3. Što se dalje serija odmicala tenzije su sve više rasle tako da je u 3. utakmici Auerbach udario suparničkog trenera i zaradio kaznu od 300 dolara. U sedmoj utakmici Russell je davao sve od sebe kako bi "usporio" Pettita, ali je upravo Heinsohn, sa svojih 37 poena, održavao Celticse u utakmici. Russell je svojom blokadom nad Colemanom održao vodstvo Celticsa 103:102 i to 40 sekundi prije kraja utakmice. U drugom produžetku su se obje momčadi suočile s problemima u osobnim pogreškama, jer je bio Heinsohn izbačen, a Hawksima su ostala još samo sedmorica igrača na raspolaganju. Celticsi su vodili 125:132 sekundu prije kraja utakmice. Bek Hawksa pokušao je dugim alley-oopom naći Petitta, ali on nije uspio pogoditi koš te su Celticsi osvojili svoj prvi NBA naslov.Celticsi nadvisili Hawkse za svoju prvu titulu
U sezoni 1957./58. Russell je prosječno postizao 16.6 poena i 22.7 skokova. Na kraju sezone Russell je izabran za najkorisnijeg igrača lige, ali je izabran tek u All-NBA dugu petorku. Celticsi su ostvarili 49 pobjeda te su lagano osigurali doigravanje. Ponovno su ostvarili finale gdje su se ponovno susreli sa St. Louis Hawksima. Nakon prve dvije utakmice rezultat je bio 1-1. U trećoj utakmici Russell je ozlijedio nogu te nije mogao više sudjelovati u doigravanju. Četvrtu utakmicu iznenađujuće su dobili Celticsi, dok su u petoj i šestoj utakmici pobjedu odnijeli Hawksi predvođeni Petittom koji je u odlučujućoj šestoj utakmici postigao 50 poena.Pettit herojski predvodi Hawkse Iduće sezone Russell je nastavio s odličnim igrama te je prosječno postizao 16.7 poena i 23 skoka. Celticsi su sezonu završili s 52 pobjede te su u NBA finalu s lakoćom svladali Minneapolis Lakerse rezultatom 4-0.Početak duge dominacije Bostona
1959. – 1966. U sezoni 1959./60. NBA liga dobila je još jednog sjajnog centra i budućeg člana Košarkaške Kuće slavnih, Wilta Chamberlaina koji je u rookie sezoni prosječno postizao čak 37.6 poena. 7. studenog 1959. po prvi puta sučelila su se i možda dva najbolja centra u povijesti NBA lige, Bill Russell i Wilt Chamberlain. Russell je bio više obrambeni, dok je Chamberlain bio više ofenzivni igrač. Unatoč tome što je Chamberlain nadmašio Russella s 30 nasuprot 22 poena, Celticsi su ipak odnijeli pobjedu rezultatom 115:106. Tada je počelo jedno od najvećih rivalstava Chamberlain-Russell te je proglašeno novo doba košarke. Russell je odveo Celticse do 59 pobjeda u regularnom dijelu, uključujući niz od 17 uzastopnih pobjeda. U finalu Istoka Celticsi su se susreli s Chamberlaineovim Philadelphia Warriorsima. Iako je Chamberlain nadmašio Russella s ukupno 81 poenom, njegovi su Celticsi su odnjeli pobjedu u seriji rezultatom 4-2. U NBA finalu 1960. Celticsi su pobijedili Hawkse rezultatom serije 4-3 i osvojili svoj treći NBA naslov u posljednje četiri godine.Dolazak Wilta Chamberlainea U drugoj utakmici finala Russell je postavio NBA rekord sakupivši čak 40 skokova, a u odlučujućoj sedmoj utakmici postigao je 22 poena i 35 skokova. U sezoni 1960./61. Russell je prosječno postizao 16.9 poena i 22.3 skokova i odveo momčad do omjera 57-22. U finalu Istoka svladali su Syracuse Nationalse u pet utakmica dok su u NBA finalu s lakoćom svladali St. Louis Hawkse rezultatom 4-1 i osvojili još jedan NBA naslov.Robertson i West nakon Olimpijade dolaze u NBA