Pariz (fra. Paris ) je glavni i najveći grad Francuske. Smješten je na obalama rijeke Seine u sjevernoj Francuskoj, u središtu pokrajine Île-de-France, također poznate kao "Pariška regija" (fra. Région parisienne). Stanovništvo grada Pariza, u svojim od 1860. uvelike nepromijenjenim granicama, procjenjuje se na 2 102 650 (2023.), ali metropolitansko područje (aire urbaine) naseljava više od 11 milijuna stanovnika, kao najnaseljenije metropolitansko područje u Eurozoni.
Kao važno naselje tijekom više od dva tisućljeća, Pariz je danas jedan od vodećih svjetskih poslovnih i kulturnih središta, s utjecajima na politiku, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, znanost i umjetnost, što sve doprinosi statusu Pariza kao jednog od globalnih gradova. U skladu s procjenama iz 2005., pariško gradsko područje najveća je europska gradska ekonomija, i peta u svijetu u popisu svjetskih gradova prema BDP-u.
Pariz i Pariška Regija, s 533,6 milijardi eura u 2007. proizvode više od četvrtine bruto domaćeg proizvoda Francuske. U Pariškoj regiji, sjedište je 37 od 500 najprofitabilnijih kompanija na svijetu, smještenih u nekoliko poslovnih četvrti, među kojima i La Défense, najvećoj namjenski izgrađenoj poslovnoj četvrti u Europi. U Parizu su također sjedišta mnogih međunarodnih organizacija poput UNESCO-a, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodne trgovačka komore (ICC), i neformalnog Pariškog kluba.
Pariz je, sa svojim brojnim znamenitostima, jedno od najpopularnijih svjetskih turističkih odredišta. Parišku regiju godišnje posjeti 45 milijuna turista, od čega je 60% stranih.
Etimologija Naziv Pariz potječe od naziva izvornih stanovnika, galskog plemena poznatog kao "Parisijci". Grad je bio nazivan Lutecija (ili potpuno Lutecija Parisiorum) za vrijeme rimske okupacije od prvog do šestog stoljeća, ali za vrijeme vladavine Julijana Apostate (360. – 363.) grad je preimenovan u Paris.The City of Antiquity, official history of Paris by The Paris Convention and Visitors Bureau
Drugi smatraju da naziv plemena Parisijaca potječe od keltsko-galske riječi parisio, što znači "ljudi koji rade" ili "obrtnici". Od ranog 20. stoljeća, Pariz je bio poznat kao "Paname" u francuskom slengu, naziv koji se među mladima ponovo udomaćio u novije vrijeme.
Pariz ima mnogo nadimaka, od kojih je najpoznatiji "La Ville-Lumiere" (doslovno, "Svijetli grad"; iako najčešće prevedeno kao "Grad svjetlosti" ili "Grad svjetala"), kojeg duguje čuvenosti grada kao središta obrazovanja i nauke, ali i ranoj upotrebi javne rasvjete.
Stanovnici Pariza na hrvatskome nazivaju se "Parižani", i na francuskome Parisiens ([paʁizjɛ̃]). Parižani često se pogrdno nazivaju Parigots ([paʁiɡo]), izraz prvi puta upotrijebljen 1900.,Dictionnaire de la langue française, Larousse étymologique, Librairie Larousse, Paris, 1971, p. 535 od stanovnika izvan Pariške regije, ali danas omiljen i među samim Parižanima.
Zemljopis mini|180px|Pariz snimljen iz satelita SPOT.
Položaj i reljef Pariz je smješten na luku rijeke Seine i sadrži dva otoka, Île Saint-Louis i veći Île de la Cité, koji tvore nastariji dio grada. Ukupno, grad je relativno ravničarski, i najniža elevacija je 35 m nadmorske visine. Pariz ima nekoliko istaknutih brda, od kojih je sa 130 metara najviši Montmartre.
Pariz, bez vanjskih parkova Bois de Boulogne i Bois de Vincennes, pokriva oval površine 86,928 km². Posljednje veće proširenje gradskog područja 1860. nije mu podarilo samo suvremeni izgled već je i kreiralo dvadeset arondismana (gradskih općina). Od 1860. gradsko područje od 78 km² neznatno je 1920-ih prošireno na 86,9 km². 1929., parkovi Bois de Boulogne i Bois de Vincennes službeno su pripojeni gradu što je gradsko područje povećalo na sadašnjih 105,39 km². Danas je Pariz jedna od najvećih svjetskih aglomeracija koja obuhvaća najmanje 12 milijuna ljudi.
Klima Pariz ima oceansku klimu (Köppenova klasifikacija klime Cfb) i pod utjecajem je sjevernoatlantske struje, što u grad rijetko donosi ekstremno visoke ili niske temperature, poput vala vrućine 2003., ili vala hladnoće 2006.
Pariz ima vruća i ugodna ljeta s prosječnim visokim temperaturama od 25 °C i niskim od 15 °C. Zime su hladne, ali temperatura je oko 3 °C do 8 °C, te se rijetko spušta ispod nule. Proljeće i jesen ima blage do povremeno vruće dane i hladne večeri. Kiša pada kroz godinu, i premda Pariz nije osobito kišovit grad, poznat je po iznenadnim pljuskovima. Prosječne godišnje padaline su 642 mm s laganom kišom ravnomjerno raspoređenom kroz godinu. Snijeg je rijedak, ali ponekad je moguć lakši snijeg ili mećava bez nakupljanja. Najviša ikada zabilježena temperatura je 40,4 °C (28. srpnja, 1948.), dok je najniža -23,9 °C zabilježena 10. prosinca 1879.
Povijest
Prapovijest i Stari vijek mini|lijevo|180px|Rimske terme ispod Latinske četvrti. Najraniji arheološki znakovi stalnog ljudskog naseljavanja pariškog područja datiraju oko 4200. pr. Kr. Parisijci, potpleme keltskih Senona, poznati kao lađari i trgovci, naselili su područje kraj rijeke Seine od oko 250. pr. Kr. Rimljani su osvojili pariški bazen 52. pr. Kr., s permanentnim naseljem do kraja stoljeća na lijevoj obali, brdu Sainte Genevieve i otoku Île de la Cité. Galsko-rimski grad izvorno je nazivan "Lutecija", ali naziv je kasnije galiciran u Lutece. Tijekom sljedećih stoljeća znatno se proširio, prerastavši u napredan grad s forumom, palačama, kupalištima, hramovima, kazalištima i amfiteatrom. Pad Rimskog Carstva i germanski prodori u petom stoljeću, označili su za Pariz početak perioda opadanja. Do 400., Lutece, tada uvelike napušten od svojih stanovnika, bio je skoro samo garnizon utaboren u užurbano utvrđenom središnjem otoku. Pri kraju rimskoga vladanja grad je ponovo nazvan imenom "Pariz". Franački kralj Klodvig I. ustanovio je Pariz kao svoju prijestolnicu 508.
Srednji vijek lijevo|mini|180px|Iluminacija tvrđave Louvre u francuskom rukopisu Veoma sretni sati vojvode od Berryja (Tres Riches Heures du Duc de Berry), iz ranog 15. stoljeća. Kuga je stigla u Pariz 1348., s najmanje 800 mrtvih dnevno, u doba kada je Pariz imao oko 200 000 stanovnika.www1.american.edu/TED/bubonic.htm . TED Case Studies. Također i 1466. 40 000 ljudi je umrlo od kuge u Parizu.Plague . 1911 Edition of the Encyclopaedia Britannica. Pariz je izgubio svoju poziciju sjedišta francuskog kraljevstva za vrijeme okupacije od Burgundijaca, tada engleskih saveznika, u doba Stogodišnjeg rata, kada je Henrik VI okrunjen za francuskog kralja 1431., naslov koji je izgubio kada je Karlo VII vratio grad Francuskoj 1436. Premda je Pariz ponovo postao prijestolnicom, francuski vladari boravili su u Dolini Loire.Loire Valley: Land of a thousand chateaux , CNN.com 1528., kralj Franjo I, vratio je sjedište iz Doline Loire natrag u Pariz. U doba francuskih vjerskih ratova, Pariz je bio uporište francuske katoličke lige. Kolovoza 1572., za vrijeme vladavine Karla IX, dok su se u gradu nalazili mnogi protestantski plemići radi vjenčanja Henrika od Navarre, budućeg kralja Henrika IV, za Margaretu Valois, dogodio se pokolj Hugenota na dan svetog Bartolomeja, koji je počevši od 24. kolovoza, u cijeloj zemlji potrajao nekoliko dana.Massacre of Saint Bartholomew's Day, Britannica Online Encyclopedia Za vrijeme Fronde, Parižani su se pobunili te je kraljevska obitelj 1648. napustila grad. Kralj Luj XIV kraljevski dvor je 1628. trajno preselio u Versailles. Stotinu godina kasnije, Pariz je bio glavna pozornica Francuske revolucije, s padom Bastille 14. srpnja, 1789. i ukidanjem monarhije u rujnu 1792.
Devetnaesto stoljeće 31. ožujka 1814., nakon šestodnevne kampanje koja je završila porazom Napoleona, Pariz je okupirala Rusija, kao prva strana sila u 400 godina. Kozačke i Kalmičke konjičke jedinice u ruskoj službi ušle su u grad. Parižani su se pobunili protiv monarhije za vrijeme srpanjske revolucije 1830., te je kralj Karlo X bio prisiljen napustiti prijestolje. Francuska revolucija 1848. dokinula je ustavnu monarhiju Luja Filipa, i otvorila put ka stvaranju druge republike.
Industrijska revolucija, Drugo Francusko Carstvo i Belle Époque omogućili su Parizu najveći razvoj u svojoj povijesti. Od 1840-ih željeznica je dovela do dotada neviđenog priljeva migranata, privučenih zaposlenjima u novim industrijama. Grad je temeljito obnavljen pod Napoleonom III i njegovim prefektom Haussmannom koji je porušio cijele četvrti uskih srednjovjekovnih ulica radi stvaranja mreže širokih avenija i neoklasicističkih fasada modernog Pariza. Taj program "Haussmannizacije" učinio je grad ljepšim i zdravijim za stanovnike, iako je imao dodatnu prednost mogućnosti upotrebe vatrenog oružja i konjičkih juriša u slučaju budućih pobuna i revolucija, dok bi standardna pobunjenička taktika barikada postala zastarjelom.Jones, Colin (2005) Paris: The Biography of a City (New York, NY: Penguin Viking), pp. 318–319. mini|lijevo|180px|Svjetska izložba u Parizu 1889. Epidemije kolere pogodile su stanovništvo Pariza 1832. i 1849., a samo od epidemije 1832. umrlo je 20 000 od tadašnjih 650 000 stanovnika Pariza. Grad je također bio znatno pogođen opsadom na kraju Francusko-pruskog rata (1870. – 1871.): u kaosu uzrokovanom padom vlade Napoelona III, novoutemeljena Pariška komuna mnoga je gradska adminstrativna središta (i gradske arhive) zapalila, dok je 20 000 Parižana ubijeno u borbama komune i vladinih snaga, što je ostalo poznato kao semaine sanglante (krvavi tjedan).Jones, Colin (2005) Paris: The Biography of a City (New York, NY: Penguin Viking), pp. 324–325.
Pariz se brzo oporavio od tih događaja radi organizacije čuvenih svjetskih izložbi s kraja devetnaestog stoljeća.Jones, Colin (2005) Paris: The Biography of a City (New York, NY: Penguin Viking), p. 334. Eiffelov toranj bio je izgrađen 1889. za svjetsku izložbu stogodišnjice francuske revolucije, kao "privremeni" prikaz vještine ahitektonskog inženjerstva, ali ostao je najviša građevina na svijetu do 1930., te je najpoznatija znamenitost grada. Povodom svjetske izložbe 1900., otvorena je prva linija pariškog metroa. Svjetske izložbe u Parizu također su učvrstile status grada u industriji turizma i kao atraktivne lokacije za međunarodne izložbe tehnologije i trgovine.
Dvadeseto stoljeće Za vrijeme prvog svjetskog rata, Pariz je bio pošteđen njemačke invazije francusko-britanskom pobjedom u prvoj bitci na Marni 1914., ali bio je na prvoj liniji ratnih napora. Od 1918. do 1919. bio je pozornica savezničkih pobjedničkih parada i mirovnih pregovora. U međuratnom razdoblju Pariz je bio poznat po svojim kulturnim i umjetničkim društvima i noćnom životu. Grad je postao mjestom okupljanja umjetnika iz cijelog svijeta, od izbjeglog ruskog skladatelja Stravinskog i španjolskih slikara Picassa i Dalíja, do američkog pisca Hemingwaya.Jones, Colin (2005) Paris: The Biography of a City (New York, NY: Penguin Viking), pp. 388–391
14. lipnja, 1940., pet tjedana nakon početka bitke za Francusku, Paris je pao pod njemačku okupaciju, koja je potrajala do oslobođenja Pariza u kolovozu 1944., nakon ustanka pokreta otpora, dva i pol mjeseca nakon nakon iskrcavanja u Normandiji. Središnji Pariz drugi svjetski rat prošao je uglavnom neoštećen, jer nije bilo strateških ciljeva za savezničke bombardere (željezničke su stanice u centralnom Parizu terminali, dok su glavne tvornice locirane u predgrađima). Također, njemački general Dietrich von Choltitz nije izvršio Hitlerovo naređenje o uništenju svih pariških znamenitosti prije njemačkog povlačenja.
mini|desno|180px|Oslobođenje Pariza 1944. U poslijeratnom razdoblju, Pariz je doživio najveći razvoj nakon Belle Époque. Predgrađa su se znatno proširila izgradnjom velikih radničkih naselja poznatih kao cités i početkom izgradnje poslovne četvrti La Défense. Razgranata mreža podzemne željeznice (RER) izgrađena je kao dopuna metrou na usluzi udaljenim predgrađima, dok je razvijena i mreža autocesta usmjerenih na brzu cestu Périphérique oko središta grada.