mini|Spomenik mornarima otrantske bitke iz 1917. na poluotoku Prevlaci

Početci Hrvatske ratne mornarice sežu u rani srednji vijek i pomorske sukobe hrvatskih država, a kasnije i Hrvatskog Kraljevstva s Mlečanima, Arapima i drugim protivnicima. Dan Hrvatske ratne mornarice Hrvatske ratne mornarice slavi se 18. rujna u sjećanje na taj dan 887. i pobjedu flote pod knezom Branimirom nad Mlečanima kod Makarske. Hrvatski pomorci i brodovi sudjelovali su u raznim bitkama i mornaricama tijekom stoljeća. Od konačnog habsburškog preuzimanja Istre i Dalmacije 1815., ustrojava se prva moderna ratna mornarica na hrvatskom području. Gotovo sve važne mornaričke luke i tvrđave bile su na hrvatskom dijelu Jadrana, a više od trećine pripadnika bili su Hrvati. Hrvatski partizani su 1942., tijekom talijanske okupacije Jadrana, osnovali gerilsku partizansku mornaricu koja je uz pomoć Britanaca oslobodila primorje od Nijemaca i Talijana. Moderna Hrvatska ratna mornarica osnovana je tijekom osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije, čije je brodovlje i luke preuzela, u rujnu 1991. Sudjelovala je aktivno u Domovinskom ratu, a od 2015. i u mirovnim operacijama i NATO-vim vježbama i izvan Jadranskog mora.

Srednji vijek Prema izvoru langobardskog pisca Pavla Đakona godine 642. Hrvati su nazočni mnoštvom brodova pod gradom Sepontom (Manfredonija u južnoj Italiji). U mletačkim zapisima iz druge polovine 7. stoljeća mnoštvo je zapisa o problemima Mletačke Republike s hrvatskim gusarima, što je u to doba bio za sve zemlje znatan izvor prihoda. Isti izvori govore o Hrvatima kao uspješnim brodograditeljima. Već u doba kneza Vladislava (821. – 835.) izvori spominju jaku mornaricu. Zahvaljujući pomorskoj moći Hrvatske knez Mislav (835. – 845.) je onemogućio Veneciji uspostaviti kontrolu na istočnom Jadranu. Za vladavine kneza Trpimira (845. – 864.) Hrvati su prodrli do Furlanije i pred samu Veneciju. Jaka hrvatska mornarica za vladavine kneza Domagoja (864. – 876.) uspješno je obranila svoju obalu od Venecije, te je 866. Mletački dužd Partezipazio bio prisiljen sklopiti mir. Velika napast u to doba na Jadranu bili su Saraceni. Stoga je sklopljen savez Bizanta, Venecije i Hrvata, a kasnije i Pape i Franaka te se hrvatska mornarica 871. istakla kao saveznik franačkog cara Ludovika II. u oslobađanju Barija od Saracena. 200px|minijatura|lijevo|Spomen-ploča prvoj zapisanoj hrvatskoj pomorskoj pobjedi u bitki kod Makarske nad Mlečanima

U vrijeme kneza Branimira (879. – 892.), odnosno u vrijeme kada Hrvatska postaje potpuno neovisna država, i hrvatska mornarica nastavlja svoj uspon. To je razdoblje u kojem se odvija poznata bitka u srednjedalmatinskom akvatoriju i kada su u potpunosti poraženi Mlečani 18. rujna 887. Tada je poginuo i sam mletački dužd Petar Candiano. Sljedećih stotinu godina za slobodnu plovidbu Jadranom, Mlečani su plaćali Hrvatima danak.

thumb|Replika ranosrednjevjekovne hrvatske kondure u Ninu U djelu Konstantina Porfirogeneta De administando imperio navodi se da je Hrvatska u vrijeme Tomislava (925. – 928.) imala 80 sagena s po 40 mornara i 100 kondura s 10 do 20 mornara, ne računajući veslače. Razdoblje Stjepana Držislava (969. – 996.) obilježeno je uspješnom pomorskom trgovinom i čuvanjem pomorskih puteva te dominacijom Hrvatske na istočnoj obali Jadranskog mora. Kralj Hrvatske i Dalmacije Petar Krešimir IV. (1058. – 1074.) proširio je svoje kraljevstvo "na kopnu i na moru". Samostanu Sv. Krševana u Zadru godine 1069. daruje otok Maun koji se nalazi "u našem dalmatinskom moru" (in nostro dalmatico mari). U to vrijeme spominje se vojvoda hrvatske kraljevske mornarice Rusin, a sama titula "vojvoda" koju su nosili samo državni dostojanstvenici govori o važnosti mornarice.

U prvoj godini vladavine kralja Dmitra Zvonimira (1074. – 1089.) na Jadran prodiru Normani. Kao Normanski saveznik, Zvonimir se uključio u rat protiv Bizanta i Venecije. Tako je 1084. normanski knez i vojvoda od Apulije, Robert Guiscard napao zapadne provincije Bizantskog carstva, kralj Zvonimir mu je poslao u pomoć svoju flotu. Normani su zaposjeli gradove na istočnoj obali. Jedino je sigurno da Rab nikad nije pao. Od godine 1082. do 1084. doba je saveza Normana i Hrvata koji je sklopljen pod utjecajem Pape Grgura VII.: Zajedno su vodili niz pomorskih bitaka protiv bizantsko-mletačke mornarice. Tako je u studenom 1084. i u kolovozu 1085. strahovito je potučena mletačka flota.

Smrću Zvonimira 1089. pada državna i pomorska moć Hrvatske. Jadranska obala, zbog manjeg interesa Ugarsko-Hrvatske Države za more, prelazi u ruke Bizanta, i, s prekidima, Venecije. Od 1358. Ugarsko-Hrvatska Kraljevina pod Ludovikom ponovno gospodari gotovo cijelom istočnom jadranskom obalom od Krka do Kotora te ustrojava ratnu mornaricu na čelu s "kraljevskim admiralom Hrvatske i Dalmacije" koji je istodobno bio i knez Hvara, Brača i Korčule.Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, Opseg 2, Dij. 2-3,, L. Hartman, 1901., str. 25. Za mornaricu je svaki dalmatinski grad morao doprinositi galijom ili manjim brodom, ovisno o gospodarskoj snazi. Ta hrvatsko-dalmatinska mornarica imala je 12-15 galija i više manjih brodova te je bila koncentrirana u vodama između Trogira, Visa i Hvara. Postojala je do 1413., kada gotovo svu obalu zaposjeda Mletačka Republika. Hrvatski moreplovci služili su i u mletačkoj mornarici (admiral Ivan iz Vrane) te su sudjelovali i u mletačkim bitkama (Bitka kod Lepanta 1571.).Lovorka Čoralić i Ivana Prijatelj Pavičić, "Ivan iz Vrane – mletački admiral u Lepantskom boju (1571.)", Povijesni prilozi, sv. 29, br. 29. Prosinac 2005. Dubrovačka Republika uspjela je očuvati neovisnost, specijaliziravši se za pomorsku trgovinu. Pred njezin nestanak, 1800., ukupna flota (zajedno s ribarskim brodovima) imala je 673 jedrenjaka, od čega je bilo 255 većih brodova koji su plovili izvan teritorijalnih voda Dubrovnika. Ukupan broj jedrenjaka prekooceanske plovidbe iznosio je oko 230 brodova. Tada je u Dubrovniku bilo oko 7.000 pomoraca, brodograditelja, brodovlasnika i pripadnika drugih pomorskih struka.

Moderno doba Austro-Ugarska

Krajem sedamnaestog i početkom 18. stoljeća Habsburška Monarhija, u čijem je sastavu tada bila Kraljevina Hrvatska s jadranskom obalom od Rijeke do Karlobaga, počinje ulagati veće napore u stvaranje pomorske sile koja bi štitila trgovačke brodove i kontrolirala trgovinu prema lukama u Rijeci i Trstu. Ratno brodogradilište i arsenal u Kraljevici utemeljeni su 1729., da bi novi zamah dobili 1764. – 1768. tijekom vladanja Marije Terezije.Karaman, Igor. "Kraljevica - ratna luka i arsenal Habsburške monarhije u osamnaestom stoljeću", Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sv. 11, br. 1. Rujan 1978. Nakon kratkotrajne Napoleonove vladavine, Habsburška Monarhija 1815. preuzima cijelu istočnojadransku obalu te ustrojava vlast. Habsburzi organiziraju prvu modernu ratnu mornaricu, čija glavna luka postaje Pula.

Tijekom talijansko-austrijskog rata 1866., obje flote su se sukobile 20. rujna u ključnoj bitki kod Visa. Pobjedom koju je odnijela austrijska flota pod Wilhelmom von Tegetthoffom Habsburška Monarhija je osigurala prevlast na Jadranskom moru. Nakon 1867. mornarica je postala zajednička nadležnost Austro-Ugarske te je službeni jezik postao njemački, iako su časnici morali znati više jezika. Ambiciozna Monarhija slala je mornaricu u intervencije i pothvate izvan Jadrana. Godine 1869. austrijska fregata Donau od 2000 BRT s 350 članova posade koji su, osim viših časnika, bili pomorci s hrvatskih otôkā i obale, poduzima putovanje oko svijeta. Brod je krenuo iz Pule u srpnju i vratio se u ožujku 1871. obišavši cijelu zemaljsku kuglu. Sačuvan je i brodski dnevnik kojeg je vodio član posade Matija Politeo iz Starigrada na otoku Hvaru. U austro-ugarskoj polarnoj ekspediciji 1872. – 1874., koja je otkrila Zemlju Franje Josipa, na brodu Tegethoff sudjelovali su i Hrvati Petar Lusica s Cresa (noštromo) i Antun Večerina (tesar). 1890. – 1891. korveta Zrinski (Zrinyi) plovila je do Nankinga te je posada mapirala i opisala dijelove rijeke Jangce. Časnik Jerolim Benko Bojnički o ekspediciji je objavio knjigu. thumb|right|Kontraadmiral Janko Vuković-Podkapelski thumb|left|Svečano podizanje prve hrvatske zastave na ratnom brodu, Pula, 31. listopada 1918. Razdoblje od 1911. do 1914. izuzetno je bitno za razvoj ratne mornarice. Tada su u Rijeci i Trstu porinuti njeni najveći brodovi: SMS Viribus Unitis, SMS Tegetthoff, SMS Prinz Eugen i SMS Szent Istvan. Ovo su razdoblje obilježili i pomorski zapovjednici hrvatskog podrijetla na najvišim položajima u Carskoj i kraljevskoj ratnoj mornarici, poput admirala Maksimilijana Njegovana ili kapetana bojnog broda Janka Vukovića Podkapelskog. Godine 1915. 34% mornaričkog osoblja bili su Hrvati.Christian Falvey, Martina Bílá, "When Czech mariners sailed the seas", Radio Prague, 10. svibnja 2011. U sklopu mornarice, od 1915. hrvatski mornari sudjeluju u Prvom svjetskom ratu protiv Italije i ostalih saveznica Antante. Nezadovoljni mornari pokrenuli su i pobunu u bazi u Boki kotorskoj krajem rata.

Država SHS Nakon sloma Austro-Ugarske, 31. listopada 1918. zapovjednik mornarice Miklos Horthy na admiralskom brodu Viribus Unitis u Puli, po nalogu cara i kralja Karla I., predao je sve brodovlje i luke novoosnovanoj Državi SHS. Mornaricu su formalno preuzeli izaslanici zagrebačkog Narodnog vijeća (dr. Ante Tresić Pavičić, Vilim Bukšeg i dr. Ivan Čop) te članovi Mjesnog odbora Narodnog vijeća u Puli. Tada je na brodovima istaknuta hrvatska zastava, dok je zapovjedni brod Viribus Unitis preimenovan u Jugoslavija.Elvis Mileta, "96 godina od potonuća Viribusa Unitisa" , Hrvatski radio, objavljeno: 31. listopada 2014."Viribus Unitis", Istrapedia, pristupljeno 8. srpnja 2016. Nove vlasti promaknule su kbb Janka Vukovića Podkapelskog u čin kontraadmirala te je imenovan zapovjednikom flote, a kontraadmiral Dragutin Prica imenovan je povjerenikom za mornaricu Države SHS u Zagrebu. Idućeg dana talijanska brodica specijalne konstrukcije zvana mignata, slična upravljanom torpedu, prodrla je u pulsku luku i potopila zapovjedni brod Viribus Unitis zajedno s 250 mornara i zapovjednikom Jankom Vukovićem. Unatoč predaji u ruke Države SHS, ubrzo je gotovo sve austro-ugarske brodove i naoružanje po ulasku u jadranske luke preuzela Italija i druge snage Antante kao dio ratnog plijena i odštete.

Kraljevina Jugoslavija thumb|right|250px|Zarobljeni jugoslavenski brodovi u Boki u travnju 1941. Slijeva: laki krstaš Dalmacija te brod za opskrbu podmornica Hvar.

Ratna mornarica nadalje se razvija i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. No, gubitkom Istre, Rijeke, Zadra i otoka u korist Italije 1921., glavne luke postaju Šibenik, Split, Gruž i Kotor. Mornarica je isprva posjedovala samo zastarjele stare austro-ugarske brodove te su polako opremani i nabavljani novi brodovi i podmornice, uglavnom u inozemstvu. Ustrojeno je i mornaričko zrakoplovstvo. Mornarica nije sudjelovala u sukobima, a prilikom invazije na Jugoslaviju 1941. simbolično je djelovala protiv nastupajućih Talijana, koji su zarobili gotovo čitavu flotu. Hrvatska posada torpiljarke u Šibeniku po napadu na Jugoslaviju se pobunila i istaknula hrvatsku zastavu.Begić, Krešimir Miron. HOS 1941.-1945, 1998., str. 15.

Drugi svjetski rat