Andrónico Luksic Abaroa (Antofagasta, 5. studenoga 1926. – Vitacura, 22. kolovoza 2005.), bio je čileanski poduzetnik hrvatskog podrijetla i utemeljitelj bogate i utjecajne čileanske obitelji Lukšić. Obitelj mu potječe s otoka Brača.Dinastija Lukšić 132. najbogatija na svijetu, jutarnji.hr, 19. lipnja 2006.
Godine 2005. bio je najbogatiji čovjek u Čileu, četvrti najbogatiji u Južnoj Americi i 132. najbogatiji čovjek na svijetu s kapitalom od 4,2 milijarde USD.
Životopis
Sin je Polikarpa Lukšića (1890. – 1969.), rođenog na Braču, koji je doselio 1910. godine u Čile, i Bolivijke Elene Abaroe, kćeri bolivijskog ratnog junaka Eduarda Abaroe (1838. – 1879.).
Pohađao je gimnaziju u Antafagosti i Santiagu, nakon čega je završio pravo u potonjem gradu. Početkom 1950-ih bio je zastupnik automobilske marke Ford i vlasnik rudnika bakra Portezuelo, čiji je kupio kontrolni udio. Temelj njegova bogatstva i uspona korporacije Grupa Lukšić postavio je 1954. godine kada je prodao rudnik japanskoj rudarskoj tvrtki.
Tijekom 1960-ih razgranao je poslove na metalurgiju, ribarstvo, prehrambenu i drvnu industriju te distribuciju električne energije, da bi u ranim 1970-ima proširio svoje poslovanje na Argentinu, Kolumbiju, Brazil, SAD i Europu. S vremenom počinje ulagati i u pivarstvo, hotelijerstvo, bankarski sektor i telekomunikacije. U sastavu grupacije Luksic našli su se i drugi rudnici i željeznica, poput firmi Antofagasta PLC, Minera Los Pelambres, Minera Michilla i Minera El Tesoro.
Od 1982. do 2004. godine vodio je poduzeće Antofagasta PLC, koje se bavilo uglavnom rudnicima bakra. Godine 1996. podijelio je korporaciju na holdinge Quiñenco S. A. (bavi se financijama i industrijskim ulaganjem) i Antofagasta Plc (bavi se rudarstvom i prometom). Godine 2004. Luksic je kupio Banco de Chile. Procjenjuje se da su Andrónico Luksic i njegova obitelj stekli 4 milijarde američkih dolara, te su po časopisu Forbes bili na 132. mjestu po bogatstvu.
Luksic je pomagao pri diplomatskom priznanju Hrvatske, zbog čega je Čile priznao Hrvatsku već 16. siječnja 1992. godine. Preko oca bio je sentimentalno vezan uz zemlju predaka zbog čega je novinarima prigodom posjeta njegovom ranču izjavio: "Ne možete zamisliti koliko mi je važno što ste novinari iz Hrvatske jer sam sa svojom krvlju".Dinastija Lukšić je novi vladar jadranskog luksuza , jutarnji.hr, 30. srpnja 2011. Poslije priznanja hrvatske neovisnosti, uložio je 1994. godine kapital u Karlovačku pivovaru i u hotelijerstvo u Dalmaciji. Godine 2001. postao je većinski vlasnik hotelske grupacije Plava laguna sa sjedištem u Poreču, a godine 2014. kupio je i Istraturist Umag. Godine 2002. osnovao je hotelsku firmu Jadranski luksuzni hoteli (JLH) u sklopu koje se nalaze hoteli iz Dubrovnika, Cavtat i otoka Mljeta. Godine 2003. prodao je pivovaru tvrtki Heineken po višestruko višoj cijeni od kupljene.
U razdoblju od 2006. do 2017. godine djelovala je zaklada pod njegovim imenom za hrvatske studente poslijediplomskoga studija Škole za javnu upravu "John F. Kennedy" Sveučilišta Harvard.<ref>
Listopada 2012. godine Bloombergov indeks milijardera svrstao je Luksicevu suprugu Iris Fontbonu kao 33. osobu na svijetu po bogatstvu - procijenjena neto vrijednost njezine imovine iznosila je 19,7 milijardâ dolara.
Privatni život
Andronico se je dvaput vjenčavao. Dana 12. lipnja 1953. godine vjenčao se s Enom del Carmen Craig Monett (1930. – 1959.) s kojom ima dvojicu sinova: Andrónica (r. 1954.) i Guillerma (1956. – 2013.). Andronicu je umrla prva supruga 1959. godine te je dvije godine poslije oženio Iris Fontbonu (r. 1942.), s kojom je dobio dvije kćeri, Paolu, Gabrijelu i sina Jean-Paula (r. 1964.).
Izvori
Vanjske poveznice
Grupa Luksic – quinenco.cl Obitelj Lukšić – luksicscholars.org
Kategorija:Hrvati u Čileu Kategorija:Čileanski poduzetnici Kategorija:Milijarderi Kategorija:Filantropi Kategorija:Lukšići (Čile)