Bulcsú László (Čakovec, 9. listopada 1922. − Čabraji kod Križevaca, 4. siječnja 2016.), bio je hrvatski jezikoslovac, prevoditelj i informatolog koji je poznavao 40 jezika. Bio je poznat kao veliki borac protiv tuđica (posebice anglizama i balkanskih riječi) u hrvatskome jeziku, a jezikoslovac Stjepan Babić nazvao ga je "hrvatskim Šulekom naših dana". Njegov je rad, usmjeren protiv ostavštine mladogramatičarske ("mladoslovničarske") jezikoslovne škole, utjecao na nove naraštaje hrvatskih jezikoslovaca.Stjepan Babić, Hrvatski jučer i danas, Školske novine, Zagreb, 1995., str. 259. − 260.,
Životopis Bulcsú László rodio se je u Čakovcu 1922. godine. Po ocu je Mađar, a po majci Hrvat. Njegov otac Béla László bio je poznati čakovečki odvjetnik.Ivo Horvat, J. Šimunko, Veliki borac protiv tuđica u hrvatskom jeziku, Međimurske novine, 17. svibnja 2013., br. 922, Media, str. 2., pristupljeno 25. travnja 2018. Bulcsú László gimnaziju je završio u Varaždinu 1940. godine a do 1943. godine polazio je studij elektrotehnike na PolitehniciMarotti, Bojan. Bulcsú László (1922. – 2016.) // Croatica et Slavica Iadertina, sv. 12/2, br. 12, (2016.), str. 605. - 617., , str. 605. u Budimpešti.László, Bulcsú , Ljubica Josić (2013.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 5. studenoga 2017. Zbog vojne obveze taj je studij morao prekinuti. U ratu bio je radiotelegrafist i određeno vrijeme proveo je u ruskome zarobljeništvu. Nakon Drugoga svjetskoga rata morao je ponovno odslužiti vojsku, JNA, a opet bio je radiotelegrafist. Na Sveučilištu u Zagrebu na Filozofskome fakultetu upisao je naukovnu skupinu slavistike (ruski jezik i književnost pod A, hrvatski jezik pod B, poredbenu slavensku gramatiku, hrvatsku književnost i engleski jezik pod C). Diplomirao je 1952. godine kod Stjepana Ivšića, radnjom na ruskome jeziku, Опыт (фонологическо-)исторической типологии русских глаголов (Iskustvo (fonološko-)povijesne tipologije ruskih glagola). Nakon toga jedno vrijeme radio je kao profesor pripravnik u sinjskoj gimnaziji. Na sinjsku gimnaziju došao je 1952. godine za nastavnika ruskoga i engleskoga jezika.Marko Grčić, Bulcsú László: U potrazi za savršenim jezikom i za apsolutnim prijevodom, Kolo 4, 2017., pristupljeno 25. travnja 2018. Na istoj gimnaziji također predavao je filozofiju, psihologiju i logiku. U Sinj je išao "da bi na izvoru crpao uzorni zapadnohercegovački govor što ga u junačku Cetinsku krajinu izbjeglice izpod osmanlijskog zuluma donieše".Slobodna Dalmacija, prilog Forum, Strančari niesu za pitanja jezika nadležni, (razgovor s prof. Bulcsúom, razgovarao Josip Danolić), 8. studenoga 1994., str. 2. − 3. Kao učenik i asistent Stjepana Ivšića te poznavatelj mnogih jezika, od 1955. godine bio je zaposlen na Filozofskome fakultetu, gdje je do umirovljenja (1993.) i poslije, na različitim katedrama, predavao slavistiku, rusistiku, opće jezikoslovlje i informatologiju.Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Povijest − Odsjek za lingvistiku, preuzeto 10. lipnja 2013. Od 1964. do 1970. godine predavao je slavistiku na sveučilištima u SAD-u (Sveučilište Indiana, Indiana University: Indiana University Board of Trustees Minutes, 1964:, preuzeto 19. lipnja 2013. Sveučilište u Chicagu, Sveučilište Yale).ffzg.unizg.hr: Plan i program poslijediplomskog studija informacijskih znanosti, Zagreb, veljača 2006., str. 54., preuzeto 19. lipnja 2013.
Doktorirao je 1986. godine na Sveučilištu u Chicagu, kod Edwarda Stankiewicza,Marko Tadić, Odlazak velikoga jezikoslovca. László je samo jedan , Vijenac, br. 571, 21. siječnja 2016., pristupljeno 5. travnja 2020. s temom An Information Science Approach to Slavic Accentology. The Department of Slavic Languages and Literatures: Bulcsu Laszlo, uchicago.edu, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 7. studenoga 2017.), pristupljeno 28. lipnja 2021. Bavio se algebarskom lingvistikom, bio jedan od pionira strojnoga prevođenja i inoviranja jezikoslovnih studija; na Zagrebačkom je sveučilištu zasnovao informatiku u humanističkim područjima i među prvima započeo računalnu obradbu hrvatskih tekstova. Među ostalim bavio se filološkim tumačenjem i jezikoslovnom raščlambom asirske klinopisne književnosti, pa je preveo s izvornika niz temeljnih spisa drevne mezopotamske književnosti. László je kao pokretačka snaga Zagrebačkoga lingvističkoga kruga (u početku: Krug mladih slavista) presudno utjecao na oblik hrvatskoga jezikoslovlja. Ustrojio je dvogodišnji studij društveno-humanističke informatike i četverogodišnji studij informacijskih znanosti na Filozofskome fakultetu i bio voditeljem Katedre i pročelnikom Odsjeka.Jadranka Lasić-Lazić, Marija László, Bulcsú László, Konceptualna i primijenjena okosnica studija informacijskih znanosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, str. 589. Pregledni članak, ffzg.hr, preuzeto 20. lipnja 2013.
Od 1992. godine i osnutka Katedre za algebarsku i računalnu lingvistiku na Odsjeku za opću lingvistiku do umirovljenja, 1993. godine, bio je njezinim predstojnikom.Povijest Odsjeka, ffzg.hr, preuzeto 11. kolovoza 2015. Nakon umirovljenja nastavio je honorarno predavati na Odsjeku za opću lingvistiku i orijentalne studije (od 2000. godine Odsjeku za lingvistiku). Bio je predavačem više od šezdeset godina, a posljednji puta predavao je u ljetnome poljeću 2014. godine.
Umro je 4. siječnja 2016. godine u Čabrajima kod Križevaca, a urna mu je položena na groblju u Križevcima.Kovačec, August. Bulcsú László. Čakovec, 9. X. 1922. — Čabraji kod Križevaca, 4. I. 2016. // Filologija, br. 65, (2016.), str. 167. - 174., , str. 167.
Stručni rad mini|desno|200px|Hvalopj'ev S'ūncu
Lászlóov doprinos oblikovanju hrvatskoga jezika teško je odrediva dosega. Široj je javnosti Lászlóov rad koliko-toliko poznat po zagovoru morfonološkog (tvorbenoga) pravopisa i izgradnji hrvatskoga nazivlja, jer je veliku većinu tuđica (pa i onih grčkoga i latinskoga podrijetla) zamijenio novotvorenicama. Lászlóov je prijedlog za reformu hrvatskoga pravopisa na tragu Zagrebačke škole (te su propise rabili Bogoslav Šulek, Adolfo Veber Tkalčević, August Šenoa, Ante Kovačić, Eugen Kvaternik) − no, László je ortografske propise još strože ustrojio. Navest ćemo neke:
jekavizacija "pokrivenoga r" u oblicima koje nije bilo ni u tekstovima Zagrebačke škole (vrieme/vrjemena; trjebati/trieba; potrjeba/upotriebiti; prjedpostavka; prjepisati/priepis; prjenositi/prienos; napried/naprjedak; rjezati/riez; vrjelo; srjeća…) i vraćanje drugih jekavskih oblika koji nisu ušli u sveopću primjenu (niesam, njekoliko, njeki, cjesta, goljem…) ponešto drugačiji propisi u pojedinim slučajevima − npr. u superlativu: naj bolji, naj veći
U ostalim se rješenjima Lászlóov pravopis uglavnom poklapa sa zagrebačkim, od jata do neasimiliranja po zvučnosti (liepo, primjetba, razstaviti, izčupati, žalostna, odpjevati, šestdeset…), ali uz neke preinake (opći, š njom…). Druga je odlika Lászlóova spisateljstva jezična čistoća u kojoj László sustavno zamjenjuje sve riječi strane hrvatskomu jeziku, gdje hrvatski jezik čisti od svih ruskih, srpskih, balkanskih, turskih, i arabskih riječi (pogreb, obrazovanje, ogroman, upečatnjiv, izvini, savez, savrešeno, magarac, boja, baš, čak, tek, barem, čekić, jastuk, čarape, čizme…) i mijenja ih hrvatskim (sprovod, naobrazba, golem, uočljiv, oprosti, svez, dokonalno, tovar, kras, upravo, pače, samo, dajbudi, batić, uzglavlje, bječve, škornje…) isto tako naj je ekstremniji pristup njegovoga čistunstva je mijenjanje latinskoga znanstvenoga nazivlja (matematika, psihologija, biologija, fizika, kemija…) s hrvatskim (oloslovlje, dušoslovlje, živoslovlje, naravoslovlje, lučba…) primjer su njegovi zanimljivi nazivi padeža (nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik).
Što se tiče gramatike László ovdje vraća se na slovnicu Zagrebačke škole. U instrumentalu možine ili višebroju, kako ga on voli zvati (Bio sam s liepimi ženami., Što si to radio s timi uvenutimi cvieti?... i slično), u genetivu množine na takozvanu "ahkavicu" (Ima puno raznih ženah.), te u dativu (Idem k liepim ženam.).
U ticanju dokazivanja hrvatskosti "korienskoga" pravopisa, sustavno opovrgava sve navodne zablude popularnoga mnijenja o neutemljenosti tradicijskoga "etimoložkoga" načina pisanja u hrvatskoj pravopisnoj povijesti.
Na području hrvatskoga strukovnoga nazivlja za informacijske znanosti i druga područja Lászlóov trud tek čeka na priznanje i primjenu. Lászlóov je rad utjecao i na Ladanovo jezikotvorstvo, dok ostali vidovi djelatnosti ovoga jezikoznanca, poglavito na polju pravopisanja i jezičnoga purizma, nailaze na teškoće pri ulasku u matricu hrvatskoga jezika. Stjepan Babić ga smatra jednim od najplodnijim, ako ne i najplodnijim rječotvorcem u hrvatskom jeziku. László i Željko Bujas su, 1959. godine, organizirali prvu radionicu o strojnome prevođenju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.Marko Tadić, Dunja Brozović-Rončević, Amir Kapetanović, Hrvatski jezik u digitalnom dobu / The Croatian Language in the Digital Age , (ur. Georg Rehm, Hans Uszkoreit), Springer, Berlin-New York, 2012., str. 31.
Djela, članci i prijevodi Strojno prevođenje i statistika u jeziku (1959.), članak, Naše teme, (6), 105–298., (suautor Svetozar Petrović).Marko Tadić, Dunja Brozović-Rončević, Amir Kapetanović, Hrvatski jezik u digitalnom dobu / The Croatian Language in the Digital Age , (ur. Georg Rehm, Hans Uszkoreit), Springer, Berlin-New York, 2012., fusnota 35, str. 86. Broj u jeziku (Naše teme, 6/1959, Zagreb (pretisak u SOL 10/1990) (SOL: Lingvistički časopis), članak. Strojno prevođenje i naši neposredni zadaci, Jezik 4/X, (1962./63.), str. 117. − 121. (suautor Božidar Finka)Bibliografije radova znanstvenih radnika Zavoda za jezik // Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, sv. 4 - 5, br. 1, 1979., str. 253. - 259., , str. 256., pristupljeno 11. ožujka 2017. Rješavanje jezičnih pitanja u odostražnom rječniku, Jezik 4/XIV, (1966.), str. 115. − 128., članak, (suautor Božidar Finka) Maciej Czerwiński, Język propagandy w Niezależnym Państwie Chorwackim. Próba charakterystyki, fusnota 20, str. 79. , Socjolingwistyka XIX, 2005., preuzeto 22. lipnja 2013. Enûma eliš = (kada se gore...): spjev o stvaranju svijeta: pohvala Marduku. Književna smotra: časopis za svjetsku književnost. God. 8 (1976.), br.26./27.; str. 5. − 20. An information science approach to Slavic accentology, University of Chicago, Department of Slavic Languages and Literatures, (1986.). knjiga. worldcat.org: László, Bulcsú 1922-, preuzeto 10. lipnja 2013. books.google.com: An Information Science Approach to Slavic Accentology, preuzeto 10. lipnja 2013. Sitnice mudroslovne, Filozofska istraživanja (br. 30., god. 9. (1989.), sv. 3., str. 973. − 978.), članak. Što bi bilo da nije bilo, list Start od 23. lipnja 1990.Marotti, Bojan. Rječnik hrvatskoga filozofskoga nazivlja // Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, sv.35., br. 1 - 2 (69 – 70), (2009.), str. 123. – 180., fusnota 46 na str. 144., , pristupljeno 11. ožujka 2017. Informacijske znanosti i znanje (1990.) Zbornik (članak, Neka pitanja strojnoga razumijevanja prirodnoga jezika) Mušnammir gimillu = (L'učāru cijelosti…): Hvalopj'ev S'ūncu, članak, Croatian "Indias" = Hrvatske "Indije"; Most = The bridge: a journal of Croatian literature. (1990.), sv. 4., str. 39. − 62. Obrada jezika i prikaz znanja (1993.) Zbornik, ur. Slavko Tkalac, Miroslav Tuđman, (članak, Pabirci redničnoga i obavjèstnîčkôga pojmovlja oko razumnih sustava)Ministarstvo znanosti i tehnologije: SVIBOR - Prikupljanje podataka o projektima u RH, preuzeto 18. lipnja 2013. Dvije pjesme: (Bez naslova), Heinrich Heine, prijepjev Književna smotra 26(1994.), br. 91, str. 142. M’ājka Mat’ijāševa, János Arany, Književna smotra, 26(1994.), br. 91, str. 143. − 146.