Ante Gotovina (Pašman, 12. listopada 1955.) umirovljeni je general Hrvatske vojske.
Nakon što je – kao jedan od najistaknutijih zapovjednika iz Domovinskog rata – otpušten iz vojne službe 2000. godine zbog navodnog miješanja u politiku,"Mesić umirovio sedam generala", "Slobodna Dalmacija", 30. rujna 2000."Koga podržavaju umirovljeni generali: Krstičević u pratnji Grabar-Kitarović, Domazet s Kujundžićem", Velinka Buljan za "Večernji list", 5. studenog 2014. (uz članak, integralni tekst apela sedmorice generala i admirala iz 2000. godine) na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu se 2001. godine podiže optužnica protiv njega te generala Ivana Čermaka i Mladena Markača zbog navodna zločinačkoga poduhvata za Operacije Oluja kojom je 1995. godine slomljena srpska paradržava u Hrvatskoj. Ante Gotovina u pritvoru je proveo 7 godina, a presudom Haaškog suda iz 2012. godine on i preostala dvojica generala proglašeni su nevinima za navodni zločin koji je prema optužnici bio naredio Franjo Tuđman, tadašnji Predsjednik Republike Hrvatske.
Odmah nakon donošenja oslobađajuće presude 2012. godine Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, primio je generala Gotovinu, Čermaka i Markača te potpisnike apela protiv kriminalizacije Domovinskog rata iz 2000. godine koje je raniji Predsjednik RH Stjepan Mesić bio prijevremeno umirovio zbog miješanja u politiku."Josipović: Znači li, Mesiću, da ni Gotovinu nisam trebao primiti?!" Ivica Marković za "Slobodnu Dalmaciju", 8. prosinca 2012.
Nakon oslobođenja iz pritvora u Haagu postaje poslovni čovjek i bavi se uzgojem tuna."Gotovina u Albaniji s ministrom poljoprivrede o suradnji u uzgoju tuna", Davor Ivanković za "Večernji list", 17. siječnja 2014. Odlukom Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović iz svibnja 2015. godine imenovan je članom Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH."Predsjednica osnovala Vijeće za domovinsku sigurnost, u njemu Gotovina, Markač, Domazet…" HINA (kod Telegram.hr) 15. svibnja 2015.
Životopis Gotovinin otac Milan bio je dalmatinski ribar. Gotovinina majka Ana izgubila je život 4. ožujka 1959., štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev.http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gotovina/ante/ U dobi od 17 godina postaje pripadnik francuske Legije stranaca pod legionarskim imenom Andrija Grabovac (pripadnici Legije stranaca redovno dobivaju drugo ime koje se koristi u svim službenim dokumentima). Služio je u 2. padobranskoj pukovniji. Sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu. Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao francusko državljanstvo.
Nakon prestanka službe u Legiji stranaca ostaje povezan s francuskim obavještajnim službama,"Jean Lucat: 'Gotovina je bio francuski tajni agent'" , "Jutarnji list", 17. rujna 2007. te obučava u Gvatemali pripadnike paravojnih postrojbi koji su se borili u građanskom ratu. Djelovao je i u drugim državama Južne Amerike. Godine 1983. zadesila ga je teška tropska bolest nedaleko od rijeke Montagua, a ono što mu je spasilo život bilo je žvakanje listova koke.Ante Gotovina, Biografije, Večernji list (pristupljeno 17. travnja 2014.)
Godine 1991. pridružuje se obrani Republike Hrvatske, te se ističe ispunjavanjem brojnih složenih zadaća: ubraja se u nekolicinu najistaknutijih vojnih zapovjednika u Domovinskom ratu. Nastojeći dokazati da je sam vrh hrvatske države odgovoran za zločine nad Srbima, tužiteljstvo Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije podiglo je 2000. godine optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Nakon vrlo opsežnog i kompliciranog suđenja u kojem je nepravomoćno bio usuđen na 24 godine zatvora, sva trojica su 2012. godine oslobođena svih optužbi.
Tijekom boravka u Kolumbiji rođena mu je 1985. god. kćer Ximena, iz braka s novinarkom Ximenom Dalel. Ta najstarija Gotovinina kćerka živi danas u Bogoti, prijestolnici Kolumbije. Godine 1995. mu se rodila kćer Ana, iz veze s hrvatskom novinarkom Vesnom Karuzom, iste godine oženio se Dunjom Zloić, pukovnicom HV i tajnicom tadašnjeg ministra obrane RH Gojka Šuška. Iz braka s Dunjom Zloić ima sina Antu, rođenog 1997. godine.
Tijekom sedmogodišnjeg pritvora u Haagu bavio se slikarstvom."Crkvi stigao blaženi Merz, rad generala Ante Gotovine" , Inoslav Bešker za "Jutarnji list", 19. studeni 2009.
Domovinski rat
Stupivši u kontakt s hrvatskim iseljenicima u Argentini, Gotovina (koji je u međuvremenu izgubio svaki kontakt s domovinom) doznaje za proglašenje hrvatske samostalnosti te se vraća u Hrvatsku u lipnju 1991., odmah stupivši u Zbor narodne garde.
Sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao branitelj, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, nakratko pukovnik Gotovina odlazi za zapovjednika HVO Livno.
Od 1992. do 1996. kao brigadir obnaša dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor obrane. Ante Gotovina je dao veliki doprinos u ustrojavanju dočasničkog obučnog središta u Šepurinama pokraj Zadra.
Brzo je vojno napredovao, te je u činu brigadira u bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica 1993. godine, a kao general organizira i vodi više ključnih vojnih operacija 1994. i 1995.: obranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tijekom desetak mjeseci lomljena srpska obrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šatora, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova.
Matiranje protivnika preko Dinare za brzo i uspješno izvršenje operacije Oluja Opkoljavanje Knina stvorilo je preduvjete za brzo i uspješno izvršenje operacije Oluja. Uspješna vojna varka zbog koje je vojno vraćanje glavnine okupiranih hrvatskih krajeva general Gotovina je smislio još 1992., kada je, kao zapovjednik snaga HVO-a, preuzeo obranu ugroženog livanjskog područja. Snage koje je vodio general Ante Gotovina prodrle su rano ujutro 4. kolovoza 1995. pravcem preko Dinare i s leđa iznenadile snage pobunjenih Srba. "Gotovina je smislio ključnu ratnu varku: matiranje protivnika preko Dinare" Davor Ivanković za "Večernji List", 8. prosinca 2016. Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su došle na udaljenost 23 kilometra od Banje Luke.
Optužnica, uhićenje i suđenje 200px|minijatura|lijevo|Ante Gotovina u odori HV-a Odmah nakon Oluje Haški sud je započeo istragu o zločinima počinjenima za vrijeme i nakon ratnih operacija. Tužilaštvo se, između ostalog, zainteresiralo i za Antu Gotovinu od kojeg je 1998. godine zatražilo službeni iskaz. Međutim, iako je Gotovina bio spreman na razgovor, hrvatski politički vrh mu to nije bio odobrio. Razlog zbog kojeg Gotovina, pa ni jedan drugi časnik osim generala Čermaka, nije razgovarao s haaškim istražiteljima je odluka Vlade RH da se ide u pravni spor oko nadležnosti Haaga nad vojno redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja. Dok je trajao taj spor, nije bilo potrebe da ijedan hrvatski časnik razgovara s njima.
Promjenom vlasti u siječnju 2000., dolazi do antagoniziranja novouspostavljene šesteročlane koalicije i novoga predsjednika Mesića s jedne strane, te poražene stranke HDZ-a i određenog broja najviših hrvatskih časnika, napose onih koji nisu imali simpatija za vlast liberalne provenijencije. Zbog otvorenoga pisma nekolicine hrvatskih najviših časnika u kojemu je oštro kritizirana politika nove vlasti, a kojeg je A. Gotovina supotpisao,Slobodna Dalmacija Ne sudite Domovinskom ratu, 29. rujna 2000. tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno ga je umirovio 29. rujna 2000. godine zajedno s još šest visokih časnika Hrvatske vojske.Slobodna Dalmacija Mesić umirovio sedam generala, 30. rujna 2000.
Glasine koje su kolale neko vrijeme pokazale su se istinitima: Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine (kasnije donekle izmijenjena) optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločine, u sklopu zločinačkog poduhvata kojem je na čelu bio tadašnji Predsjednik RH Franjo Tuđman. Gotovina je odbio primiti optužnicu te je od podizanja optužnice do uhićenja bio u bijegu na nepoznatom prebivalištu. Obje su hrvatske koalicijske vlasti, i ona predvođena SDP-om (2000. – 2004.), i ona predvođena HDZ-om (2004. – 2011.), priznavajući legitimitet Haaškoga suda, pozivali Gotovinu da se preda. U međuvremenu, glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte je u više navrata optuživala državni vrh RH da namjerno skriva (ili podupire skrivanje) Ante Gotovine i sufinancira njegov bijeg. Carla del Ponte je optuživala je i katoličko svećenstvo u Hrvatskoj i BiH da ga skriva u svojim samostanima. Tražila je od Vatikana da zbog tog kazni svećenstvo, što je Sveta Stolica odbila. Carla del Ponte je zbog tog kritizirala i samog papu Benedikta XVI.http://ljubuski.net/5969-wikileaks-carla-del-ponte-kritizirala-papu-jer-stiti-hercegovacke-franjevcehttp://www.index.hr/vijesti/clanak/carla-del-ponte-se-naljutila-na-vatikan-gotovina-moze-papi-a-ja-ne-mogu/549556.aspx Joaquin Navarro-Valls, glasnogovornik Svete Stolice, izjavio je da je nadbiskup Giovanni Lajolo, ministar vanjskih poslova Vatikana, odbio pomoći jer mu Carla del Ponte nije pružila nijedan dokaz za svoje tvrdnje. Vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj se razljutilo na tvrdnje Carle del Ponte.
Francuski bivši obavještajac Philippe Rondott tvrdi 2007. godine da je Gotovinu od progona 2000.- ih godina pa do uhićenja na Kanarskim otocima skrivala francuska vojna tajna služba DGSE, uz znanje najvišeg vrha francuske države."Gotovinu skrivala francuska vojna tajna služba DGSE", za "Nacional" br. 799, 8. ožujka 2011.
Nakon višegodišnjeg skrivanja Gotovina je uhićen na Kanarskim otocima (Španjolska) 7. prosinca 2005. Nekoliko dana prije samoga uhićenja, stigao je na Tenerife u pratnji australskog Hrvata Joze Grgića 'Jablana'. Kada su se navečer spustili u restoran hotela Bitácora u kojem je general tih dana prebivao, u 21:10 prišlo im je 8 službenika španjolske policije i uhitilo ih. Grgić je nakon nekoliko sati pušten, a Gotovina je prebačen u španjolski zatvor Soto del Real, 40-ak km od Madrida.
Za prijavu u hotelu Bitácora koristio je putovnicu na ime Kristijan Horvat za kojega se već navodno znalo kako je jedan od njegovih lažnih identiteta, te je upravo ta činjenica bila ključna za generalovo uhićenje. Gotovina je u trenutku uhićenja uza se imao 12.000 € gotovine.