mini|desno|250px|Strukturna formula kokaina. Kokain je stimulativna droga. Izaziva osjećaj kratkotrajne euforije, energije i pričljivosti uz dodatne potencijalno opasne fizičke efekte poput ubrzanih otkucaja srca i pojačanog krvnog tlaka.Ured Vlade RH za suzbijanje zlouporabe droga Kokain Uvjeti korištenja: Sadržaji s ovih stranica mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka; zadnja izmjena 12. ožujka 2014.; pristupljeno 13. prosinca 2019. Ulična imena su snješko, bijelo, lajna, koka, cadillac i dr.Reci NE drogama! Kokain; 6. ožujka 2008.; pristupljeno 13. prosinca 2019.
Kemijski sastav Kemijskim sastavom je alkaloid.Farmakologija.com Metilni je ester benzoilekgonina. Kokain je vrsta psihoaktivne droge. Uvrštena je u Hrvatskoj na temelju Zakona o suzbijanju zlouporabe drogu na Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, pod Popis droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga, pod Droge sukladno Popisu 1. Jedinstvene konvencije UN-a o drogama iz 1961. godine.Narodne novine br. 13 Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga. Broj dokumenta u izdanju: 259; Stranica tiskanog izdanja: 73; Donositelj: Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske; Nadnevak tiskanog izdanja: 6. veljače 2019.; pristupljeno 3. siječnja 2020.
Lokacije Dobiva iz grmaste zimzelene biljke koke (Erythroxylum coca) koja uspijeva u Južnoj Americi, nekim dijelovima Afrike, Indoneziji i Havajima, a uzgaja se i u Australiji, na Cejlonu i u Indiji.
Povijest Nisu poznati točni podaci o tome kada je čovjek počeo koristiti lišće koke, ali na osnovi figura nađenih u arheološkim iskopinama, može se zaključiti da je koka ljudima poznata od 3. stoljeća prije Krista.
Istraživanjima je utvrđeno da je izuzetno mnogo upotrebljavana u doba civilizacije Inka u vremenu od 11. do 16. stoljeća. Koristili su je najprije svećenici i predstavnici aristokracije pri religioznim obredima (bila im je sveto drvo), a čak je i danas među južnoameričkim Indijancima upotreba lišća koke društveno prihvatljiva i svrstava se u istu kategoriju s duhanom. Indijanci su stoljećima uživali u ovoj biljci, ali na poseban način: oni žvaču listove koke s pepelom. Kako je pepeo alkaličan dolazi do hidrolize kokaina u ekgonin koji nema euforično djelovanje kokaina nego djeluje poput kofeina. U Europi biljka koke nije pobudila veće zanimanje, a dugo vremena niti kokain se uopće ne koristi.
Vjerojatno su prvi iz zapadne civilizacije na koku naišli španjolski vojnici predvođeni konkvistadorom Franciscom Pizarrom 1531. godine. Naišli su na domoroce koji žvaču koku koja im omogućuje prevaliti desetke kilometara neprohodnih terena bez odmora. Prije konkvistadora manje ju se koristilo i bila je "povlastica" samo kraljevske obitelji i moćnijih obitelji. Domoroci su ju žvakali radi uklanjanja umora nakon višesatnog fizičkog rada na velikim nadmorskih visinama. Stanovnici beskonačnih peruanskih prašuma imali su legendu o bogu koji im je podario koku i bila je u svezi s obredima poštovanja i na glasu kao izvor potencije i plodnosti. Konkvistadori su povjerovali da je to skrivene nadnaravne moći. Kontrolu davanja koke pokvareno su iskoristili radi bolje kontrole nad lokalnim stanovništvom. Nadzirali su razdiobu koke pa su ju domoroci mogli dobiti samo oni koji su bili pokorni i teško radili dovoljno za konkvistadore. Naprotiv, katolički misionari radili su na potiskivanju koke iz uporabe.
1596. godine izašla je prva poznata publikacija koja se bavi učincima koke koju je napisao španjolski liječnik Nicolas Monardes. Sve do Lamarckove klasifikacije kao Erythroxylon coca, tek su se povremeno znanstvenici zanimali za nju.
Švicarski prirodoslovac J. J. von Tschudi u djelu Putovanja u Peru opisao je 1830. godine žvakanje koke među Indiosima s Anda, navodeći da su domoroci mogli pod utjecajem koke, uz minimum sna, pješačiti par dana i noći. Na zapadu prvi je njegove kristale iz biljke 1860. Ostao je spor među kemičarima je li ostalo sporno da li je prvi ga izolirao izolirao njemački kemičar Albert Niemann ili Friedrichu Gaedeckeu.
Iako je rano otkriven njegov potencijal kao lokalnog anestetika, još dvadesetak godina ne koristi se u tu svrhu (tadašnje 'metode' bile su hlađenje operiranog dijela tijela). Tek 1883., kad Nijemci daju čisti kokain svojim vojnicima i otkrivaju da ima blagotvorne efekte na njihovu izdržljivost, kokain se počinje koristiti u različitim medicinskim i prehrambenim proizvodima. Primjerice sve do 1911. godine kokain je bio važan sastojak pića Coca Cola (ime je piće dobilo po dvjema biljkama čiji su se ekstrakti ulazili u sastav pića – koka i kola), a zanimljivo je da je Coca Colu izmislio jedan američki ljekarnik.
Korzikanski kemičar Angelo Mariani spravio je napitak koji je stekao veliku popularnost. Proizvodnji su pridonijeli popularna vjerovanja i stvarna efikasnost koke u olakšavanju nekih tegoba uskoro. Proizvod je nazvao Vin Mariani, čija se upotreba proširila i u Ameriku te je dobilo kao ljekovito priznanja mnogih liječnika, a uživali su ga brojni monarsi i vojni zapovjednici.
Jedan od najpoznatijih zagovornika ove droge bio je Sigmund Freud. 1884. Sigmund Freud je tražio lijek za psihičku iscrpljenost i depresiju. Shvatio je da kokain djeluje kao anestetik, te da pomaže pri uklanjaju depresije, te ga nazvao "magičnim lijekom", koji između ostalog pomaže i kod liječenja ovisnosti o morfinu. No 1887. Freud uočava stvaranje ovisnosti i kokainske psihoze dok se droga uzima, i prestaje ju koristiti osobno, a i profesionalno.
Sredinom 1880-ih zaživjela je organizirana razdioba kokaina vojsci, a po svemu sudeći, i prije. Dr Theodor Aschenbrandt dao je kokain trupama koje su sudjelovale u manevrima vojske u Bavarskoj. Vjeruje se da su u Velikoj Britaniji u Prvome svjetskom ratu prostitutke davale kokain vojnicima koji su dolazili kućama na dopust. Ne zna se je li i onda već bio poznat ovisnički učinak te je li to već bilo prvo organizirano drogiranje ljudi. U Drugome svjetskom ratu kokain su zloporabili u Trećem Reichu kad su zaredali prvi porazi. Da bi deprimiranim ratnicima podigli moral, kemičari Trećeg Reicha dobili su zadaću sintetizirati preparat koji će deprimiranim ratnicima podići moral. Proizveli su jak stimulativ za izazivanje euforije benzedrin, po nekim svojstvima nalik kokainu, a njegova kemija otvorila je put kasnijoj zlouporabi medicinskih korisnih amfetamina. Hitlerov osobni liječnik prof. Morell Hitleru je davao nakon svakog vojnog poraza manje količine kokaina čime ga je držao u dobrom raspoloženju.
Teško je uništiti proizvodnju zbog raširenosti laboratorija koje je lako postaviti svugdje, jer proizvodnja kemijski čista kokaina nije složena. U više stupnjeva koji počinju s alkoholom a završava ekstrakcijom s kerozinom dobiva se 60% čisti kokain. Zato se lako postave tajni laboratoriji na mjestima gdje ima dovoljno sirovine, što znači i divljinu. Radi uklanjanja neželjenih sastojaka koke, lišće koke namače se u razna organska otapala. Zato se za otkrivanje pogona za preradu koke u Kolumbiji i Boliviji danas koristi najmodernija sredstva, uključujući satelite. Nažalost, uništeni pogoni lako se obnove zbog stalnog zahtjevna tržišta. Da bi korisnicima bila moguća za konzumaciju, radi ju se topljivom u vodi. Grubo ekstrahirana koka niska je stupnja čistoće pa ju se tretira oksidansima i kiselinama, čime postaje topiva. To je bijeli kristalni kokain znana oblika, od 99 posto čistoće, kokain hidroklorid koji dolazi na tržište za konzumaciju.
Zloporaba u današnjem smislu počinje prvo kod uskog kruga elite, zbog svoje skupoće i kratkog trajanja (cca najviše 1 sat), ali danas je raširena u svim slojevima. Masovna upotreba kokaina na zapadu počinje organiziranjem tržišta u SAD-u kasnih šezdesetih godina 20. stoljeća. Američka mafija putem kolumbijskih kartela počinje s masovnom distribucijom kokaina, većinom bolje stojećim slojevima. Velik broj "uspješnih i bogatih" Amerikanaca povremeno ili češće uzima kokain usprkos desetljećima "rata protiv droga" koji vodi vlada SAD-a. Posljedice su najčešće javnosti nevidljive zahvaljujući dovoljnoj količini novca za održavanje i/ili liječenja navike (za razliku od ovisnika o cracku, mahom siromašnih).
U Europi, tek kasnih osamdesetih dolazi do velikog proboja kokaina, usred globalizacije kriminalnih mreža i organizacije područja prodaje, koje se i u Hrvatskoj uspostavlja ranih devedesetih. To je bilo i doba procvata rave kulture, koja iz prva nije bila vezana uz kokain, ali kako su godine prolazile, "generation ecstasy" postajao je sve više "generation everything".
Danas u većini europskih zemalja kokain zauzima poziciju četvrte najčešće zloporabljavane ilegalne droge nakon kanabisa, ecstasyja i amfetamina.
Američki krajnji ljevičar Lyndon LaRouche otvoreno tvrdi da iza goleme proizvodnje kokaina stoje svjetski vrlo ugledne banke te niz njihovih novih poduzetničkih zahvata. U svojim knjigama imenovao je američke, hongkongške, švicarske, austrijske i druge banke, čak i obitelji, koje su im vlasnici, koje peru kokainski novac i izravno ulažu kapital u njegovu proizvodnju. U djelima smjelo tvrdi kad bi se kokainski novac izmakao iz sustava odmaknuo da bi se urušio svjetski bankarski sustav.
LaRouche tvrdi da su sada, uz kokainski, te banke debelo umiješane i u biznis s heroinom. Proizvodnja je toliko narasla da je prezasitila tržište u velikim američkim gradovima te je cijena drastično pala. Nije bio klasični tržišni razlog padu cijene, nego je namjerno izazvan, da bi kokain postao dostupniji većem broju ljudi i da bi se privuklo nove, zato što je stara masa korisnika droge pomrla ili na liječenju. Navlačenjem novih ljudi na drogu, cijene su opet skočile.
Kolumbijanci tvrde da bi prestali uzgajati koku, kada bi im bogate zemlje omogućile da se bave nekom drugom vrstom poljoprivrede. U Kolumbiji je snažna sprega politike i narkokartela. Kolumbijski narkošefovi poput Pabla Escobara nudili su novac. Escobar je za svoje pomilovanje kolumbijskoj vladi nudio 19 milijardi dolara za otplatu cjelokupnog vanjskog državnog duga. Kolumbijska vojska se suprotstavlja toj sprezi pa su sukobi između mafijaša i vojnih snaga sve češći. Američka administracija pritisnula je kolumbijsku vladu pa su mnogi šefovi kartela zatvoreni, no u zatvorima žive u luksuznim uvjetima.
Popularna kultura