Mangistauska oblast (kaz. Маңғыстау облысы, rus. Мангистауская область) je kazahstanska oblast na jugozapadnom dijelu Kazahstana koja je ime dobila po istoimenom poluotoku (kaz. Маңғыстау, rus. Mangyšlak/Мангышлак) na sjeveroistočnoj obali Kaspijskoga jezera. Na sjeveru graniči s kazahstanskim oblastima Atyrau i Aktobe, na istoku s Republikom Uzbekistanom i na jugu s turkmenistanskom provincijom Balkan welaýaty. Glavni grad oblasti i najvažnija luka je Aktau. Ima površinu od preko 165.000 km² i rijetko je naseljena; prema popisu iz 2025. godine imala je 805.363 stanovnika, što je više nego duplo od 2007. god.

Zemljopisne odlike mini|lijevo|Planina Šerkala Mangistau je polupustinjska zaravan s uzvisinama do 555 m na sjeveru (Karatau) i zatvorenim zavalama (depresija Karakija – 132 m) na jugu. Prema istoku prelazi u ravnjak Ustjurt, dok se poluotok Mangišlak s planinama Mangistau protežu daleko u Kaspijsko jezero, uključujući poluotok Busači, koji je prekriven slanim močvarama. Mangistau nema stalnih vodotoka.Mangišlak, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 12. kolovoza 2026.

Klima je izrazito kontinentalna (hladna pustinjska i hladna stepska). Prosječne temperature u siječnju kreću se od -4 °C do -9 °C, a u srpnju od +25 °C do +29 °C. Padne 100 do 150 mm oborina na godinu.

Državni prirodni rezervat Ustjurt dom je za 263 biljnih vrsta i raznolikom rasponu životinjskih vrsta. Rijetke ptice uključuju plamence, tatarske sokolove, sive sokolove, supove i orlove sove. Među sisavcima koji ovdje žive su ustjurtski muflon, perzijska gazela, karakal, stepska mačka, stepski tvor, barhanska mačka i gepard.

Povijest mini|lijevo|Groblje Koškar-Ata Prema arapskim geografima, ovo područje je uglavnom bilo nenaseljeno do 10. stoljeća kada su se doselile skupine Turkmena u bijegu od Ojguza. God. 1097. seldžučki guverner Horezma se sukobio s Turkemnima i Horezmijsko Carstvo je 1127. godine okupiralo cijeli poluotok Mangišlak. Isprva je pripadao Gorganskoj, a poslije Mazandaranskoj pokrajini.

Mongoli ga osvajaju 1221. godine i od tada je redom dio Zlatne Horde, Nogajske Horde, Uzbeškog Kanata i Kazaškog Kanata. U to vrijeme, zbog odumiranja stepe i učestalih racija Kalmika, stanovništvo se masivno odselilo. Kako bi zaštitio trgovinu s Ruskim Carstvom, Anuša Kan je pripojio ovo područje 1676. i izgradio je utvrdu u luci Karagan 1687. god. Nekoliko ruskih ekspedicija od 1834. godine dovelo je do osnivanja garnizona u Novo-Petrovskoju, što je dovelo do vojnog sukoba s Kanom Kive. Do 1840-ih doselili su se Kazasi, a Turkmeni su uglavnom napustili područje. Ruska dominacija je započela osvajanjem Krasnovodska 1869. godine i oni osnivaju Mangišlaški rajon. God. 1873. Kiva se predala i Mangišlak je pripojen ruskoj Transkaspijskoj oblasti 1881. god.

Boljševici su osvojili ovu oblast 1920. i pripojena je Kazaškoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Današnja oblast je nastala 20. ožujka 1973. godine od južnog dijela Gurijevske oblasti. Isprva se zvala Ševčenkovska oblast, po svom glavnom gradu, koji se zvao Ševčenko od 1964. do 1991. godine. Godine 1988. Ševčenkovska oblast je ukinuta, a zatim ponovno uspostavljena 1990. Nakon neovisnosti Kazahstana, postala je Mangistauska oblast, a njezin glavni grad preimenovan je u Aktau.

Znamenitosti

Kompleksi, lokalno poznati kao „podzemne džamije”, posebna su vrsta građevina stvorenih u prirodnim špiljama, uklesanih u strme stijene ili ukopanih u zemlju u polupustinjskom krajoliku Mangistaua. Pet svetih mjesta, uklesanih u stijenu, zajedno s okolnim opsežnim grobljima (Beket-Ata, Šopan-Ata, Karaman-Ata, Šakpak-Ata i Sultan-Epe), povezani su sa sufijskim učiteljima od 12. do 18. stoljeća. Oni predstavljaju nomadsku kulturu koja je rezultat evolucije svetih praksi u kojima se islamska sufijska duhovnost organski nastavila i transformirala drevnije prakse povezane s štovanjem predaka, svetošću krajolika i ulogom duhovnih vođa. Stoljećima su bila važna odredišta hodočašća. Sveta mjesta uklesana u stijenu kreću se od manjih građevina do složenijih prostora. Imaju različite arhitektonske rasporede i organizaciju, uključujući molitvene dvorane, mihrabe, sobe za kontemplaciju i samorefleksiju, višenamjenske prostore i grobnice svetaca. Kompleksi obuhvaćaju dvorišta, izvore vode, sveta staza, staze i groblja, od kojih potonja datiraju od 10. do 20. stoljeća.Kamene džamije i pripadajuća sveta mjesta Mangistaua, UNESCO Pristupljeno 12. kolovoza 2026.

Stanovništvo

U ovom području živi više od 90 nacionalnosti, od kojih su otprilike 91,22 % Kazasi, 5,21 % Rusi i 0,9 % Azeri. God. 2015. gustoća naseljenosti bila je 4,5 stanovnika po km² (za usporedbu: Kazahstan u cjelini ima gustoću naseljenosti od 5,57 stanovnika po km²). Muslimani čine 69,21 %, kršćani 4,21 % i ateisti 4,38 %.

Godina Stanovništvo 1970.¹ 156.411 1979.¹ 252.431 1989.¹ 322.728 1999.¹ 314.669 2000. 315.203 2001. 319.191 2002. 328.265 Godina Stanovništvo 2003. 338.612 2004. 349.668 2005. 361.754 2006. 374.430 2007. 390.531 2008. 407.403 2009.¹ 482.631 Godina Stanovništvo 2010. 503.241 2011. 524.185 2012. 545.789 2013. 567.770 2014. 587.431 2015. 606.843 2016. 626.774 Godina Stanovništvo 2017. 642.824 2018. 660.317 2019. 678.199 2020. 698.796 2021. 735.008 2024. 791.300 2025. 805.363

Uprava i podjela

Regija je podijeljena na sedam okruga (kaz. Аудан, Audan; rus. Район, Raion). Dva grada, Aktau i Žangaozen, čine svaki svoju urbanu regiju, a pored njih postoji još jedan grad u oblasti: Fort-Ševčenko u Tupkaraganskom okrugu.

AudanPovršina (km²)Broj stanovnikaSjedište Aktau (grad) 76 293.555 Aktau Beineu 40.519 72.842 Beineu Karakija 64.297 36.484 Kurik Mangistau (audan) 47.018 34.850 Šetpe Munajli 4.922 172.701 Mangistau (naselje) Žangaozen (grad) 52 154.044 Žangaozen Tupkaragan 8.520 40.887 Fort-Ševčenko Od 1. siječnja 2025.

Gospodarstvo mini|Aktau na Kaspijskom jezeru Najvažniji gospodarski sektori u regiji su proizvodnja nafte i prirodnoga plina. Bogata ležišta nafte i prirodnoga plina otkrivena su 1961. godine. Pored toga, važni su i uređaji za desalinizaciju vode, te ležišta smeđega ugljena, manganove, željezne i uranijeve rude. Petrokemijska i kemijska industrija, metalurgija, strojogradnja. Ekstenzivno stočarstvo je u zaleđu, a uz obalu - ribolov.

Prijevoz

Dva međunarodna prometna koridora, TRACECA i sjever-jug, prelaze preko oblasti, povezujući istočnu Europu sa srednjom Azijom i sjevernu Europu sa zemljama Perzijskog zaljeva. Postoji željeznička veza između Beinéoua i Žanaozena preko Aktaua. Cestovna mreža ukupno ima 2581 kilometar. U oblasti se nalaze luka Aktau, luka Bautin i luka Kurik.Қazakқ enciklopediâsy, Nacionalna enciklopedija, Kak, vol. III. str. 474.–478., Almaty, Kazahstan, 2006.

Izvori

Ovaj članak je djelomično preuzet iz članka na njemačkoj Wikipediji pod naslovom Mangghystau (Gebiet) (vidi povijest promjena)

Vanjske poveznice Avantura u svijetu Mangystaua arhiva

Kategorija:Zemljopis Kazahstana Kategorija:Administrativne jedinice prvog reda Kategorija:Kazahstan Kategorija:Svjetska baština u Kazahstanu