Ruta museocanariensis je biljna vrsta iz porodice rutovki (Rutaceae), izumrla je ili vjerojatno izumrla vrsta opisana tek 2023. godine na temelju arheobotaničkih ostataka pronađenih u pogrebnim ovojima predšpanjolskih mumija s nalazišta Acusa i Barranco de Guayadeque na Gran Canariji. Materijal obuhvaća grančice s listovima, ostatke cvjetova i zrele kapsule. Vrsta nikada nije zabilježena kao živa biljka.Kew, pristupljeno 30. srpnja 2026.
Više terenskih potraga u mjestima nazvanima Barranquillo de La Ruda, Cascada de La Ruda i Cañada de La Ruda nije dalo rezultate. Taksonomska obrada vrstu procjenjuje kao izumrlu (EX); kategorija „izumrla u prirodi” nije prikladna jer nije poznata ni u uzgoju. Ipak, sami autori oprezno ne isključuju mogućnost da se poneka izolirana populacija još skriva u nepristupačnom dijelu otoka.
Holotip, označen kao LPA 39791, izdvojen je iz ovoja dječje mumije broj 49991; izotip je LPA 39790. Ime museocanariensis odano je ustanovi El Museo Canario, u kojoj se čuvaju mumije, arheološki materijal i tipski primjerci.Can material of a putatively extinct new species of Ruta (Rutaceae), preserved with mummies, provide new knowledge about evolution in the Canary Islands flora?, pristupljeno 30. srpnja 2026. Morfologija Bila je vjerojatno zbijen, odrvenjeli grm prilagođen toplim i suhim staništima. Listovi su bili modrikasto nahukani i jedanput perasto razdijeljeni, s vrlo uskim, gotovo končastim i pomalo mesnatim odsječcima. Upravo je po tim linearno-nitastim odsječcima jedinstvena među kanarskim vrstama roda, a najviše podsjeća na sredozemnu i sjevernoafričku Ruta montana.
Plod je bio kapsula koja se pri sazrijevanju otvarala zaklopkama, pri čemu je poprimalа zvjezdast izgled. Po tome se razlikovala od ruta zapadnih Kanarskih otoka — primjerice R. pinnata, R. microcarpa i R. nanocarpa — čiji se plodovi ne otvaraju. Otvarajućim plodovima bila je slična drugoj grankanarskoj vrsti, R. oreojasme, kao i kontinentalnim rutama.
Ta je kombinacija obilježja važna i za razumijevanje evolucije roda. Autori smatraju da su preci kanarskih ruta najprije dospjeli na stariju Gran Canariju, a zatim se postupno širili prema zapadnim otocima. Neotvarajući plodovi zapadnih vrsta vjerojatno su se razvili tek nakon naseljavanja arhipelaga. Staništa Prirodno stanište može se samo rekonstruirati. Vjerojatno je rasla u toplim, suhim i polusuhim termofilnim šumama i šikarama u unutrašnjosti Gran Canarije, u okolici Acuse i Guayadequea, možda uz sastojine divlje masline, borovice, tršlje i atlantske pistacije. U mrtvačkim ovojima pronađena je zajedno s ostacima drugih lokalnih biljaka, među kojima su lavanda, metvici srodne biljke i iglice kanarskoga bora.
Izvori
Kategorija:Rutvica