Joruba ili Yoruba je jedna od tri najveće etničke skupine Nigerije, koncentrirana na jugozapadu zemlje, kojih danas ima oko 44 milijuna.
Govore nekim od joruboidskih jezika, koji su grana benue-kongoanskih jezika nigersko-kongoanskih jezika obitelji.
Povijest
Jorubi su se izgleda doselili na svoje današnje zemlje zapadno od delte rijeke Niger prije više od 1000. godina, po svemu sudivši migriracijom negdje s istoka.
Iako već stoljećima dijele zajednički jezik i kulturu, nikad se nisu uspjeli organizirati kao jedinstvena politička struktura. Osnivali su brojna plemenska kraljevstva sa sjedištima u naseljima lokalnih nasljednih vladara. Od svih njih u 17. stoljeću izraslo je najveće Carstvo Oyo, ali je mali Ile-Ife zadržao status religijske prijestolnice, kao mjesto stvaranja Zemlje prema njihovoj mitologiji. Oyo i ostala kraljevstva propala su krajem 18 i tijekom 19. stoljeća zbog razmirica između vladara i invazije Fona iz Dahomeja i islamskih Fulbi iz Sahela.
Kad su krajem 19. stoljeća stigli prvi britanski kolonisti Jorube su bili najurbaniziraniji Afrikanci jer su sjedišta njihovih kraljevstava već izrasla u poprilično velika naselja. Iz njih su izrasli današnji gradovi; Oyo, Ife, Ilesa, Ibadan, Ilorin, Ijebu Ode, Ikere-Ekiti. Britanci su u skladu sa svojom kolonijalnom politikom neizravne vladavine zadržali tradicionalna jorupska kraljevstva, ali samo na ceremonijalnoj ritualnoj razini bez stvarne političke moći.
Tradicija i vjerovanje
Kod Joruba se muškarci uglavnom bave poljoprivredom, a žene trgovinom, nešto manje muškaraca rade kao obrtnici, a ima i onih koji su trgovci. Iako su u osnovi patrijarhalno društvo status žena trgovaca, ne ovisi o položaju njihovih muževa, već o njihovoj sposobnosti u tom poslu. One se pored trgovine bave predenjem pamuka, košaraštvom i bojenjem tkanina.
Naširoko se uzgajaju kao osnovne namirnice za prehranu; jam, kukuruz i proso i nešto manje plantain banane, kikiriki, grah i grašak, a kakaovac za prodaju. Jorube su tradicionalno smatraju kao jedni od najvještijih i najproduktivnijim obrtnika Afrike. Bave se izradom i obratom metala, kože, stakla, drva, bjelokosti i tkanina. Rano su ovladali lijevanjem metala postupkom izgubljenog voska, tako da njihove brončane skulpture iz 13. i 14. stoljeća predstavljaju vrhunac tehničkog savršenstva, koji nikada kasnije nije dosegnut u Zapadnoj Africi.
U središtu tradicionalnog jorubskog grada, nalazi se velika i raskošna palača vladara – oba, a oko nje su grupirani kompleksi zgrada po patrilinearnoj liniji. Današnje palača i zrade oko njih su najčešće nove moderne građevine.
Među Jorubima postoji velika raznolikost u društvenoj i političkoj organizaciji, ali imaju i brojne osnovne značajke. Nasljeđivanje i sukcesija temelje se na patrilinearnoj liniji podrijetla, članovi iste linije žive zajedno pod vlašću poglavice, dijele određena imena i tabue, štuju vlastito božanstvo i imaju prava na zemlje svog roda.
Jarube imaju nekoliko vrsta dobrovoljnih udruga, među inima – Egbe, udrugu za rekreaciju muškaraca, Aro, zadrugu poljoprivrednika za uzajamnu pomoć i kreditnu zadrugu Esusu, čiji članovi uplaćuju fiksni novčani iznos, na osnovu kog mogu podići zajam. Politička vlast u njihovim naseljima pripada obu i vijeću poglavica. Iako i njihovi gradovi imaju svoje načelnike, oni su i nadalje podređeni obu, koji se smatra svetim.
Jorubi su danas većinom kršćani ili muslimani, ali brojni aspekti njihove tradicionalne animističke religije i danas žive. Njihova religija ima razrađenu hijerarhiju božanstava, uključujući vrhovnog stvoritelja i oko 400 nižih bogova i duhova, od kojih je većina povezana s vlastitim kultovima i svećenicima.
Na svom jeziku razvili su opsežnu književnost, od poezije, kratkih priča, mitova do poslovica.
Izvori
Vanjske poveznice
History of the Yoruba People
Kategorija:Etničke grupe Nigerije Kategorija:Etničke grupe Benina