David Starr Jordan (Wyoming County, 19. siječnja 1851. – Stanford, 19. rujna 1931.) bio je osnivač i predsjednik Sveučilišta Stanford od 1891. do 1913. godine. Tijekom svoje istraživačke karijere bio je ihtiolog. Prije nego što je bio predsjednik na Stanfordu, bio je predsjednik Sveučilišta Indiana Bloomington od 1885. do 1891. godine.
Jordan je također podržavao eugeniku te je izrazio svoj strah o tzv. degeneraciji rase naglašavajući kako stokom i ljudima upravljaju isti zakoni selekcije. Bio je antimilitarist upravo zato što je vjerovao da rat ubija najbolje jedinke genske zalihe, i u početku se protivio sudjelovanju SAD-a u Prvom svjetskom ratu.
Rani život i obrazovanje Jordan je rođen u Gainesvilleu i odrastao je na farmi na jugu New Yorka. Njegovi su roditelji odlučili poslati ga u lokalnu školu za djevojčice. Njegovo se srednje ime "Starr" ne pojavljuje u ranim zapisima, i navodno ga je sam izabrao. Počeo ga je koristiti otprilike u vrijeme kad je bio upisan u Cornell. Rekao je kako je nadjenuo to ime u čast majčinoj posvećenosti svećeniku Thomasu Starru Kingu, no ujedno i zbog svoje očaranosti noćnim nebom od malenih nogu.
Louis Agassiz ga je nadahnuo da se se bavi ihtiologijom. Sredinom je 19. stoljeća Agassiz bio neusporedivo utjecajan i obučavao je "gotovo sve" vodeće prirodoslovce u Sjedinjenim Državama. Isto tako, prema povjesničaru Donaldu Yacovoneu, "Njegova odbojnost prema Afroamerikancima i inzistiranje na njihovoj urođenoj podređenosti nije poznavalo granice. Utjecaj [Agassizovih] štetnih ideja ne može se precijeniti." Jordan je bio dio prvog razreda prvostupnika na Sveučilištu Cornell gdje je diplomirao 1872. godine kao magistar botanike.
U svojoj autobiografiji, The Days of a Man, napisao je "Tijekom tri godine koje su slijedile [nakon mog ulaska kao "zakašnjeli" brucoš u ožujku 1869.], ispunio sam sve uvjete za postati prvostupnik, pored dvije godine naprednog rada iz botanike. Uzimajući to u obzir, fakultet mi je u lipnju 1872. dodijelio titulu magistra znanosti umjesto titulu prvostupnika... kasnije je bilo izglasano da se ne može dodijeliti drugi stupanj unutar godinu dana nakon što je prvostupnik primljen. Ja sam bio postavljen, sasvim nevino, na mjesto jedinog diplomiranog studenta Cornella kojemu su spojili dva stupnja u jedan." Njegov je diplomski rad bio na temu divljeg cvijeća Wyoming Countyja.
Jordan je isprve predavao prirodoslovlje u monekim manjim školama i koledžima na Srednjem zapadu.
Jordan je 1875. godine diplomirao s Medicinskog fakulteta Indiana. Fakultet se otvorio 1869. godine, ali je iščeznuo do 1878. godine spajanjem s drugim fakultetima. Standardi na fakultetu nisu bili izrazito visoki. Jordan je sam rekao, prisjećajući se iskustva, da "sam uspio provesti malo vremena na Medicinskom fakultetu s kojeg sam, u proljeće 1875. godine, (jedva) diplomirao kao doktor medicine iako uopće nije bila moja namjera baviti se tom profesijom." Sljedeće je godine Jordan predavao komparativnu anatomiju na tom fakultetu.
Jordan također ima počasni doktorat koji mu je dodijelilo Sveučilište Butler 1877. godine.
Karijera Jordan je 1879. godine primljen na prirodoslovni odsjek Sveučilišta Indiana Bloomington gdje je predavao kao profesor zoologije. Njegova su predavanja uključivala njegovu verziju eugenike čiji je cilj bio "spriječiti truljenje angolsaksonske/nordijske rase ograničavanjem rasnog miješanja i sprečavanjem razmnožavanja onih koje je smatrao nedoraslima."
Predsjednik Sveučilišta Indiana U siječnju je 1885. godine Jordan postao predsjednik Sveučilišta Indiana, a ujedno time postao je i najmlađi predsjednik nekog sveučilišta u državi sa samo 34 godine, kao i prvi predsjednik Sveučilišta Indiana koji nije bio zaređeni svećenik.
Poboljšao je financije Sveučilišta i ugled, udvostručio broj upisa, i uveo sustav biranja; poput Sveučilišta Cornell, bila je to rana primjena kurikuluma s modernim liberalnim umjetnostima.
Predsjednik Sveučilišta Stanford mini|David Starr Jordan, predsjednik Sveučilišta Stanford
U ožujku 1891. godine Leland i Jane Stanford ponudili su Jordanu mjesto predsjednika Lele Stanford Juniorskog Sveučilišta koje se trebalo otvoriti u Kaliforniji. Andrew Dickson White, suosnivač i prvi predsjednik Sveučilišta Cornell, preporučio je Jordana obitelji Stanford zato što se njihova ideja nastavnog plana s liberalnim umjetnostima poklapala s njegovim. Jordan je ubrzo prihvatio ponudu, pristigao u Stanford u lipnju 1891. godine, i odmah počeo tražiti zaposlenike prije otvaranja Sveučilišta u rujnu. Zbog vremenskog je pritiska uglavnom privukao svoje poznanike koji su bili ili sa Sveučilišta Cornell ili sa Sveučilišta Indiana. Prvu je godine bio vrlo ustrajan u stvaranju Hopkins Marine Stationa, pomorskog laboratorija Sveučilišta. Predsjednik je bio sve do 1913. godine, a zatim kancelar sve do mirovine 1916. godine. Nakon toga se s prolaskom godina sve više i više udaljavao od Sveučilišta.
Dok je bio kancelar, postao je predsjednik Nacionalnog udruženja za obrazovanje. Jordan je bio član Bohemian Cluba i kluba Sveučilišta u San Franciscu. Također je bio direktor Sierra Cluba od 1892. do 1903. godine. Izabran je da bude dio Američkog filozofskog društva 1905. godine.
mini|Kuća Davida Starra Jordana u Carmelu u Kaliforniji Bio je jedan od prvih profesora koji je izgradio ljetnu vikendicu na sjeveroistočnom kutu Camino Real i Sedmoj Aveniji, kasnije poznat kao "Red Profesora" u mjestu Carmel-by-the-Sea. On i Vernon Lyman Kellogg, profesor na Sveučilištu Stanford koji je također živio u Carmelu, su bili bliski prijatelji.
Eugenika Jordan je 1899. godine pročitao vlastiti esej na Stanfordu u ime rasne segregacije i rasne čistoće. U tom je eseju Jordan tvrdio da su "Rase ljudi i krda stoke vođeni istim zakonima selekcije." Jordan je izrazio strah za "degeneraciju rase" koja bi nastupila bez poduzimanja mjera da se održi "rasno jedinstvo".
Argument protiv rata na temelju eugenike Jedna od glavnih Jordanovih teza u eseju bila je da se njegovi ciljevi za savršeno društvo bolje ostvaruju mirom nego ratom. Njegov je argument protiv ratovanja bio da je rat štetan jer izbija najsnažnije muškarce iz genskih zaliha. Tvrdio je da je "budući rat nemoguć jer si države to ne mogu priuštiti." Jedan je komentator izjavio: "Iako je pronašao oskudne dokaze koji bi potkrijepili njegove predrasude, i dalje je samouvjereno tvrdio da 'uvijek i svugdje rat znači preokretanje prirodne selekcije'".
Jordan je bio predsjednik Zaklade za svjetski mir od 1910. do 1914. godine. Protivio se miješanju SAD-a u Prvi svjetski rat, no promijenio je mišljenje 1917. godine kad je shvatio da bi pobjeda Njemačke prijetila demokraciji.
"The Blood of the Nation" Nakon što je esej prvi put iznesen, Američko unitarističko udruženje objavilo je esej pod naslovom "The Blood of the Nation" i podnaslovom "A Study of the Decay of Races Through the Survival of the Unfit". Nekoliko je izdanja izašlo u slijedećim godinama.
Prošireno izdanje eseja izneseno je u Philadelphiji 1906. godine povodom 200. obljetnice smrti Benjamina Franklina, i tiskalo ga je Američko filozofsko društvo. Sljedeće je godine u Bostonu Beacon Press izdao prošireno izdanje eseja pod novim naslovom, "The Human Harvest" i pod istim podnaslovom. Ova je nova verzija bila posvećena Jordanovom starijem bratu, Rufusu, koji se dobrovoljno borio u Američkom građanskom ratu i koji je, prema Jordanu, bio dio "Ljudske žetve" 1862. godine. Moguće je da su Jordanova proturatna razmišljanja i ona o eugenici bila dijelom oblikovana bratovom smrću 1862. godine, najvjerojatnije uzrokovanom trbušnim tifusom. Umro je skoro odmah nakon što se prijavio u vojsku.
Originalno i tanje izdanje eseja objavilo je ponovno 1910. godine Američko unitarističko udruženje u "jeftinijem obliku kako bi se osigurala što šira distribucija".
Jordan je 1915. godine objavio proširenu raspravu na istu temu pod naslovom War and Breed koju je objavio Beacon Press u Bostonu. U toj raspravi Jordan definira i počinje upotrebljavati relativno novi pojma "eugenika" i njegov antonim "disgenika".
Human Betterment Foundation Nakon Jordanove smrti, Human Betterment Foundation, eugeničko udruženje koje se zagovaralo za zakon o obveznoj sterilizaciji u SAD-u, objavilo je u novinama reklamu u kojoj je navelo Jordana kao jednog od istaknutih članova. HBF je objavio istraživanje Sterilization for Human Betterment, zalažući se za zakonodavstvo koje bi prisililo sterilizaciju osoba s invaliditetom i nasilnih zločinaca, omogućilo svima u javnosti da dobrovoljno traže medicinsku sterilizaciju i legaliziralo upotrebu kontracepcije.
Uloga u navodnom ubojstvu Jane Stanford Dok je bio na odmoru o Oahu, Jane Stanford umrla je od trovanja strihninom prema procjeni lokalnog mrtvozornika. Jordan je zatim otplovio na Havaje, unajmio doktora da istraži slučaj, i zaključio da je Stanford preminula od zatajenja srca. Simptomi zatajenja srca nemaju nikakve veze sa simptomima koji su uočeni kod Stanford. Njegov je motiv bio predmet nagađanja. Jedna je mogućnost da se pravio kako bi zaštitio ugled Sveučilišta radi održavanja financiranja jer bi ih skandal poljuljao. Pisao je upravnom odboru Sveučilišta, ponudio nekoliko objašnjenja za smrt gospođe Stanford, i rekao im da odaberu ono koje im se čini najprikladnijim. Uzimajući u obzir da je gospođa Stanford imala težak odnos s njim i navodno ga je planirala smijeniti s položaja predsjednika Sveučilišta, moguće je da je Jordan imao osobni motiv da otkloni sumnje koje su mogle nastati zbog neriješenog zločina. Jordanovo je objašnjenje za njenu smrt bilo uglavnom prihvaćeno do 2003. godine kad je nekoliko objavljenih djela naglasilo dokaze da se radilo o ubojstvu.
Mirovina U mirovini je Jordan i dalje bio aktivan pišući o ihtiologiji, svjetskim odnosima, miru, i radio je na svojoj autobiografiji.
Počasti i nagrade
Počasni doktorat Sveučilišta Butler (1877.) Počasni doktorat prava (LL.D.) Sveučilišta Cornell (1886.) Počasni doktorat prava (LL.D.) Sveučilišta Johns Hopkins (1902.) Počasni doktorat prava (LL.D.) Sveučilišta Indiana (1909.)
Skepticizam Unatoč tome što je bio pobornik eugenike, Jordan je bio sumnjičav oko nekih pseudoznanstvenih tvrdnji. Skovao je pojam "sciozofija" kako bi opisao "sistematizirano neznanje" pseudoznanstvenika. Njegovo je djelo, The Higher Foolishness, nadahnulo filozofa Martina Gardnera da napiše Fads and Fallacies in the Name of Science, djelo o skepticizmu o znanosti. Međutim, Gardner je istaknuo da je "knjiga iritantna jer, iako Jordan spominje desetak neobičnih djela koje opširno citira, rijetko kad otkrije ime autora."
Osobni život mini|Portret Susan Bowen Jordan 1879. godine
John je oženio Susan Bowen (1845. – 1885.), biologinju koja je diplomirala sa Sveučilišta Mount Holyoke, 10. ožujka 1875. godine. Upoznao ju je u Peruu u Massachusettsu tijekom Agassizove ljetne škole. Preminula je u 39. godini života. Imali su troje djece: Edith Monica (1877. – 1965.), Harold Bowen (1882. – 1959.) i Thora (1884. – 1886.).
Jordan je 1887. godine oženio Jessie Knight (1866. – 1952.). U to je vrijeme ona imala 21 godinu, a on 36 godina. Upoznali su se dok je on bio predsjednik Sveučilišta Indiana. Imali su troje djece: Knight Starr (1888. – 1947.), Barbara (1891. – 1900.) i Eric Knight (1903. – 1926.).
Dvije su njegove kćeri, Thora i Barbara, preminule u djetinjstvu. Njegov je sin Eric preminuo 1926. godine sa samo 22 godine u prometnoj nesreći kod Gilroya u Kaliforniji. Eric je sudjelovao u paleontološkoj ekspediciji na otočje Revillagigedo i razmišljao je o akademskoj karijeri.
Smrt Jordan je 19. rujna 1931. preminuo u svojoj kući na kampusu Sveučilišta Stanford nakon što je proživio nekoliko moždanih udara u dvije godine.
Spomenici i spomen-obilježja mini|Jordan Hall, Sveučilište Stanford
Geografske znamenitosti
Jezero Jordan, Utah Mount Jordan, Kalifornija