mini|Sanda Hržić Sanda Hržić (Zagreb, 31. ožujka 1958.) hrvatska je glumica, redateljica, prevoditeljica te aktivistica za očuvanje i obnovu prirode.
Životopis Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirala je glumu, a potom na Akademiji radila kao asistentica profesorice Ivice Boban na predmetu Scenski pokret. Istovremeno je u srednjoškolskom Centru za kulturu i umjetnost (CEZAKUM) kao vanjska suradnica 1983. – 1985. godine predavala Osnove glume. Tijekom i nakon studija aktivna je u kazališnim grupama Pozdravi (1978. – 1981.) i Akter.
Vođena specifičnim kazališnim interesom odlazi u Pariz gdje je 1985. – 1987. godine pohađala i završila École internationale de théâtre Jacques Lecoq, uključujući i Laboratoire Expérimental de Mouvement (1988.) kao stipendistica hrvatskog Ministarstva kulture. U Parizu upoznaje kazališnog redatelja Petera Brooka s čijim se radom i pristupom kazalištu upoznala još tijekom studija i čije su ideje i prijateljstvo znatno utjecali na njezin budući rad. U razdoblju 2006. – 2011. za Atelier Recherche Réalisation Théâtrale kao dio Théâtre de la Tempête predaje osnove glume, vodi umjetničke radionice i režira predstave. S vremenom, kazališna režija postaje dominantno područje njezina rada u Francuskoj, Hrvatskoj, Engleskoj i Australiji.
Paralelno s kazališnim usavršavanjem i radom, bavila se novinarstvom i prevođenjem filmova.
Živi i radi na relaciji Pariz – Zagreb – Povlja na Braču. Umjetnička je savjetnica, suradnica i supruga Darka Rundeka.
Kazališni rad: gluma i režija Povratak Arlecchina (Kazališna radionica Pozdravi, 1977.) Michelangelo Buonarroti (Dramski ansambl Splitskog ljeta, 1977.) Play Držić (Kazališna radionica Pozdravi u suradnji s Kugla glumištem, Dubrovačke ljetne igre, 1978.) Regoč (Malo kazalište Trešnja, 1979.) Hurrah Amerika (Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu, diplomski rad Darka Rundeka, 1979.) Koja gora Ivo (Akademski teatar Akter, 1980.) Kažu da je sova nekad bila pekareva kći (Akademski teatar Akter, 1981.) Nepokoreni grad (jedna epizoda, 1982.) Hekuba (Kazališna radionica Pozdravi, Dubrovačke ljetne igre, 1982.) Sabor ptica (Kazališna grupa CEZAKUM, 1984.) Dundo Maroje (Dubrovačke ljetne igre, 1984.) Put kroz sto zračnih rupa (Kazališna grupa CEZAKUM, 1985.) Snježna kraljica (Kazališna grupa Espeho, YU Fest, 1987.) Priča za tri pljuske (Kazalište Trešnja, 1989.) Of Mice and Men (Théâtre de la Main d'Or, 1990.) NE (Mostarsko ljeto, 1990.) Kes (Théâtre de la Main d'Or, 1991.) Elephant Man (Théâtre de la Main d'Or, 1992.) Les chasseurs d’histories (Théâtre des Sources, 1993.) Enterrement de la forumi (Château-Thierry, 1994.) Les Cordonniers (Kazališna grupa Espeho,Théâtre de la Tempête, 1996.) Chacun sa Chimère (Kazališna grupa Espeho, Evreux Scène National, 1997.) Un voyage pas comme les autres (Théâtre Paris Villette, 1998.) Sei Solo: sonate i partiture J. S. Bacha (Théâtre des Bouffes du Nord, 2000.) Tondalova vizija (Ansambl Dialogos, 2002.) Canterville Ghost (Théâtre de la Main d’Or, 2003.) Animal Farm (Théâtre de la Main d’Or, 2004.) White Parrot (Théâtre de la Main d’Or, 2005.) Judita (Ansambl Dialogos, 2006.) Dalmatica (Ansambl Dialogos, 2008.) Anđeli heretici (Ansambl Dialogos, 2012.) Apocalypso NOW (režija turneje Darka Rundeka i Ekipe, 2017.) Hekuba (Ansambl Dialogos, 2022.)
Prevodilački rad Faridudin Atar – Jean-Claude Carrier: Sabor ptica (časopis Prolog, 59/60, 1984.) Faridudin Atar: Jezik ptica (Planetopija, 2019.) Thomas Merton: Mudrost pustinje. Pustinjski oci ranog kršćanstva (Planetopija, 2021.)
Aktivizam Aktivistički rad Sande Hržić temelji se na njenoj spoznaji da je potrebno promijeniti ljudski odnos prema prirodi, njenim bićima i resursima u modernim društvima. Uključuje se u građanske prosvjede za zabranu lova, za zatvaranje svih klaonica, za očuvanje gradskih vodotoka i stabala, a bila je i sudionicom prosvjeda za očuvanje izvora rijeke Une od građevinskih radova. Aktivna je u međunarodnom pokretu Extinction Rebellion. Među ostalim, zalaže se za smanjenje količine otpada pristupom »zero waste«.
Razno Sredinom 1980-ih za Savez slijepih Hrvatske snima mnoge knjižne naslove za njihovu biblioteku u Zagrebu. Također, za Radio Zagreb snima ciklus grčkih tragedija (Sofoklovu Antigonu, Euripidove Bakhe, Eshilovu Sedmoricu protiv Tebe) u režiji Darka Rundeka. Po dolasku u Francusku, u Parizu za Radio France International 1987. – 1991. snima priloge o kulturi. Od 1997. do 2000. prevodi filmove za Cinema Magnetique Communication (CMC).
Za predstave koje režira radi scenografiju i izbor rekvizita. Za predstavu Koja gora Ivo (Akter, 1980.) u kojoj je glumila, također je dizajnirala i plakat.
Od samih glazbenih početaka Darka Rundeka sudjelovala je svojim kreativnim doprinosom i savjetima u većini njegovih projekata. Pjesma "Rijeka" Rundeka i Ekipe nastala je na njezin poticaj vezano uz ekološki aktivizam zaštite vrela Une, a na koncertu u Beogradu na obali Dunava početkom lipnja 2026. snimljen je i video za tu pjesmu koji je kreativno obradila i supotpisala zajedno s Rokom Crnićem. Za koncert i program Rundeka i Ekipe zajedno s trojicom članova Haustora iz izvorne postave 11. srpnja 2026. na Šalati u Zagrebu, pod nazivom "Zelena Šalata za svijet bez šnicla", osmislila je scensku postavu i rasvjetu te kreirala projicirane video materijale.
Izvori
Kategorija:Hrvatski glumci Kategorija:Hrvatski prevoditelji Kategorija:Hrvatski kazališni redatelji Kategorija:Hrvatski aktivisti Kategorija:Životopisi, Zagreb