Marija Kalabrijska (talijanski Maria) (6. svibnja 1329. – 20. svibnja 1366.), grofica Albe, bila je talijanska plemkinja, kneginja Taranta i naslovna latinska carica Carigrada.
Biografija Marija je rođena 1329. godine te je bila peto dijete Karla, vojvode Kalabrije i njegove žene Marije Valois. Gospa Marija rođena je oko šest mjeseci nakon očeve smrti.Émile-G. Léonard: Histoire de Jeanne Ire, reine de Naples, comtesse de Provence (1343-1382) : La jeunesse de la reine Jeanne, t. I, Paris et Monaco, Auguste Picard, coll. « Mémoires et documents historiques », 1932, 730 p., p. 110. Marijina je majka umrla tijekom hodočašća, 23. listopada 1331. godine. Marija i njena starija sestra Ivana odgojene su na dvoru svoga djeda u Napulju. Djed je umro 20. siječnja 1343. te je Ivana postala Ivana I., kraljica Napulja, dok je Marija dobila grofoviju Albu. 190px|mini|Marijina grobnica Marijin je prvi muž bio Karlo, vojvoda Drača. Par se vjenčao 21. travnja 1343. godine, dobivši petero djece: Luja (prosinac 1343. — 14. siječnja 1344.) Ivanu, vojvotkinju Drača Agnezu Dračku Klemenciju Dračku Margaretu Dračku
U dobi od 19 godina, Marija je postala udovica. Pobjegla je u Avignon. Marija je tražila utočište u rezidenciji pape Klementa VI. Godine 1348., kuga je dosegla Italiju, natjeravši mađarskog kralja da se povuče iz invazije na poluotok. Marija se vratila u Napulj.
Drugi suprug dame Marije bio je Robert, sin Huga IV., grofa Avellina i gospodara Bauxa. Hugo je ubijen po naredbi Marijina šogora, Ludovika Tarantskog. Ludovik je dao osloboditi Mariju, ali je njen suprug Robert bio zatočen po Ludovikovoj naredbi, a po Marijinoj, ubijen je. Nedugo nakon suprugove smrti, Mariju je dao zatočiti sam Ludovik, koji ju je oslobodio, ali tek nakon što se udala za njegovog brata, Filipa II. Tarantskog. Marija i Filip imali su tri sina. Marija je postala carica Carigrada brakom.
Izvori
Kategorija:Ivana I. Napuljska Kategorija:Talijansko plemstvo Kategorija:Latinske carice Kategorija:Talijanski katolici