Erlangenski rukopis je anonimni ćirilični zbornik narodne poezije nastao najvjerojatnije u prvoj polovini 18. stoljeća. Radi se o najvećem predmodernom zborniku narodne poezije s područja jugoistočne Europe.
Opis rukopisa
Rukopis se danas čuva u Sveučilišnoj biblioteci u Erlangenu pod signaturom 2107. Sastoji se od 530 listova od kojih je samo nekoliko prazno ili duplirano. Sadržajno se radi o 217 raznorodnih pjesama, preko 11 000 stihova. Pisan je diplomatskom miniskulnom ćirilicom ukrašenom crvenim inicijalima. Jezično je zanimljiv zbog miješanja zvučnih i bezvučnih konsonata, grešaka u deklinaciji, pogrešnoj upotrebi roda i broja te sličnih pojava koje upućuju da je pisar stranac kojemu slavenski govori onoga doba nisu bili materinji.Ćušić, 2020, 26.
Povijest rukopisa
Tekst je u potpunosti postao dostupan istraživačima tek 1925., iako je bio napisan najvjerojatnije 20-ih godina 18. stoljeća. Smatra se da je napisao govornik njemačkoga jezika, pisar ili časnik, koji je službovao na Vojnoj krajini između habsburške Kraljevine Hrvatske i osmanske Bosne.
Dosad je uvriježena teorija da je zbornik sastavljen između 1716. i 1733. za princa Eugena Savojskoga, koji je upravljao habsburškom vojskom u Habsburško-turskom ratu 1716. – 1718..
Posljednja u nizu teorija o postanku rukopisa donosi srpska filologija Marija Kleut koja smatra da je rukopis nastao u Slavonskome Brodu na inicijativu upravitelja tvrđave Brod generala Maximiliana Petrascha u periodu između 1708. i 1723. godine.Kleut, 2015, 30-35.
Rukopis je naslijedio Maximilianov sin Josip, renomirani bibliofil i poliglot, poslije čije smrti rukopis prvo postaje vlasništvo Učenog društva u Altordfu, te poslije Sveučilišne knjižnice u Erlangenu.Kleut, 2015, 38.
Rukopis je prvi put opisan 1913., a znanstveno obrađen 1914. godine. Objavio ga je 1925. čuveni slavist Gerhard Gesemann u Srijemskim Karlovcima.Ćušić, 2020, 26-27.;
Zbog svojeg starine u povijesti usmene književnosti rukopis je više puta znanstveno obrađen, no uglavnom u stranim slavističkim krugovima. Iako je najvjerojatnije nastao na području Hrvatske još nije doživio nijedno domaće izdanje, a jedinu veću raspravu o njemu izdaje hrvatsko-njemački slavist Josip Matešić.Jembrih, 2020, 152.
Izdanja "Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama". Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda. Prvo odeljenje. Knjiga XII. Srpska kraljevska akademija. Izdao dr. G. Gezeman. Sremski Karlovci, 1925. Erlangenski rukopis. Zbornik starih srpskohrvatskih narodnih pesama. Priredili: Radoslav Medenica, Dobrilo Aranitović. Nikšić, 1987.
Izvori
Literatura Ćušić, Tarik. "O pisaru Erlangenskog rukopisa", Književni jezik 31 (2020), 25-47. Jembrih, Alojzije. "prof. emer. dr. sc. Josip Matešić", Kroatologija 11 (2020), 152-155. Kleut Marija. "O nastanku i sudbini Erlangenskog rukopisa", Južnoslavenski filolog 71/3-4 (2015), 29-42.
Kategorija:Hrvatska književnost