Ivan Šnur (Zagreb, 21. prosinca 1900. - Zagreb, 31. svibnja 1944.), general NDH.
Naobrazba Pohađao je realnu gimnaziju na Rakovcu (predgrađe Karlovaca.), zatim se odlučio za vojnu karijeru te upisao vojnu kadetsku školu u Pečuhu, (Mađarska), a zatim i kadetsku školu u Kamenici.
Vojni put lijevo|mini|Ratni put pukovnika Ivana Ive Šnura 29. prosinca 1941. - 13. travnja 1942. Nakon završetka školovanja kao pitomac-dobrovoljac sudjeluje (1918.-19.) u oslobađanju Međimurja. Bio je djelatni časnik u Kraljevska jugoslavenska vojska gdje dobiva nekoliko odličja i čin dopukovnika. Vrlo brzo nakon pada Jugoslavije u Travanjskom ratu među prvima je pristupio novo uspostavljenoj hrvatskoj državi NDH. Kao dopukovniku mu je povjeren odgoj novoga hrvatskog dočasničkog naraštaja, ali prilike su zahtijevale da taj započeti posao prekine i s bojnom svojih pitomaca ode već prve godine u borbe na Kordunu. Kad su se počele stvarati elitne gorske postrojbe odlazi u 4. gorski zdrug s kojim se proslavio u mnogim borbama i pobjedama po Fruška gorai, Kozarai, Prosarai, Papuku, Psunju, Krndijai, Bilo Gorai, Vukovaru, Daruvaru, te kod Pakraca vodeći treću bojnu i kao zamjenik zapovjednika 4. gorski zdruga. Radi uspješnog vođenja postrojbe promaknut je u čin pukovnika.
U kolovozu 1943. imenovan je zapovjednikom 8. gorske pukovnije. 8. veljače 1944. u junačkoj borbi pokraj sela Španovice kad je na čelu svoje pukovnije probijao obruč trenutačno nadmoćnijeg neprijatelja biva teško ranjen. U toj borbi pokazao je pravu prisutnost duha i veliku hrabrost. Kao izvrstan časnik uvidio je da postoji mogućnost proboja na jednom mjestu te je odredio da se ljudstvo na tom mjestu prebacuje. Sam je ostao do zadnjega časa štiteći prebacivanje tako dugo dok nije prebacio i topničku bitnicu, a tek onda je i sam skočio, ali je u skoku teško ranjen i od posljedica tog ranjavanja, 31. svibnja 1944. umire u Glavnoj domobranskoj bolnici u Zagrebu.
U srpnju 1944. godine posmrtno je promaknut u čin generala.
Odgovornost za zločine Ivan Šnur, kao ustaško-domobranski potpukovnik, zapovijedao je bojnom "Šnur" koja je, zajedno s bojnom "Šimić", sudjelovala u masakru partizanskih ranjenika na području Jugovića Brda i Mlječanice na Kozari, u srpnju 1942. godine. Zločin je počinjen tijekom velike fašističke ofenzive na slobodni teritorij Kozare.
Odlikovanja Red krune kralja Zvonimira 1. reda s hrastovim lišćem, Vojnički red željeznog trolista 3. stupnja, Vojnički red željeznog trolista 4. stupnja, Kolajna poglavnika Ante Pavelića za hrabrost srebrna kolajna za hrabrost, ranjenička kolajna).
Izvori Boris Prister, Odlikovanja (1984.)Boris Prister, Odlikovanja, Povijesni muzej, Zagreb, 1984., katalog najveće muzejske zbirke odlikovanja u Hrvatskoj Nova Hrvatska, br.128 od 3. listopada 1944 godine Hrvatska odlikovanja, Stjepan Adanić, general bojnik Krešimir Kašpar, prof. Boris Prister i prof. Ivan Ružić "Hrvatska odlikovanja."
Literatura Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ,str. 185.
Vanjske poveznice odlikovanja, medalja, plaketa i značaka Hrvatskog povijesnog muzeja. Stanko Ivković, Odlikovanja i faleristika, Bilten Hrvatskog numizmatičkog društva, broj 25, 26, 27 i 28-29, Zagreb, 1973. – 1976.
Kategorija:Ustaški časnici