Norveški red slobodnih zidara (norv. Den Norske Frimurerorden) je regularna slobodnozidarska velika loža u Norveškoj.

Povijest 300px|desno|mini|Središnjica Norveškog reda u Oslu. Slobodno zidarstvo u Norveškoj je usko povezano s njegovim razvojem u Danskoj, Engleskoj i Švedskoj. Početak slobodnog zidarstva u Norveškoj identično je onome što se dogodilo u Danskom redu. Norveška i Danska bile su zajednica zemalja, a administracija dvaju entiteta bila je smještena u Kopenhagenu. Tek nekoliko ljudi bilo inicirano u slobodno zidarstvo. Tih nekoliko bili su ili vojnici ili trgovci. Vojnici su imali veze s Njemačkom, a trgovci s Engleskom. Ova šačica ljudi bila je inicirana u engleskim ložama u Hamburgu ili Londonu. Međutim, organizirano slobodno zidarstvo došlo je u Kopenhagen 1743. godine s osnivanjem Lože "Sv. Martin", dok je u Christianiju (danas Oslo) 1749. godine osnovana Loža "Sv. Olaf". Obje su lože utemeljene pomoću pravila koji je Christian Conrad Danneskiold-Laurvig dobio u Londonu. Tijekom prvih godina Loža "Sv. Olaf" je radila po engleskim obredu. Loža je stekla određenu popularnost i inicirala je više od 25 članova, a do 1772. godine imali su članstvo od više od 25 majstora masona.

Povezanost s Engleskom kasnije je istaknuta kada je grupa norveških mecena i trgovaca inicirana u Kapitel Svetog kraljevskog luka u Londonu 1784. godine te donijela u Oslo patent za osnivanje Kapitela Dovre.

Nakon prekida u svom radu Loža "Sv. Olaf" je ponovno počela s radom, prakticirajući Obred strožeg opsluživanja nekoliko godina sve dok Ispravljeni obred nije uveden pod nadzorom princa Princ Karla Hessenskog koji je bio guverner u Norveškoj u ime danskog kralja.

Godine 1814. Norveška je izašla iz zajednice s Danskom kao posljedica Napoleonskih ratova, te prešla u personalnu uniju sa Švedskim Carstvom, a Loža "Sv. Olaf" je prešla pod zaštitu Velike lože Švedske. Godine 1818. je Švedski obred uveden u Norveškoj, a vođene norveške masonerije također je prenesena s danskog velikog majstora princa Karla do švedskog velikog majstora kralja Karla XIV. Ivana.

Nešto više od 125 godine kasnije, točnije 1875., na području današnje Norveške osnovana je druga loža, Loža "Oskar do sedam planina" u Bergenu. Dvije godine kasnije, 1877., osnovana je i treća loža, Loža "Gustav do zvijezde vodilje" u Drammenu.

Loža "Polarna svjetlost" u Trondheimu osnovana je 1883. godine. Međutim, pored napetosti u borbi za neovisnost između Norveške i Švedske, slobodni zidari u Norveškoj željeli su stvoriti slobodnozidarsko tijelo koje bi imalo vladavinu neovisnu o Velikoj loži Švedske. Tako je njemačka Velika loža "Sunce" u Trondheimu 1882. godine osnovala Ložu "Sv. Olaf do obnovljenog Hrama". Tih godina njemci su u Norveškoj osnovali još dvije lože u Oslu, Loža "Olaf Kyrre do zlatnog lanca" (1884.) i Loža "Kolbein do izlazećeg sunca" (1891.).

Četiri norveške, one su Oslu, Bergenu, Trondheimu i Drammenu, su 24. lipnja 1891. godine su uspostavile pokrajinsku veliku ložu pod nazivom Deseta slobodnozidarska pokrajina (Den X frimurerprovins). Švedski kralj Oskar II. u velikoj je mjeri podržavao norveško masonstvo sve dok Norveška nije stekla neovisnost od Švedske 1905. godine kada je izabran neovisni norveški veliki majstor Johan Gottfried Conradi.

Do neovisnosti 1905. u Norveškoj je osnovano još pet loža. Loža "Sveti Svitun" je osnovana 1895. godine u Stavangeru. U Kristiansandu je 1899. osnovana Loža "Orion do dviju rijeka". Larvik je posato dom Lože "Oskar do okrunjene bukve", osnovane 1900. U Oslu su 1903. godine osnovane dvije lože: "Sv. Olaf do tri stupa" i "Sv. Olaf do tri ruže".

Loža "Sveti Halvard" osnovana je u Hamaru 1908. godine, dok je Loža "Humanitas do drugog ljiljana" uspostavljena u Skienu godinu dana kasnije, 1909. godine. Loža "Sveti Magnus" započela je svoje djelovanje u Fredrikstadu 1913. godine. Nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, osnovana je Loža "Sjevernjača" u Tromsøu. Ubrzo zatim, 1920. godine, osnovane su dvije lože: "Harald do blistave nade" u Haugesundu i "Bratstvo do dva svjetionika" u Arendalu. Također, 1920. godine, u Oslu je osnovana još jedna loža pod pokroviteljstvom njemačke Velike lože "Sunce", Loža "Kolbein do izlazećeg sunca". Norveška Deseta pokrajina osnovala je Ložu "Regul" 1924. godine u Ålesundu, dok je iste godine u Bodøu uspostavljena Loža "Ponoćno sunce". Loža "Sv. Mihael do svjetlećeg križa" započela je svoje djelovanje 1926. godine u Tønsbergu. Krajem 1920-ih, točnije 1929. godine, osnovana je Loža "Sedmokraka zvijezda" u Kristiansundu. U periodu prije Drugog svjetskog rata, 1935. godine, u Moldeu je osnovana Loža "Aldebaran".

Godine 1937. Deseta pokrajina je preimenovana u Norveški red slobodnih zidara. Iste godine, četiri lože pod zaštitom Velike lože "Sunce" prelazi u Norveški red, i to loža u Trondheimu i tri lože iz Osla.

Prve lože nakon Drugog svjetskog rata osnovane su 1950. godine, i to Loža "Sv. Olaf do zlatnog križa" u Lillehammeru i Loža "Sirius" u Mossu. Nakon toga slijedi razdoblje s više od dvadeset godina bez novih loža u Norveškoj da bi tijekom 1970-ih bile osnovane četiri nove lože. Godine 1972. osnovana je Loža "Arktur" u Narviku, dok je 1976. godine u Gjøviku uspostavljena Loža "Bijeli labud". Sljedeće godine, 1977., osnovana je Loža "Čvrsta tvrđava" u Kongsvingeru. Loža "Kapela" u Namsosu započela je svoje djelovanje 1978. godine.

U 1980-im godinama je osnovano sedam loža. Godine 1980. osnovane su lože "Polarni krug" u Mo i Rani, "Zvijezda do sedam mora" u Sandefjordu, "Sv. Olaf do zlatne mistrije" u Oslu i "Karl do norveškog lava" u Bergenu. Godine 1981. u Notoddenu je osnovana Loža "Stari hrast", dok su 1982. godine uspostavljene lože "Eystein" u Svolværu i "Sjeverna kruna" u Harstadu.

U 1990-im godinama Norveški red je osnovao 14 loža. Loža "Hafrsfjord do tri mača" osnovana je 1991. godine u Stavangeru. Godine 1994. u Elverumu je uspostavljena Loža "St. Torleiv do drugog tornja". Sljedeće godine, 1995., osnovane su lože "Eyvind do sedam vrhova" u Sandnessjøenu i "Sv. Nikola do zlatnog sidra" u Sarpsborgu. Godine 1996. osnovane su tri lože: "Sv. Mihael do zlatne zvijezde" u Mosjøenu, "Polarna svjetlost" u Alti i "Fredrikshald" u Haldenu. Godine 1997. u Skiju je osnovana Loža "Zlatni krug" te u Hammerfestu Loža "Ultima Thule". Godine 1998. osnovane su još tri lože; "Sv. Knut do uzlaznog orla" u Brønnøysundu, "Sv. Stjepan do tri kamena" u Sortlandu i "Sv. Clemens do pravog kuta" u Oslu. Kraj desetljeća obilježen je osnivanjem loža "Karlo Ivan" u Hortenu i "Halvdan Crni do zlatnog mača" u Hønefossu, obje 1999. godine.

Početkom 21. stoljeća osniva se 13 novih loža. Godine 2000. osnovane su lože "Ottar do drugog ključa" u Bardufossu i "Vesta do vječne vatre" u Voldi. Sljedeće godine, 2001., u Hamaru je uspostavljena Loža "Sveti Torfinn". Loža "Sv. Mikael do stare gostionice" osnovana je 2002. godine u Vossu, dok je 2004. godine u Drammenu uspostavljena Loža "Zlatni ključ". Godine 2005. osnovane su lože "Salten" u Bodøu, "Haakon do zlatnog šljema" u Stordu i "Flikke do drugog fjorda" u Flekkefjordu. Lože "Jutarnja zvijezda" u Rørosu i "Kristijan do plemenitog srebra" u Kongsbergu osnovane su 2007. godine. Godine 2008. u Levangeru je uspostavljena Loža "Olafova svjetlost", dok je 2009. godine u Strømmen osnovana Loža "Olav do zlatnog šestara". A deset godina kasnije, 2019., osnovana je u Oslu i Loža "Sv. Olaf do tri čekića".

Ustroj Sjedište Norveškog reda slobodnih zidara je u Oslu, pored Norveškog parlamenta.

Lože

U lipnju 2024. godine Norveški red slobodnih zidara na razini plave lože uključuje 64 lože koje rade na Ivanovskim stupnjevima Švedskog obreda, i to devet u Oslu, po dvije u Bergenu, Bodøu, Drammenu, Hamaru, Kristiansandu, Stavangeru i Trondheim, te po jedna u Ålesundu, Altau, Arendalu, Bardufossu, Brønnøysundu, Elverumu, Flekkefjordu, Fredrikstadu, Gjøviku, Haldenu, Hammerfestu, Harstadu, Haugesundu, Hønefossu, Hortenu, Kongsbergu, Kongsvingeru, Larviku, Levangeru, Lillehammeru, Mo i Rani, Moldeu, Mosjøenu, Mossu, Namsosu, Narviku, Notoddenu, Rørosu, Sandefjordu, Sandnessjøenu, Sarpsborgu, Skiu, Skienu, Sortlandu, Stordu, Strømmenu, Svolvær, Tønsbergu, Tromsøu, Voldi i Vossu. Loža "Sv. Olaf do bijelog leoparda" (Sankt Johanneslogen St. Olaus til den hvide Leopard) br. 1, Oslo – nosi naziv po kralju Olafu II. Haraldssonu iz 11. stoljeća. Loža "Oskar do sedam planina" (Sankt Johanneslogen Oscar til de syv Bjerge) br. 2, Bergen – nosi naziv po švedskom i norveškom kralju Oskaru II., prvom velikom majsoru Norveškog reda. Loža "Gustav do zvijezde vodilje" (Sankt Johanneslogen Gustav til den ledende Stjerne) br. 3, Drammen – nosi naziv po švedskom kralju Gustavu V. Loža "Polarna svjetlost" (Sankt Johanneslogen Nordlyset) br. 4, Trondheim – nosi naziv po pojavi polarna svjetlost. Loža "Sveti Svitun" (Sankt Johanneslogen St. Svithun) br. 5, Stavanger – nosi naziv po Svitunu, anglosaksonskom biskupu Winchestera i kasnije svetac zaštitnik katedrale u Winchesteru, Hampshire. Loža "Orion do dviju rijeka" (Sankt Johanneslogen Orion til de to Floder) br. 6, Kristiansand – nosi naziv po zviježđu Orion. Loža "Oskar do okrunjene bukve" (Sankt Johanneslogen Oscar til den kronede Bøg) br. 7, Larvik Loža "Sv. Olaf do tri stupa" (Sankt Johanneslogen St. Olaus til de tre Søiler) br. 8, Oslo – nosi naziv po kralju Olafu II. Haraldssonu iz 11. stoljeća. Loža "Sv. Olaf do tri ruže" (Sankt Johanneslogen St. Olaus til de tre Roser) br. 9, Oslo – nosi naziv po kralju Olafu II. Haraldssonu iz 11. stoljeća. Loža "Sveti Halvard" (Sankt Johanneslogen St. Halvard) br. 10, Hamar – nosi naziv po Hallvardu Vebjørnssonu, mučeniku iz 11. stoljeća. Loža "Humanitas do drugog ljiljana" (Sankt Johanneslogen Humanitas til de tvende Liljer) br. 11, Skien Loža "Sveti Magnus" (Sankt Johanneslogen St. Magnus) br. 12, Fredrikstad – nosi naziv po Magnusu Erlendssonu, mučeniku iz 12. stoljeća. Loža "Sjevernjača" (Sankt Johanneslogen Stella Polaris) br. 13, Tromsø – nosi naziv po zvijezdi Sjevernjači. Loža "Harald do blistave nade" (Sankt Johanneslogen Harald til det lysende Haab) br. 14, Haugesund Loža "Bratstvo do dva svjetionika" (Sankt Johanneslogen Fraternitas til de tvende Fyrtaarn) br. 15, Arendal Loža "Regul" (Sankt Johanneslogen Regulus) br. 16, Ålesund – nosi naziv po Regulu, najsjajnijoj zvijezdi u zviježđu Lava. Loža "Ponoćno sunce" (Sankt Johanneslogen Midnatsol) br. 17, Bodø – nosi naziv po prirodnom fenomenu ponoćnog sunca, odnosno polarnog dana. Loža "Sv. Mihael do svjetlećeg križa" (Sankt Johanneslogen St. Michael til det lysende kors) br. 18, Tønsberg – nosi naziv po Svetom Mihaelu. Loža "Sedmokraka zvijezda" (Sankt Johanneslogen Syvstjernen) br. 19, Kristiansund Loža "Aldebaran" (Sankt Johanneslogen Aldebaran) br. 20, Molde – nosi naziv po zvijezdi Aldebaran. Loža "Sv. Olaf do obnovljenog Hrama" (Sankt Johanneslogen St. Olaf til det gjenreiste Tempel) br. 21, Trondheim – nosi naziv po kralju Olafu II. Haraldssonu iz 11. stoljeća. Loža "Olaf Kyrre do zlatnog lanca" (Sankt Johanneslogen Olaf Kyrre til den gyldne Kjæde) br. 22, Oslo – nosi naziv po kralju Olafu III. iz 11. stoljeća. Loža "Kolbein do izlazećeg sunca" (Sankt Johanneslogen Kolbein til den opgaaende sol) br. 23, Oslo – nosi naziv po Kolbeinu Snažnom iz Sage o Sv. Olafu (oko 1225.) autora Snorria Sturlusona. Loža "Haakon do tri svjetla" (Sankt Johanneslogen Haakon til de tre Lys) br. 24, Oslo – nosi naziv po kralju Haakonu I. Loža "Sv. Olaf do zlatnog križa" (Sankt Johanneslogen St. Olav til det gyldne Kors) br. 25, Lillehammer – nosi naziv po kralju Olafu II. Haraldssonu iz 11. stoljeća. Loža "Sirius" (Sankt Johanneslogen Sirius) br. 26, Moss – nosi naziv po zvijezdi Sirius. Loža "Arktur" (Sankt Johanneslogen Arcturus) br. 27, Narvik – nosi naziv po zvijezdi Arktur. Loža "Bijeli labud" (Sankt Johanneslogen Den hvite Svane) br. 28, Gjøvik – nosi naziv po bijelom labudu na grbu Gjøvika.