Anđeoski most (), u antici Elijev most (), je most preko rijeke Tiber u Rimu. Dao ga je izgraditi rimski car Hadrijan 134. godine s funkcijom spajanja središta grada i novoizgrađenog carevog mauzoleja, danas Anđeoske tvrđave. Obložen je i ukrašen sedrenim pločama (travertin) i premošćuje Tiber s pet lukova. Most je sada isključivo pješački, povezuje gradsku četvrt Ponte (koja je dobila ime po samom mostu) i četvrt Borgo, kojoj most administrativno pripada. Iz njega se pruža dojmljiv pogled na Anđeosku tvrđavu.
Povijest Most je u antici bio izgrađen od magmatske stijene peperina i obložen sadrenim pločama. Bio je to most s tri luka do kojih se dolazilo putem rampe s obale. Rampe su bile podbočene trima manjim arkadama na lijevoj obali prema gradskom središtu i dvjema na desnoj obali prema Hadrijanovom mauzoleju, no uništene su 1893. tijekom izgradnje obalnih bedema i zamijenjene modernim arkadama. Cestovni plašt je u središtu bio namijenjen kolnom prometu, a bočno su izgrađeni visoki pločnici s kamenim ogradama na obrubu.
U srpnju 472. godine most su iskoristile gotske postrojbe magistra militum Ricimera u napadu na istočni dio grada koji je branio rimski car Antemije. U srednjem vijeku most je bio dio puta kojime su se hodočasnici kretali prema bazilici svetog Petra i bio je poznat i kao "Most svetog Petra" (lat.: pons Sancti Petri). U doba pontifikata pape Grgura Velikog u 6. stoljeću most mijenja ime u "Anđeoski most" (tal.: Ponte Sant'Angelo) po Anđeoskoj tvrđavi (izvorno Hadrijanovom mauzoleju). Tijekom jubileja 1450. godine urušile su se bočne kamene ograde pod pritiskom mnoštva hodočasnika i mnogi od njih pali su u rijeku Tiber. Ova je tragedija odnijela živote ukupno 172 osobe. Nakon tog događaja srušene su kuće na početku mosta kako bi se osigurao prostor za nesmetani prolaz hodočasnika. Izgrađene su i dvije male kružne kapelice, ali su srušene 1527. tijekom radova na fortifikacijama. Na trgu ispred lijeve obale Tibera nalazila se Piazza di Ponte (hrv. Mostov trg), na kojoj se nekada nalazila palača koju je dao sagraditi Bindo Altoviti. Ondje su se dugi niz godina izvršavale smrtne kazne i izlagala tijela osuđenika na mostu kao opomena za stanovništvo.
Godine 1535. papa Klement VII. postavio je na početak mosta kipove svetog Petra i svetog Pavla, a kasnije su dodani kipovi četiriju evanđelista, te patrijarha Adama, Noe, Abrahama i Mojsija. Godine 1669. papa Klement IX. dao je izraditi novu ogradu po Berninijevom nacrtu iznad koje je postavljeno deset kipova anđela koji nose simbole Isusove muke. Kipove anđela su izradili Berninijjevi učenici pod njegovim ravnanjem. Od prethodnih kipova ostale su samo one koje prikazuju Petra i Pavla.
Anđeli na mostu SlikaIme kiparaNatpissredište|mini|upright=.6Anđeo sa stupom – Antonio RaggiTronus meus in columnasredište|mini|upright=.6Anđeo s bičem – Lazzaro MorelliIn flagella paratus sumsredište|mini|upright=.6Anđeo s krunom od trnja – Gian Lorenzo Bernini i sin Paolo (original u Sant'Andrea delle Fratte, kopiju izradio Paolo Naldini)In aerumna mea dum configitur spinasredište|mini|upright=.6Anđeo sa sudarijem (Veronikin veo) – Cosimo FancelliRespice faciem Christi tuisredište|mini|upright=.6Anđeo s togom i kockom – Paolo NaldiniSuper vestimentum meum miserunt sortemsredište|mini|upright=.6Anđeo s čavlima – Girolamo LucentiAspicient ad me quem confixeruntsredište|mini|upright=.6Anđeo s križem – Ercole FerrataCuius principatus super humerum eiussredište|mini|upright=.6Anđeo s natpisom INRI – Gian Lorenzo Bernini i sin Paolo (original u Sant'Andrea delle Fratte, kopiju izradio Giulio Cartari)Regnavit a ligno deus.središte|mini|upright=.6Anđeo sa spužvom – Antonio GiorgettiPotaverunt me aceto.središte|mini|upright=.6Anđeo s kopljem – Domenico GuidiVulnerasti cor meum.Thou hast ravished my heart.
Galerija
Izvori
Kategorija:Pješački mostovi u Italiji Kategorija:Mostovi u Rimu