Paul Keres (Narva, 7. siječnja 1916. – Helsinki, 5. lipnja 1975.) bio je estonski i sovjetski šahist. Godine 1935. prvi put postaje šahovski prvak Estonije. Od 1936. do 1940. uređivao je časopis Estonski šah. Paul Keres prvi je put stupio na međunarodnu šahovsku scenu sredinom 1930. i ostao značajna ličnost u narednim godinama. Zbog neuspjeha u pokušajima da odigra partije za titulu prvaka svijeta, prozvan je "neokrunjenim kraljem šaha". Umro je od srčanog udara 5. lipnja 1975. u Helsinkiju.
Mladost Keres je rođen 1916. godine u Narvi, a prvu poduku u šahu dobio je od od svojeg oca i starijeg brata. Zbog nedostatka šahovske literature u njegovom rodnom mjestu, učio je šah rješavajući šahovske probleme iz novina. Skupio je kolekciju od preko 1000 partija koje je sam zapisao, što mu je kasnije pomagalo da u partijama lakše rješava nastale probleme.Paul Keres, Grandmaster of Chess: The Complete Games of Paul Keres, ed. and trans. by Harry Golombek, Arco, New York, 1977. U mladosti je imao napadački stil igre. Tri je puta bio školski prvak Estonije u šahu, a njegovo sazrijevanje odvijalo se kroz igranje dopisnog šaha dok je pohađao srednju školu. Od 1937. do 1941. godine studira matematiku na Sveučilištu u Tartuu, kada postaje sveučilišni predstavnik u nekoliko međufakultetskih turnira.Grandmaster of Chess: The Complete Games of Paul Keres, by Paul Keres, edited and translated by Harry Golombek, Arco, New York, 1977
Predratno razdoblje lijevo|mini|371x371px|Paul Keres, oko 1938. godine. Sa 17 godina ostvario je odličan rezultat na majstorskom turniru u Tallinnu 1933. godine,rogerpaige.me.uk/tables4.htm a već je 1935. godine po prvi puta postao je prvak Estonije. Na turniru je podijelio prvo mjesto s Gunnarom Friedemannom, ali ga je u dopunskim partijama porazio s 2:0 i tako postao prvak. Iste godine pobijedio je u trening meču s 3:1 i Feliksa Kibbermanna, jednoga od vodećih šahista u Tartuu.Grandmaster of Chess, by Paul Keres, Arco 1972, pp 188–89
Nešto kasnije, Keres je igrao na prvoj ploči za reprezentaciju Estonije na Šestoj šahovskoj olimpijadi u Varšavi 1935. i postao nova zvijezda. Tamo je stekao samopouzdanje, te se upustio u međunarodne vode. Njegov šahovski uspon počinje u Helsinkiju 1935. godine, kada je zauzeo drugo mjesto iza Friedemanna. Pobjeđuje u Tallinnu 1936. godine s rezultatom 9/10. Prvi značajniji uspjeh na međunarodnoj sceni postiže u Bad Nauheimu 1936. godine, gdje je podijelio prvo mjesto s Aleksandrom Aljehinom (6½/9). U Dresdenu iste godine podbacuje, osvojivši 9./10. mesto (2 pobjede, 3 remija i 4 poraza), ali je kasnije zapisao da mu je ovo bila značajna lekcija. Keres se vraća turnirom u Zandvoortu 1936. godine i dijeli 3. mesto (3 pobjede, 1 remi i 3 poraza). Zatim je obranio titulu estonskog prvaka igrajući neriješeno s Paulopm Felixom Schmidtom (3 pobjede, 1 remi i 3 poraza).http://www.chessmetrics.com, the Paul Keres results file
Keres je imao uspješnu 1937. godinu. Pobjeđuje u Tallinnu (7½/9), a zatim dijeli prvo mjesto u Margateu s Reubenom Fineom (7½/9), imajući 1½ poena više od Aljehina. U Ostendu se plasirao od prvog do trećeg mjesta sa Fineom i Henrijem Grobom, ostvarivši omjer 6/9. Keres dominira u Pragu pobjeđujući turnir s omjerom 10/11. Zatim pobjeđuje na tematskom turniru u Beču (4½/6); sve su partije počinjale s 1.d4 Sf6 2.Sf3 Se4, taktikom poznatom kao Döryjeva obrana. U Ķemeriju dijeli 4./5. mjesto, na turniru gdje su pobjede odnijeli Salo Flohr, Vladimirs Petrovs i Szmul Rzeszewski. Na turniru u Pärnuu plasirao se od 2. do 4. mjesta s omjerom 4½/7. Svi ovi uspjesi utjecali su na to da dobije poziv za veoma jak turnir u Semmeringu 1937. godine, gdje pobjeđuje (9/14), ispred Finea, Capablance, Rzeszewskog i Eliskasesa.Grandmaster of Chess: The Complete Games of Paul Keres, by Paul Keres, edited and translated by Harry Golombek, New York, ARCO Publishing 1972 U Hastingsu je tijekom 1937. i 1938. godine osvojio drugo mjesto (6½/9). Keres igra neriješeno u egzibicijskom meču sa švedskim velemajstorom Gideonom Ståhlbergom (2 pobjede i 2 poraza uz 4 remija). mini|Paul Keres u meču protiv Reubena Finea na AVRO turniru u Amsterdamu 1938. godine. Keres nastavlja niz uspješnih nastupa za Estoniju na olimpijadama, uključujući i neslužbenu olimpijadu u Münchenu 1936. godine, gdje osvaja zlatnu medalju igrajući na prvoj ploči. Na Sedmoj šahovskoj olimpijadi u Stockholmu 1937. godine osvaja srebrnu medalju (prva ploča), a na Osmoj olimpijadi u Buenos Airesu 1939. godine Estonija osvaja brončanu medalju.http://www.olimpbase.org/players/cq6agwkb.html (1935, 1937, 1939 results); Grandmaster of Chess, by Paul Keres, translated by Harry Golombek, New York, ARCO Publishing 1972, p. 188 (1936 results) Godine 1938. bio je izjednačen sa Fineom na turniru AVRO u Amsterdamu, a ispred šahovskih legendi Mihaila Botvinjika, Maxa Euwea, Szmula Rzeszewskog, Aleksandra Aljehina, Joséa Raúla Capablance i Sala Flohra. Keres je pobijedio jer je u međusobnom susretu bio bolji od Finea s 1½:½. Očekivalo se da pobjednik ovog turnira bude izazivač za svjetsku titulu, ali Drugi svjetski rat odgodio je planirani meč. Nakon što je Sovjetski Savez okupirao Estoniju 1940. godine, pregovori s tadašnjim pravkom Aljehinom bili su prekinuti. Keres je na turniru Lenjingrad-Moskva 1939. godine podbacio plasiravši se na 12./13. mjesto. Brzo se oporavio i pobijedio u Margateu (7½/9), ispred Capablance i Flohra.
Drugi svjetski rat
Početak Drugog svjetskog rata Keresa je zatekao u Buenos Airesu na šahovskoj Olimpijadi. Poslije Olimpijade, ostao je na međunarodnom turniru i podijelio je prvo mjesto sa Miguelom Najdorfom (8½/11).
Njegov idući meč bio je s bivšim svjetskim prvakom Maxom Euweom u Nizozemskoj, a igrao se od prosinca 1939. do siječnja 1940. godine. Keres je pobijedio (7½:6½) sa 6 pobjeda, 5 poraza i 3 remija. Ovo je bio sjajan uspjeh, ne zato što je Euwe bio bivši prvak, već zato što je za razliku od Keresa imao ogromno iskustvo u ovakvim mečevima.
Estoniju je 1940. godine okupirano Sovjetski Savez, što je bio dio dogovora između Hitlera i Staljina. Keres iste godine sudjeluje na svom prvom prvenstvu Sovjetskog Saveza (12. po redu) i zauzima četvrto mjesto (9 pobjeda, 4 poraza uz 6 remija). Sovjetska šahovska federacija organizirala je 1941. turnir na kojem je sudjelovalo prvih šest šahista iz prethodne godine, a koji se održavao u Moskvi i Lenjingradu. Botvinjik je pobijedio (13½/20) na ovom zahtjevnom turniru, koji je bio jedan od najjačih ikada organiziranih turnira. Keres je bio drugi (11/20) ispred Vasilija Smislova, Isaka Boleslavskog, Andora Lilienthala i Igora Bondarevskog.
Nakon što je Treći Reich izvršio invaziju Sovjetskog Saveza u lipnju 1941. godine, Estonija je ubrzo potpala pod njemačku okupaciju. Tijekom 1942. i 1943. godine, Keres i Aljehin igrali su na četiri turnira koja je organizirala Njemačka šahovska federacijea. Aljehin je pobijedio u Salzburgu u lipnju 1942., u Münchenu (prvo neslužbeno europsko prvenstvo u šahu) u rujnu 1942. i u Pragu (međunarodni turnir) u travnju 1943. godine, uvijek ispred Keresa, koji je bio drugi na tri turnira. Podijelio je prvo mjesto na turniru u Salzburgu u lipnju 1943. s rezultatom 7½/10.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Keres je igrao na nekoliko turnira. Pobijedio je svih 15 partija u Tallinnu 1942. godine, i svih pet u Pozenu 1943. godine. Također je pobijedio u Tallinnu 1943. godine i u Madridu 1944. (13/14) godine. Bio je drugi u Lidköpingu 1944. godine. Godine 1944. u Stockholmu igrao je s Folkeom Ekströmom i pobijedio rezultatom 5:1.
Politička (ne)podobnost
Završetkom Drugog svjetskog rata Keres se našao u neugodnoj situaciji. Za vrijeme rata, njegovu domovinu Estoniju okupirali su Sovjeti, pa Nijemci, pa ponovo Sovjeti. Keres je sudjelovao na nekoliko turnira u Europi pod njemačkom okupacijom i kada su Sovjeti ponovo okupirali Estoniju 1944. navodno je u nekoliko navrata pokušao pobjeći na Zapad, ali bez uspjeha. Isto tako, nacisti su jedan njegov intervju iz 1942. godine iskoristili u svrhu poticanja antisovjetske propagande, zbog čega je Keres nakon rata optužen za kolaboracionizam te je bio ispitan od strane sovjetskih vlasti.Heuer, Valter, “The Troubled Years of Paul Keres, the Great Silent One”, New In Chess #4, 1995, Amsterdam, Holland; Jan Timman, editor. Keres je uspio izbjeći deportaciju ili težu kaznu (kao, primjerice, u slučaju kolege Vladimirsa Petrovsa, koji je umro 1943. godine u zatvoru), ali je moguće da je bio pritvoren; precizne detalje jako je teško utvrditi.Paul Keres' Best Games Volume 1 – Closed Games, by Egon Varnusz, Cadogan Chess, London 1994, introduction Sve ovo dovelo je do toga da je njegov povratak na međunarodnu šahovsku scenu kasnio, iako je on sam bio u izvrsnoj formi. Već je 1945. godine pobijedio u Rigi (10½/11), međutim nešto kasnije je vjerojatno iz političkih razloga isključen je iz sovjetske reprezentacije u radio meču sa Sjedinjenim Američkim Državama te je odlučio ne sudjelovati na prvom velikom poslijeratnom turniru u Groningenu 1946. godine, na kom je Botivnjik pobijedio ispred Euwea i Smislova.
Ipak, godine 1945. pobijedio je na prvenstvu Estonije (13/15) ispred nekoliko jakih igrača iz Sovjetskog Saveza kao što su Aleksandar Kotov, Aleksandar Toluš, Lilienthal i Flohr. Zatim pobjeđuje i u Tbilisiju 1946. godine (18/19) ispred Vladasa Mikėnasa i tada šesnaestogodišnjeg Tigrana Petrosjana.
Keres se međunarodnim turnirima vratio 1946. godine u radio meču između Sovjetskog Saveza i Ujedinjenoga Kraljevstva, nastavljajući sa svojom dobrom formom te i sljedeće godine. Iako je bio vrhunski šahist, njegov društveno-politički položaj u Sovjetskom Savezu, kao i stres koji je proživljavao zbog nadzora Partije i sovjetske birokracije, utjecali su na njegovu karijeru.
Borba za naslov svjetskog prvaka i vrhunac karijere mini|317x317px|Portret Paula Keresa iz 1954. godine. Godine 1946. tadašnji svjetski prvak Aleksandar Aljehin iznenada je preminuo u Portugalu te je dvije godine kasnije održano svjetsko prvenstvo kako bi se odredio njegov nasljednik. Prvenstvo su zajednički organizirali Den Haag i Moskva, a broj natjecatelja bio je ograničen na pet: Mihail Botvinjik, Vasilij Smislov, Paul Keres, Samuel Reshevsky i Max Euwe (Reuben Fine je također pozvan, ali je odbio sudjelovati). Igrači su međusobno igrali po pet partija. Keres, koji je bio daleko od svojih najboljih partija, završio je kao trećeplasirani; u svojim individualnim mečevima protiv Botvinjika, Keres je izgubio četiri od pet partija, a pobijedio je samo u posljednjoj, kada je konačni rezultat već bio poznat.