mini|Shematski prikaz prevlake Suwałki (litavsko-poljska granica označena je narančastom bojom). mini|Zemljovid Europe. Zemlje NATO-a prikazane su tamnoplavom bojom, Rusija i Bjelorusija žutom, a litavsko-poljska granica i prevlaka Suwałki označene su crvenom.|alt=Map of military alliances in Europe Prevlaka Suwałki ili koridor Suwałki ( ili korytarz suwalski; let. Suvalkų koridorius ili Suvalkų tarpas; bjelorus. сувалкскі калідор; ) rijetko je naseljeno područje jugozapadno od granice Litve i Poljske između Bjelorusije i ruske eksklave Kalinjingradske oblasti. Dobila je ime po poljskom gradu Suwałki u Podlaskom vojvodstvu. Područje je stratešku i vojnu važnost dobilo pridruživanjem Poljske i baltičkih država NATO-u.
Granica između Poljske i Litve određena je Suwałkijskim sporazumom 1920., no sporazum nije bio od velike važnosti u međuratnom razdoblju jer su se u to vrijeme poljske zemlje protezale sjevernije i istočnije, a tijekom hladnoga rata socijalistička Litva bila je dijelom Sovjetskog Saveza dok je komunistička Poljska pripadala Varšavskomu ugovoru pod vodstvom Sovjetskoga Saveza. Nakon raspada Sovjetskoga Saveza i Varšavskoga ugovora bivše socijalističke zemlje koje nisu pripadale SSSR-u i sve tri baltičke države pridružile su se NATO-u. To je stvorilo ranjivu točku unutar teritorija NATO-a jer bi obrana baltičkih država u možebitnomu vojnom sukobu s Rusijom mogla biti ugrožena ako ruska vojska uspije okupirati prostor prevlake. Okupacija toga područja odsjekla bi baltičke zemlje od drugih zemalja pripadnica NATO-a, a to bi njihovu obranu dugoročno učinilo gotovo nemogućom. Strahovanja NATO-a oko prevlake Suwałki pojačala su se nakon 2014. kada je Rusija anektirala Krim i pokrenula rat u Donbasu, a dodatno su se povećala nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Strateška ranjivost potaknula je NATO da poveća svoju vojnu nazočnost na području prevlake, što je izazvalo utrku u naoružanju te gomilanje postrojbi i vojne tehnike na obje strane.
Prevlaka Suwałki zbog svojega položaja ima i veliku prometnu i gospodarsku važnost, što su uvidjele i Rusija i zemlje Europske unije. Tijekom 1990-ih i ranih 2000-ih Rusija je pokušala pregovarati o prekograničnomu koridoru za povezivanje svoje eksklave Kalinjingradske oblasti s Grodnom u Bjelorusiji, ali Poljska, Litva i EU nisu na to pristale. Prijevoz robe iz Rusije u Kalinjingrad nakratko je prekinut u ljeto 2022. kao posljedica sankcija zbog ruske invazije na Ukrajinu, ali nešto kasnije Litva i Europska unija ponovo su dopustile promet uz određena tranzitna ograničenja. Prevlakom Suwałki prolazi brza cesta S61 koja je trenutačno u izgradnji s poljske strane i bit će vitalna poveznica Finske i baltičkih država s ostatkom Europske unije.
Geografija i povijesna pozadina alt=Photo of a marble monument marking the convergence of the borders of three states|mini|Tromeđa Rusije, Litve i Poljske u blizini Vištisa (fotografirano s poljske strane) označava sjeverozapadni kraj prevlake Suwałki. Rusija (lijevo) je iza zelene ograde, dok je granica Litve (desno) zaštićena bodljikavom žicom. Prevlaka Suwałki rijetko je naseljeno područje u Podlaskom vojvodstvu u sjeveroistočnome dijelu Poljske. Ovo brdovito područje, jedno od najhladnijih u Poljskoj, nalazi se na zapadnim rubovima Istočnoeuropske nizine. Presijecaju ga brojne riječne doline i duboka jezera (kao što su Hańcza i Wigry), a veći dio područja prekriven je gustim šumama (uključujući i prašumu Augustów) i močvarama, poput onih u Nacionalnom parku Biebrza. Zapadno od Prevlake smješteno je još jedno jezerima bogato područje poznato kao Mazurija. Gospodarski je relativno slabo razvijeno (drvna industrija), cestovna mreža je rijetka, a najbliža velika zračna luka udaljena je nekoliko stotina kilometara. Kroz područje prolaze samo dvije ceste s barem jednom trakom u svakom smjeru i jedna željeznička linija koja povezuje Poljsku s Litvom. Područje je nastanjeno etničkim manjinama, osobito Ukrajincima, Litavcima (u blizini granice s Litvom) i Rusima, ali potonji nisu brojni na poljskome području.
Poljska i Litva stekle su neovisnost nakon Prvoga svjetskog rata, no ubrzo su počele međusobno ratovati radi uspostavljanja nadzora nad što većim dijelom teritorija koje su mogle vojno zadržati. Dok je Litva polagala pravo na većinski poljski grad Suwałki i Vilnius, na kraju ih nije uspjela kontrolirati. Suwałkijskim sporazumom dogovoreno je da Suwałki pripadne Poljskoj, dok su Vilnius zauzeli Poljaci u operaciji pod lažnom zastavom poznatoj kao pobuna Żeligowskog. U međuratnom razdoblju Suwałki je bio izbočina Poljske u okolnu Litvu i Istočnu Prusku (dio Weimarske Njemačke) i imala je malu stratešku važnost.
Nakon Drugoga svjetskog rata okolica Königsberga (preimenovana u Kalinjingrad ubrzo nakon rata) uključena je u sastav Ruske SFSR kao dio Sovjetskoga Saveza i veći dio sovjetske vladavine bila je zatvoreno područje. Litva je postala saveznom republikom unutar SSSR-a, dok je Poljska došla pod sovjetsku sferu utjecaja i pridružila se Varšavskome ugovoru. Sve do raspada Sovjetskog Saveza, jedini istočni (i sjeverni) susjed Poljske bio je SSSR, stoga, kao i u međuratnom razdoblju, prostor u vojnomu smislu nije bio ni od kakva veća značaja. To se temeljito promijenilo nakon 1991., kada je Kalinjingradska oblast postala eksklava Rusije, pritisnuta između Poljske i Litve. Susjedne zemlje Kalinjingradske oblasti ušle su u Europsku uniju i Sjevernoatlantski savez (NATO), čime uska prevlaka razdvaja ruski teritorij Kalinjingradske oblasti od vojno-političkoga saveza Rusije i Bjelorusije. Estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves za taj vojno i politički važan djelić poljskoga teritorija u travnju 2015. osmislio naziv »prevlaka Suwałki« (eng. Suwałki gap), netom prije sastanka s Ursulom von der Leyen (tada njemačkom ministricom obrane) kako bi istaknuo ranjivost toga područja za sigurnost baltičkih država.
Politička i gospodarska važnost
Ruski koridor Prvi se put o ustrojavanju posebnog koridora između Kalinjingrada i Bjelorusije (koji je planirao ići preko Poljske) raspravljalo 1990. godine, tijekom sastanka između Jurija Šemonova, visokoga dužnosnika u Kalinjingradskoj oblasti, Nikolaja Rižkova, tadašnjega premijera Sovjetskoga Saveza i Mihaila Gorbačova, tadašnjega predsjednika Sovjetskoga Saveza. Dok je Rižkov podržavao ideju, Gorbačov je stavio veto na prijedlog procijenivši da bi pripajanje toga uskoga koridora poljske zemlje stvorilo velike napetosti, te je pozvao drugu dvojicu na „prestanak širenja panike”.
Nakon što se Sovjetski Savez raspao, Kalinjingrad je ostao odsječen od Rusije, pa su Rusi nastojali osigurati kopnenu tranzitnu rutu iz eksklave ne teritorij Rusije preko Bjelorusije. Nakon početnih priprema, Poljska i Rusija su se potpisivanjem ugovora obvezale na otvaranje graničnoga prijelaza u blizini poljskoga grada Gołdapa na samoj granici Poljske i Kalinjingradske oblasti. Nedugo zatim ruska je vlada objavila svoju namjeru izgradnje posebnoga „koridora” između novootvorena graničnoga prijelaza blizu Goldapa i graničnoga grada Grodnog u Bjelorusiji, pravdajući ovu odluku potrebom bliske gospodarske veze Kalinjingradske eksklave s matičnom zemljom. Rusija je tu ideju prenijela poljskoj strani 1994. godine i dodatno je nastojala zaobići Litvu s kojom je imala zategnute diplomatske odnose. U početku je ideja izazvala slabi interes, ali opsežne rasprave su uslijedile 1996., kada je tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin, izjavio da će pregovarati s poljskom stranom o traženju dozvole za izgradnju autoceste, navodeći kao razlog visoke troškove tranzita preko Litve.
Najviši dužnosnici poljske vlade odbili su prijedlog, koji su smatrali sličnim zahtjevu Trećega Reicha za prekograničnom vezom preko poljskoga koridora neposredno prije invazije na Poljsku 1939., predočujući ga činom neprijateljstva. Taj je osjećaj pojačan čestom uporabom riječi "koridor" među ruskim dužnosnicima. Tadašnji poljski predsjednik Aleksander Kwaśniewski izrazio je zabrinutost zbog utjecaja izgradnje ceste na okoliš, dok su neki političari iz tadašnje vladajuće koalicije (SLD – PSL) tvrdili da bi koridor uzrokovao pogoršanje poljsko-litavskih diplomatskih odnosa. U medijima se pojavilo nekoliko izvješća o sklonosti područnih vlasti Vojvodstva Suwałki (poljska administrativna jedinica do reforme 1998.) izgradnji koridora i o početku razgovora o njegovoj izgradnji kako bi ublažili svoje gospodarske probleme, čak i o potpisivanju sporazuma s vlastima Grodnenske oblasti u Bjelorusiji za promicanje izgradnje cestovne veze preko graničnoga prijelaza u Lipszczanyu. Cezary Cieślukowski, tadašnji vojvoda od Suwałkija za kojega su mediji tvrdili da podupire tu ideju, odlučno je zanijekao podržavanje prijedloga, a nikakvi dokazi za to (poput planova ili procjena troškova) nisu pronađeni u unutarstranačkoj istrazi. Kada je poljska agencija odgovorna za održavanje cesta GDDKiA ažurirala svoje planove za mrežu brzih cesta 1996., predložena cestovna poveznica nije prikazana.
Tema se vratila u žarište javnosti 2001. – 2002. kada su Poljska i Litva pregovarale o pristupanju Europskoj uniji. Ruski građani u Kalinjingradu bili su suočeni s mogućnošću korištenja putovnica prilikom tranzita prema Rusiji i podnošenja zahtjeva za izdavanjem viza za prelazak granice novih zemalja Europske unije, što je izazvalo bijes ruskog tiska. Rusija je stoga predložila Europskoj komisiji omogućavanje mjesnomu stanovništvu 12-satni besplatni tranzit posebnim koridorima u Poljskoj i Litvi, ali taj je prijedlog odbijen. Drugi je prijedlog predviđao prijevoz putnika i roba tzv. „zapečaćenim vlakovima”, željezničkim kompozicijama koje ne staju na teritoriju zemalja EU i nemaju mogućnost otvaranja prozora i vrata tijekom prijelaza, ali i taj je prijedlog napušten. Konačno je dogovoreno uvođenje posebnih dozvola za tranzit kroz Litvu (ali ne i Poljsku) za ruske državljane koji putuju u i iz Kalinjingradske oblasti, poznate kao Isprava za olakšani željeznički tranzit (FRTD) odnosno Isprava za olakšani tranzit (FTD) za željeznicu i cestovna putovanja.
Kalinjingradska oblast se od tada uglavnom opskrbljivala teretnim vlakovima koji su prolazili kroz Litvu. Međutim, 17. lipnja 2022., u znak odmazde za rusku invaziju na Ukrajinu i pozivajući se na smjernice EU-a o sankcijama prema Rusiji, Litva je započela s blokadom opskrbe eksklave putem ceste ili željeznice svim proizvodima koji podliježu sankcijama. Smjernice su dopunjene izuzećem željezničkoga prometa od ograničenja sve dok je obujam isporuka unutar prijašnjih obujama potrošnje. Šiaulių bankas, banka koja servisira tranzitna plaćanja, objavila je da će od 15. kolovoza odbiti prihvatiti plaćanja u rubljima, a od 1. rujna i sva plaćanja od ruskih pravnih i gospodarskih subjekata. Tranzit je i dalje moguć putem plaćanja inim bankama, ali će sigurno otežati tranzit jer će se plaćanja za svaku teretnu uslugu obrađivati zasebno u skladu s litavskim zakonima za borbu protiv prijevara.
Zanimanje Europske unije alt=Map of planned expressways in Poland, one of which is highlighted|mini|Stanje izgradnje brze ceste S61 u Poljskoj 22. svibnja 2022. (zeleno: otvoreno; crveno: u izgradnji). Kroz prevlaku Suwałki prolazi strateška cestovna arterija, poznata u međunarodnoj mreži E-cesta kao E67 ili kao Via Baltica (brza cesta S61 na poljskoj strani i autocesta A5 na litvanskom dijelu). Dio je sjevernomorsko-baltičkoga koridora (prethodno baltičko-jadranskoga koridora), jedne od glavnih ruta Transeuropske prometne mreže (TEN-T) koja povezuje Finsku i baltičke države s ostatkom Europe. Poljska brza cesta već je većim dijelom dovršena s izuzetkom zaobilaznice Łomża. Otvaranje većine još neotvorenih dionica očekuje se do 2023. godine, a dovršetak ceste planira se do 2025. S litavske strane, izgradnja autoceste A5 do granice je u početnoj fazi. Očekuje se da će dionica autoceste u blizini prevlake Suwałki biti dovršena do kraja 2025.