Prijeglas je glasovna promjena u nekim jezicima, u kojoj se samoglasnici pravilno mijenjaju u nekim situacijama. Termin se koristi za različite promjene u različitim jezicima.
Na primjer, u njemačkom termin (Umlaut) koristi se za pojavu izmjene glasova u imenicama: Mann – Männer, Haus – Häuser.
U hrvatskom jeziku
U hrvatskom, prijeglas je promjena u kojoj se samoglasnik o iza palatala, skupova št, žd i suglasnika c mijenja u samoglasnik e.
Primjeri prijeglasa
Prijeglas se provodi u sljedećim primjerima:
u instrumentalu jednine imenica muškoga i srednjeg roda mužem, poljem, godištem, duždem
u množinskom umetku imenica muškoga i srednjeg roda (duga množina) muževi, prištevi, duždevi
Odstupanja
Prijeglas se ne provodi:
kod složenica sa spojnikom -o- dušobrižnik, srednjovjekovni, prednjonepčani
kod jednosložnih i dvosložnih imenica muškoga roda koje ispred nastavka imaju samoglasnik e, a osnova im završava na palatal (č, ć, đ, dž, j, lj, nj, š, ž). Takvo se izbjegavanje ponavljanja istog glasa naziva razjedničivanje ili disimilacija. Beč – Bečom, muzej – muzejom, hmelj – hmeljom, Senj – Senjom, drmeš – drmešom, svrbež – svrbežom, padež – padežom, davež – davežom
kod imenica ženskoga roda (instrumental): kuhinja – kuhinjom, sreća – srećom, soba – sobom, trava – travom kod posuđenica bez obzira na drugo navedeno pravilo bendžo – bendžom, gaučo – gaučom Dvostrukosti
Dublete:
u instrumentalu jednine imenica muškoga roda na -ar car – carom – carem, ribar – ribarom – ribarem, mornar – mornarom – mornarem u posvojnom pridjevu imenica muškoga roda na -ar ribar – ribarov – ribarev, mornar – mornarov – mornarev samo – car – carev (carov) Vidi još
prijevoj
Kategorija: Glasovne promjene
he:אומלאוט