Andreadoxa je monotipski rod drveća iz porodice rutovki (Rutaceae). Jedina je vrsta brazilski endem A. flava iz BahiePlants of the World online Pristupljeno 14. listopada 2019., kod Itabune.Red List Pristupljeno 17. veljače 2022. Rad o zaštitnom statusu iz 2008. navodi samo jednu poznatu odraslu jedinku, pronađenu u plantaži kakaa – cabruci – na području CEPEC-a uz cestu Ilhéus–Itabuna u Bahiji.IPNI, pristupljeno 15. kolovoza 2026.
A stvar je u međuvremenu postalaAutori čak pišu da se nudila nagrada onome tko pronađe još jedan primjerak, ali ga unatoč intenzivnoj potrazi nisu pronašli. Isti rad tu jedinu poznatu jedinku navodi kao biljku koja raste u kultiviranom području i zato je vrstu tada procijenio kao izumrlu u prirodi (EW), iako je IUCN/Kew poslije vode kao kritično ugroženu (CR). Etimologija Rod je imonovan u čast botaničara Andréa M.V. de Carvalha (1951.-2002.), tadašnjeg kustosa herbarija CEPEC. JSTOR, pristupljeno 12. kolovoza 2026. Morfologija Andreadoxa Kallunki monotipski je rod biljaka iz porodice rutovki (Rutaceae), tribusa Galipeeae i podtribusa Galipeinae. Rod je opisala Jacquelyn A. Kallunki 1998. u časopisu Brittonia 50: 59–62, zajedno s njegovom jedinom vrstom Andreadoxa flava Kallunki. Prirodno je ograničen na jugoistočni dio brazilske savezne države Bahia, gdje raste u vlažnim šumama atlantskog područja.
Biljke su stabla visoka oko 8–15 m, s deblom promjera približno 12–15 cm. Listovi su naizmjenični i jednolisno sastavljeni (unifoliolatni); peteljka je duga 1,3–6 cm, a liska duguljasta do eliptična, 13–25,5 × 4,7–9,7 cm, gola, cjelovitog ruba i kratko ušiljena. Plojka je papirasta, prozirno žljezdasto istočkana, s uljnim žlijezdama posebno vidljivim na donjoj strani. Središnja žila istaknuta je i s gornje strane, a rubna fimbrijalna žila nedostaje.
Cvatovi su tirsoidni, skupljeni po nekoliko prema vrhovima grana; pojedini se razvijaju u pazušcima gornjih listova, a drugi uz pricvjetne listove koji rano otpadaju. Bočne jedinice cvata u početku su dihazijalno razgranate. Cvjetovi su dvospolni i slabo zigomorfni. Čaška je mala, čašasta, gotovo cjelovitog ruba i ostaje na plodu. Vjenčić ima pet slobodnih, svijetložutih i međusobno nejednakih latica; latice su pri osnovi sužene i ondje obrasle kratkim dlačicama. Kombinacija čašaste čaške i slobodnih žutih latica jedan je od važnih dijagnostičkih znakova roda.
Androecij je osobito karakterističan. Fertilna prašnika su 2, smještena uz unutarnju laticu, a njihove su antere usko duguljaste, izrazito žljezdasto istočkane i pri osnovi imaju dvorežnjaste nastavke koji su međusobno spojeni. Uz njih se nalazi 5 staminodija, čiji su vrhovi kuglasto prošireni i žljezdasti; dva su pri osnovi prirasla uz latice, dok su ostala tri u donjem dijelu gusto dlakava. Nektarijski disk je čašast, cjelovit i nešto niži od plodnice. Upravo kombinacijom dvaju žljezdastih fertilnih prašnika i pet žljezdastih staminodija Andreadoxa se lako razlikuje od drugih Galipeinae.
Plodnica je građena od pet karpela, koji su međusobno slobodni osim što su povezani zajedničkim vratom tučka; površina im je gola i gusto žljezdasto istočkana. Pri sazrijevanju se najčešće razvije samo jedan, rjeđe dva slobodna merikarpa, gotovo okrugla, široka oko 18–21 mm, koji se otvaraju duž trbušnog šava. Svaki razvijeni karpel nosi jednu sjemenku. Sjemenka je velika, glatka i tupa sjaja, s vrlo tankom, papirastom sjemenom lupinom. Zametak je zakrivljen, a supke su jednake, presavijene uzduž i naborane. Glatka papirasta testa te presavijene i naborane supke također pripadaju obilježjima kojima je Kallunki definirala rod.WFO, pristupljeno 15. kolovoza 2026. Ostalo Rod je endem Bahije u Brazilu i vezan uz vlažni tropski biom. Kew prihvaća samo jednu vrstu, Andreadoxa flava, pa morfološki opis te vrste ujedno predstavlja opis cijelog roda.
Izvori
Kategorija:Rodovi Galipeinae Kategorija:Monotipski biljni rodovi Kategorija:Endemska flora Brazila