Nusret Idrizović (Bijelo Polje, 24. travnja 1930. – Zagreb, 14. ožujka 2007.) bio je bošnjački i hrvatski književnik.
Životopis Studirao je na filozofskim fakultetima u Sarajevu i Zagrebu. Radio je kao novinar, dramaturg i urednik Radio Zagreba te u uredništvu sarajevskog književnog časopisa Život i Republike. U hrvatskoj se književnosti javio zbirkom pjesama Tišine se odreći ne mogu (1955.), ali postao je relevantan proznim djelima. Napisao je nekoliko romana, ali i radiodrama te je dramatizirao više od 100 romana za emisiju Radio roman. Pisao je i kritike.
Djela Njegova djela uključuju:
Tišine se odreći ne mogu, 1955., zbirka pjesama Smrt nije kraj, 1960. Mrav i aždaja, 1961. Borkina ljubav, 1965. I dan ... i noć, 1966. Divin, 1967. Ikona bez boga, 1970. Trilogija: Kolo bosanske škole smrti, 1984. Kolo tajnih znakova, 1987. Kolo svetog broja, 1990. Hude sudbe: silovanje Azre, 1996. Dvostruka avlija, 2000.
Nagrade Za roman Kolo tajnih znakova (1987.) dobio je godišnju Nagradu Vladimir Nazor za književnost 1987. godine.
Izvori
Kategorija:Bošnjački književnici Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski romanopisci Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost