Druga (regresivna) palatalizacija (poznatija pod nazivom sibilarizacija) naziv je za glasovnu promjenu koja se dogodila u općeslavenskom razdoblju praslavenskog jezika. Njome su se regresivno palatalizirali velari *k, *g i *x i postali sibilanti *c *dz (u hrv. kasnije > z) i *ś (u hrv. kasnije > s) pred diftongom *aj/āj koji je u vrijeme ove promjene vjerojatno već postao *ě, ali i pred drugim prednjim samoglasnicima koji su u jezik ušli posuđenicama ili glasovnim promjenama.
Rezultat Glasovi *k, *g i *x postali su *t' > *c, *d' > *dz i *ś:
praslavenski *kajlu 'cio, zdrav' > staroslavenski cělъ, hrvatski cio (cijel) praslavenski *nagaj (D jd. imenice *naga 'noga') > staroslavenski nodze, hrvatski nozi
U istočnoslavenskim i južnoslavenskim jezicima druga je palatalizacija djelovala i preko praslavenskog glasa *w:
praslavenski *gwajzda 'zvijezda' > staroslavenski zvězda, hrvatski zvijezda, ali poljski gwiazda praslavenski *kwajtu 'cvijet' > staroslavenski cvět, hrvatski cvijet, ali poljski kwiat
U istočnoslavenskim i južnoslavenskim jezicima poslije se *ś stopilo sa *s, ali u zapadnoslavenskim sa *š.
Većina je jezika /dz/ promijenilo u /z/, očuvan je u staroslavenskom, lehitskim jezicima (primjerice poljskom), slovačkom i ohridskom dijalektu makedonskog jezika.
U originalnim se praslavenskim riječima promjena dogodila pred *ě i ponekad *i (također je nastao od diftonga *aj u nekim uvjetima) jer je prva palatalizacija već palatalizirala velare pred drugim prednjim samoglasnicima, ali u posuđenicama se ova promjena dogodila pred svim prednjim samoglasnicima:
latinski acētum 'ocat' > gotski akit- > praslavenski *akitu > staroslavenski ocьtъ, hrvatski ocat
Datiranje i prostor Druga se palatalizacija dogodila nakon prve i nije zahvatila sve slavenske idiome. Nije djelovala u nekim sjeverozapadnim ruskim govorima gdje postoje oblici poput kev za hrvatski c'ijev. Drugi pak kažu da su u tim slučajevima velari zapravo bili palatalizirani dentalni suglasnici i u starijim spomenicima i u modernim varijantama, ali glasovi se nisu promijenili u afrikate kao što je normalno za drugu palatalizaciju.
Vjerojatno se počela širiti s juga prostora gdje se govorilo praslavenskim.
Znanstvenici se razilaze o pitanju točna vremenu događanja promjene, neke su teorije:
ne ranije od 2. do 4. stoljeća poslije Krista (T. Lehr-Spławiński) od 3. do 5. st. poslije Krista (F. Filin) 575. – 650. (A. Lamprecht) ne ranije od 600. godine poslije Krista (H. Birnbaum) 6. do 7. stoljeća nove ere (G. Y. Shevelov, Z. Stieber) najkasnije od 5. do 10. stoljeća nove ere (V. Čekmonas).
Povezani članci
Prva palatalizacija Progresivna (treća) palatalizacija Praslavenski jezik
Izvori
Kategorija:Glasovne promjene Kategorija:Praslavenski jezik Kategorija:Povijest hrvatskoga jezika