Postporođajna depresija (PPD), također poznata kao postnatalna depresija ili poslijeporođajna depresija, vrsta je poremećaja raspoloženja povezana s porodom koji se može pojaviti kod oba spola. Simptomi mogu uključivati ekstremnu tugu, nisku razinu energije, tjeskobu, epizode plača, razdražljivost i promjene u obrascima spavanja ili prehrane. Početak je obično između tjedan dana i mjesec dana nakon poroda. Postporođajna depresija također može negativno utjecati na novorođeno dijete.

Iako je nepoznat točan uzrok postporođajne depresije, vjeruje se da je uzrok kombinacija fizičkih, emocionalnih, genetskih i društvenih čimbenika. Rizični čimbenici uključuju prethodne epizode postporođajne depresije, bipolarni poremećaj, obiteljsku anamnezu depresije, stres, komplikacije pri porodu, ovisnost o psihoaktivnim tvarima i sl. Dijagnoza se temelji na simptomima. Većina žena doživljava kratko razdoblje zabrinutosti ili nezadovoljstva nakon poroda, ali, ako su simptomi ozbiljni i traju više od dva tjedna, treba posumnjati na postporođajnu depresiju.

Pružanje psihosocijalne podrške značajan je zaštitni faktor u prevenciji postporođajne depresije kod osoba kod kojih postoji rizik od postporođajne depresije. Tretmani većinom uključuju savjetovanje i/ili farmakološko liječenje. Vrste savjetovanja za koje je utvrđeno da su učinkovite uključuju interpersonalnu psihoterapiju, kognitivno bihevioralnu terapiju (KBT) i psihodinamsku terapiju. Nepotvrđeni dokazi upućuju na efikasnost upotrebe selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI).

Postporođajna depresija pogađa otprilike petnaest posto žena nakon poroda. Nadalje, procjenjuje se da ovaj poremećaj raspoloženja pogađa jedan posto do 26 posto novopečenih očeva. Postporođajna psihoza, teži oblik postporođajnog poremećaja raspoloženja, javlja se u otprilike jedne do dvije na 1000 žena nakon poroda. Postporođajna psihoza jedan je od vodećih uzroka ubojstava djece mlađe od godinu dana, a javlja se u oko osam na 100 000 rođenih u Sjedinjenim Državama.

Znakovi upozorenja i simptomi Simptomi PPD-a mogu se pojaviti bilo kada u prvoj godini nakon poroda.The Boston Women's Health Book Collective: Our Bodies Ourselves, pages 489–491, New York: Touchstone Book, 2005 Obično se dijagnoza postporođajne depresije razmatra nakon što simptomi traju najmanje dva tjedna.WebMD: Understanding Post Partum Depression

Emocionalni simptomi

Trajna tuga, tjeskoba ili apatija Nagle promjene raspoloženja Frustracija, razdražljivost, nemir, ljutnja Osjećaj beznađa ili bespomoćnosti Krivnja, sram, osjećaj bezvrijednosti Nisko samopoštovanje Tupost, letargija Iscrpljenost Neutješnost Problemi u emotivnom povezivanju s bebom Osjećaj neadekvatnosti u brizi o bebi Misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu

Bihevioralni simptomi

Nedostatak interesa ili zadovoljstva u uobičajenim aktivnostima Nizak libido Promjene u apetitu Umor, smanjena energija i motivacija Loša briga o sebi Socijalna izolacija Nesanica ili prekomjerno spavanje Briga o samoozljeđivanju, ozljeđivanju bebe ili partnera

Neurobiologija fMRI studije ukazuju na razlike u moždanoj aktivnosti između majki s postporođajnom depresijom i bez nje. Primjećuje se manja moždana aktivnost u lijevom frontalnom režnju i povećana aktivnost u desnom frontalnom režnju kod žena s dijagnozom PPD-a u usporedbi sa zdravim kontrolnim skupinama. Također se pokazuje smanjena povezanost između vitalnih moždanih struktura, uključujući prednji cingularni korteks, dorzalni lateralni prefrontalni korteks, amigdalu i hipokampus. Razlike u aktivaciji mozga između depresivnih i nedepresivnih majki izraženije su kada su stimulirane emocionalnim znakovima nepovezanima s dojenčadi. Depresivne majke pokazuju veću neuralnu aktivnost u desnoj amigdali prema takvim emocionalnim znakovima, kao i smanjenu povezanost između amigdale i desnog otočnog korteksa. Nedavna otkrića također su identificirala smanjenu aktivnost u prednjem cingularnom korteksu, striatumu, orbitofrontalnom korteksu i insuli kod majki s PPD-om pri gledanju slika vlastite dojenčadi.

Početak i trajanje Početak postporođajne depresije obično počinje između dva tjedna do mjesec dana nakon poroda. Studija provedena u klinici za mentalno zdravlje u centru grada pokazala je da je 50 posto postporođajnih depresivnih epizoda počelo prije samog poroda. Stoga je u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-5) postporođajna depresija klasificirana ispod "depresivnih poremećaja s peripartalnim početkom", u kojem se "peripartalni početak" definira kao bilo kada tijekom trudnoće ili unutar četiri tjedna nakon poroda. PPD može trajati nekoliko mjeseci ili čak godinu dana. Postporođajna depresija može se pojaviti i kod žena koje su imale spontani pobačaj. Muškarci najčešće dožive postporođajnu depresiju između 3 i 6 mjeseci nakon rođenja djeteta.

Odnos roditelja i djeteta Postporođajna depresija može ometati proces povezivanja majke i djeteta i negativno utjecati na djetetov razvoj. Također može dovesti do nemara i nedovoljne brige o djeci. Nebriga o djeci može uključivati rutinu hranjenja, spavanja i brige o zdravlju.

U rijetkim slučajevima (oko jedan do dva na 1000), postporođajna depresija se pojavljuje u obliku postporođajna psihoza. U takvim slučajevima, kao i kod žena koje imaju povijest psihijatrijskih oboljenja, može se dogoditi čedomorstvo. U Sjedinjenim Državama, postporođajna depresija jedan je od vodećih uzroka godišnje prijavljene stope incidencije čedomorstva od oko 8 na 100.000 rođenih.

Prema istraživanju objavljenom u Američkom časopisu porodništva i ginekologije, djeca mogu imati negativne posljedice ako majka ne liječi postporođajnu depresiju. Dok su u dojenačkoj dobi, ovi problemi mogu uključivati značajno veće količine plača i manjak normalnih obrazaca spavanja. Ovi problemi mogu imati ciklički učinak, što znači da mogu dodatno potaknuti majčinu postporođajnu depresiju i čak dovesti do daljnjeg razvoja simptoma. To nadalje može utjecati na prestanak dojenja, pojavu povlačenja, nezainteresiranosti, pa čak i neprijateljstva prema djetetu. Ako majka razvije neprijateljski odnos, to može dovesti do ekstremnih ishoda kao što je čedomorstvo.

Tijekom djetetovog daljnjeg razvoja, postporođajna depresija može utjecati na nepravilnosti u kognitivnim procesima, ponašanju i emocijama. Osim ovih abnormalnosti, djeca koja su odrasla uz roditelja s postporođajnom depresijom također su podložna razvoju agresivnih obrazaca ponašanja.

Postporođajna depresija kod očeva Postporođajna depresija kod muškaraca nije proučavana tako pomno kao kod žena. Kod očeva se postporođajna depresija obično definira kao "epizoda velikog depresivnog poremećaja (MDD) koja se javlja ubrzo nakon rođenja djeteta". Simptomi postporođajne depresije kod muškaraca su slični kao i kod žena; ekstremna tuga, umor, tjeskoba, razdražljivost i suicidalne misli. Postporođajna depresija kod muškaraca najčešće se pojavljuje 3 do 6 mjeseci nakon poroda, a povezana je s depresijom majke, što znači da ako majka ima postporođajnu depresiju, tada je i otac u većem riziku od razvoja bolesti. Poslijeporođajna depresija kod muškaraca dovodi do povećanog rizika od samoubojstva te negativno utječe na razvoj privrženosti dojenčeta i oca. Muškarci koji imaju PPD mogu pokazati neadekvatnu roditeljsku skrb, uznemirenost i manjak interakcije s dojenčadi. Smanjena interakcija djeteta i oca kasnije može dovesti do kognitivnih problema i problema u ponašanju kod djece.

Uzroci Uzrok PPD-a je nepoznat. Hormonske i fizičke promjene, osobna i obiteljska anamneza depresije, te stres zbog brige za novorođenče mogu doprinijeti razvoju postporođajne depresije.

Postoje dokazi koji sugeriraju da hormonalne promjene imaju utjecaj u njezinom nastanku. Razumijevanje neuroendokrinoloških karakteristika PPD-a pokazalo se posebnim izazovom zbog velikih fizioloških promjena tijekom trudnoće. Pregledom istraživačkih studija o PPD-u uočeno je da žene s PPD-om imaju dramatičnije promjene u aktivnosti HPA osi, međutim smjer povećanja ili smanjenja specifičnog hormona ostaje mješovit. Neki od proučavanih hormona su estrogen, progesteron, hormon štitnjače, testosteron, hormon koji oslobađa kortikotropin, endorfin i kortizol. Kako razine estrogena i progesterona unutar 24 sata nakon poroda padaju na razine koje su postojale prije trudnoće, a ta nagla promjena može uzrokovati postporođajnu depresiju. Korištenje sintetskog oksitocina, lijeka koji potiče rađanje, povezano je s povećanom stopom postporođajne depresije i anksioznosti.

Često se pretpostavlja da velike životne promjene nakon rođenja djeteta uzrokuju PPD, međutim, malo dokaza podržava ovu hipotezu. Majke koje su imale nekoliko prijašnje djece, a da nisu imale PPD, ipak ga mogu razviti nakon rođenja najmlađeg djeteta. Unatoč biološkim i psihosocijalnim promjenama koje mogu pratiti trudnoću i postporođajno razdoblje, većini žena nije dijagnosticiran PPD. Mnoge majke ne mogu dobiti odmor koji im je potreban za potpuni oporavak od porođaja. Nedostatak sna može dovesti do fizičke nelagode i iscrpljenosti, što može pridonijeti simptomima postporođajne depresije.

Rizični čimbenici Iako uzroci PPD-a nisu poznati, prepoznat je niz čimbenika koji povećavaju rizik njegove pojave. Ti se rizici mogu podijeliti u dvije kategorije, biološke i psihosocijalne:

Biološki rizični čimbenici

Primjena sintetskog oksitocina. Kronične bolesti uzrokovane neuroendokrinim nepravilnostima Genetska povijest PPD-a Hormonske nepravilnosti Upalne bolesti Hranjenje formulom umjesto dojenja Pušenje cigareta

Psihosocijalni rizični čimbenici

Prenatalna depresija ili anksioznost Osobna ili obiteljska povijest depresije Umjereni do teški predmenstrualni simptomi Stresni životni događaji tijekom trudnoće Postporođajni blues Psihološka trauma prilikom poroda Fizička trauma prilikom poroda Povijest seksualnog zlostavljanja Trauma iz djetinjstva Prethodno mrtvorođenče ili spontani pobačaj Nisko samopoštovanje Briga o djeci ili životni stres Slaba društvena podrška Loš bračni ili partnerski odnos Nizak socioekonomski status Nedostatak snažne emocionalne podrške supružnika, partnera, obitelji ili prijatelja Problemi s temperamentom dojenčadi Neplanirana/neželjena trudnoća Poteškoće s dojenjem

Istraživanja su također pokazala korelaciju između majčine rase i postporođajne depresije. Pokazalo se da afroameričke majke imaju najveći rizik od PPD-a od 25 posto, dok su azijske majke imale najniži rizik od 11,5 posto. Stope PPD-a za bijelkinje, latinoameričke žene i žene starosjedilačkih naroda se nalaze između. Istraživanje je uključilo kontrolu društvenih čimbenika kao što su dob, prihod, obrazovanje, bračni status i zdravlje bebe.

Seksualna orijentacija je također proučavana kao čimbenik rizika za pojavu postporođajne depresije. U studiji iz 2007. koju su proveli Ross i suradnici, lezbijke i biseksualne majke testirane su na PPD, a zatim uspoređene s uzorkom heteroseksualnih žena. Utvrđeno je da su lezbijke i biseksualne biološke majke imale značajno više rezultate na Edinburškoj skali postporođajne depresije od heteroseksualnih žena. Ove veće stope PPD-a kod lezbijki/biseksualnih majki mogu se objasniti manjom društvenom podrškom, osobito od strane njihovih obitelji i dodatni stres zbog diskriminacije i homofobije u društvu.

Nasilje nad ženama