Fiona Apple McAfee-Maggart (New York, 13. rujna 1977.) američka je pjevačica i kantautorica čijih se svih pet albuma pojavilo u prvih dvadeset mjesta američke ljestvice Billboard 200, od 1996. do 2020.
Najmlađa je kći glumca Brandona Maggarta. Rođena je u New York Cityju i odrastala je naizmjence u majčinoj kući u New Yorku i očevoj kući u Los Angelesu. U djetinjstvu je pohađala satove klavira, a kad je imala osam godina, počela je skladati vlastite pjesme. Njezin debitantski album Tidal, na kojem se nalaze pjesme koje je skladala kad je imala 17 godina, objavljen je 1996., a za singl "Criminal" s tog albuma osvojila je nagradu Grammy za najbolju žensku vokalnu rock-izvedbu. Potom je objavila album When the Pawn... (iz 1999.); producent je tog albuma Jon Brion, a sam je uradak bio uspješan na tržištu i dobio je pohvale kritičara. Naposljetku je dostigao platinastu nakladu.
Tijekom rada na trećem albumu Extraordinary Machine (iz 2005.) Apple je ponovno surađivala s Brionom, a sam je album počela snimati 2002. Međutim, navodno joj se nije svidjela produkcija i odlučila je da ga neće objaviti, a njezini su obožavatelji potom slali prigovore Epic Recordsu jer su vjerovali da ta diskografska kuća nije odlučila objaviti album. Na uratku su na kraju radili drugi producenti bez Briona, a objavljen je u listopadu 2005. Postigao je zlatnu nakladu i bio je nominiran za Grammy u kategoriji najboljeg pop-vokalnog albuma. Godine 2012. objavila je četvrti studijski album The Idler Wheel..., koji su recenzenti pohvalili i nakon čije je objave počela turneja po Sjedinjenim Državama. Godine 2013. nominiran je za Grammy u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe. Njezin peti studijski album Fetch the Bolt Cutters objavljen je 2020. i također stekao pohvale kritičara. Za taj je album osvojila Grammy u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe, a singl "Shameika" s tog uratka osvojio je nagradu za najbolju rock-izvedbu.
Apple je osvojila nekoliko nagrada, među kojima su tri Grammyja, dvije nagrade MTV Video Musica i Billboardova nagrada.
Rani život Fiona Apple rođena je 13. rujna 1977. kao Fiona Apple McAfee-Maggart u New York Cityju u obitelji pjevačice Diane McAfee i glumca Brandon Maggart, koji su se upoznali kad su glumili u mjuziklu Applause. Njezin je otac iz Tennesseeja i po njemu je podrijetlom Melungeonka. Njezini baka i djed s majčine strane bili su plesačica Millicent Green i pjevač big bandova Johnny McAfee. Njezina sestra Amber pjeva u kabaretima pod umjetničkim imenom Maude Maggart, a glumac Garett Maggart njezin je polubrat. Apple je odrasla u Morningside Gardensu u Harlemu, gdje je živjela s majkom i sestrom, ali je na ljeto odlazila k ocu u Los Angeles.
Apple je u djetinjstvu pohađala satove klavira, a kad joj je bilo osam godina, počela je skladati vlastite pjesme. Dok je učila svirati klavir, često bi uzela partituru i dijelove gitarske tablature zapisala bi kao note. Nakon što je naučila dovoljno vješto svirati klavir, počela je svirati uz standardne jazz-skladbe; u to je vrijeme počela slušati pjesme Billie Holiday i Elle Fitzgerald, koje su iznimno utjecale na njezin stil.
Od djetinjstva pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, depresije i anksioznosti, a dijagnosticiran joj je i složen oblik posttraumatskog stresnog poremećaja. Kad joj je bilo dvanaest godina, silovana je ispred stana koji je dijelila s majkom, očuhom i sestrom u Harlemu. Nakon toga joj se pojavio poremećaj u prehrambenim navikama – tijekom razvoja namjerno je pokušavala postati vitkijom jer je smatrala da njezino tijelo privlači moguće zlostavljače. "Svakako sam patila od poremećaja u prehrani", izjavila je. "Zbilja me uzrujavala činjenica da su svi mislili da sam anoreksična. Nisam bila. Samo sam bila iznimno depresivna i gadila sam se samoj sebi." Također je izjavila da je njezin OKP uvelike utjecao na njezinu prehranu – može jesti samo hranu određene boje i oblika.
Nakon silovanja Apple je počela pohađati satove za obranu od uličnih kriminalaca i tečajeve samoobrane, no kad se vraćala kući iz škole, i dalje je patila od napadaja panike, zbog čega se preselila u Los Angeles i godinu dana živjela sa svojim ocem. Drugi je razred srednje škole u Los Angelesu pohađala u Alexander Hamilton High Schoolu.
U intervjuu iz 2000. izjavila je da usprkos novinarskim nagađanjima nije pisala pjesme o traumi koju joj je izazvalo silovanje: "To ne ulazi u pjesme. To je dosadna bol. To je tako jebeno stara bol da ni po čemu nije poetična."
Karijera
Apple je u glazbenu industriju ušla 1994., kad je svojoj prijateljici, koju je glazbena publicistica Kathryn Schenker unajmila kao dadilju, dala demovrpcu na kojoj su se nalazile pjesme "Never Is a Promise", "Not One of Those Times" i "He Takes a Taxi" Schenker je tu vrpcu proslijedila Andyju Slateru, direktoru Sony Musica. Njezine su mu pjesme privukle pozornost i ponudio joj je ugovor za snimanje albuma.
1996. – 2001.: Tidal i When the Pawn...
Godine 1996. njezin debitantski album Tidal objavile su diskografske kuće Work Records i Columbia Records. Pjesme na uratku mahom je nadahnuo Fionin prekid s prvim dečkom. U Sjedinjenim Državama prodan je u 2,7 milijuna primjeraka i postigao je trostruku platinastu nakladu. "Criminal", treći singl s albuma, postao je uspješnica i pojavio se u prvih četrdeset mjesta američke ljestvice Billboard Hot 100. Glazbeni spot za tu pjesmu, koji je izazvao polemike, režirao je Mark Romanek i reproducirao se na MTV-ju.Spin, listopad 1997. Među ostalim pjesmama s Tidala koje su objavljene kao singlovi nalaze se i "Shadowboxer", "Sleep to Dream" i "Never Is a Promise". Apple je prihvatila nagradu MTV Video Musica za najbolju novu izvođačicu na dodjeli nagrada 1997. za pjesmu "Sleep to Dream", a u govoru zahvale izjavila je:
Godine 1997. tijekom fotografiranja upoznala je redatelja Paula Thomasa Andersona i zajedno su se upustili u ljubavnu vezu koja je trajala nekoliko godina. Apple je u siječnju 1998. u Rolling Stoneu odgovorila onima koji su kritizirali njezin govor zahvale: "Kad budem imala što za reći, reći ću." U to je vrijeme obradila pjesme "Across the Universe" the Beatlesa i "Please Send Me Someone to Love" Percyja Mayfielda za glazbu u filmu Pleasantville. Poslije je otkazala dvadeset i jedan nastup na kraju promidžbene turneje za album zbog "privatnih obiteljskih problema".
Njezin drugi album When the Pawn... objavljen je 1999. Puni naslov tog uratka zapravo je pjesma koju je Apple napisala nakon što je u časopisu Spin pročitala nekoliko pisama povezanih s člankom iz prethodnog izdanja u kojem je prikazana u lošem svjetlu. Godine 2001. taj se naslov, na temelju svoje duljine, pojavio u Guinnessovoj knjizi rekorda. Međutim, od listopada 2007. više nije album s najduljim naslovom jer je tada Soulwax objavio Most of the Remixes, album remiksanih pjesama čiji je naslov dulji za 100 znakova. Na When the Pawnu, čiji je producent Jon Brion, pojavili su se izražajniji tekstovi, Apple je eksperimentirala s loopovima bubnjeva, poslužila se klavijaturom poznatom kao Chamberlin i na uratku je gostovao bubnjar Matt Chamberlain. Glazbene publikacije, među kojima je i Rolling Stone, napisali su pozitivne recenzije o albumu. Nije bio uspješan kao njezin debitantski album, ali je svejedno postigao platinatsu nakladu i u Sjedinjenim Državama bio je prodan u milijun primjeraka. "Fast as You Can", glavni singl s albuma, pojavio se u prvih dvadeset mjesta Billboardove ljestvice Modern Rock Tracks i postao je njezin prvi singl koji se pojavio u prvih četrdeset mjesta na ljestvicama singlova u Ujedinjenom Kraljevstvu. Glazbeni spotovi snimljeni za singlove "Paper Bag" i "Limp" (koje je režirao Anderson) nisu se često reproducirali.
Nakon što je 2000. zaključila promidžbenu turneju za drugi album, Apple se preselila u Los Angeles, gdje živi i danas.
2002. – 2010.: Extraordinary Machine i odgođene objave albuma Tijekom stanke Apple je razmišljala o tome da prestane snimati pjesme. S Johnnyjem Cashom obradila je pjesmu "Bridge over Troubled Water" skupine Simon & Garfunkel; ta se pjesma pojavila na Cashevu albumu American IV: The Man Comes Around i bila je nominirana za nagradu Grammy u kategoriji najbolje country-suradnje s vokalima. S njim je obradila i pjesmu "Father and Son" Cata Stevensa, koja se pojavila na Cashevoj kompilaciji Unearthed iz 2003.
lijevo|thumb|upright=.9|Obožavatelji daju podršku Fioni Apple demonstracijama ispred sjedišta Sony BMG Music Entertainmenta u New Yorku u siječnju 2005.
U početku je producent Fionina trećeg albuma Extraordinary Machine bio Brion. U proljeće 2002. Apple se sastala s njim na ručku, a tijekom njega navodno ju je "preklinjao" da snimi još jedan album. Pristala je, a Brion je počeo pregovarati s diskografskom kućom Epic Records (s kojom je Apple imala ugovor) i postavio joj je stroge uvjete (poput nepostojanja krajnjeg roka za predaju uratka); izdavač je naposljetku pristala. Snimanje je počelo 2002. u studiju Ocean Way u Nashvilleu, no poslije se nastavilo u losanđeleskom Paramour Mansionu. Na pjesmama se radilo do 2003., a u svibnju te godine uradak je predan Sonyjevu vodstvu. Godine 2004. i 2005. pjesme su procurile na internet u MP3 formatu i počele su ih reproducirati međunarodne radijske postaje i postaje u SAD-u. Nakon toga MP3 inačice svih pjesama s albuma objavljene su na internetu. Iako je stranica koja je distribuirala te pjesme ubrzo ugašena, pjesme su stigle do mreža za razmjenu datoteka i obožavatelji su ih preuzimali. Obožavatelji su također pokrenuli kampanju za službenu objavu albuma.
Mike Elizondo, glazbenik koji je svirao bas-gitaru na Pawnu, unajmljen je kao koproducent albuma i trebao je obraditi i dovršiti pjesme koje su snimili Apple i Brion. Spin je potom izvijestio: "Obožavatelji su bili u zabludi – mislili su da je Epic, diskografska kuća [Fione] Apple, odbio objaviti prvu inačicu Extraordinary Machinea... a zapravo, prema Elizondovim riječima, Apple nije bila zadovoljna snimkama i ona je sama odlučila ponovno snimiti te pjesme, nije ju na to prisilio izdavač." U kolovozu 2005. potvrđeno je da će uradak biti objavljen u listopadu te godine. Elizondo je snimke uglavnom morao obraditi "ispočetka", a pomagao mu je koproducent Brian Kehew. Dvije od prethodno objavljenih jedanaest pjesama ostale su uglavnom iste, a u konačni je popis pjesama uvrštena još jedna dodatna pjesma. Usprkos govorkanjima da su se Apple i Brion posvađali zbog albuma, redovito nastupaju zajedno u losanđeleskom klubu Largo, a održali su i koncert s Elizondom na bas-gitari malo prije vijesti o službenoj objavi uratka. Extraordinary Machine debitirao je na sedmom mjestu ljestvice Billboard 200 i bio je nominiran za nagradu Grammy za najbolji pop-vokalni album. Naposljetku je dostigao zlatnu nakladu iako se singlovi s njega ("Parting Gift", "O' Sailor", "Not About Love" i "Get Him Back") nisu pojavili ni na jednoj Billboardovoj ljestvici. Kako bi podržala album, Apple je otišla na koncertnu turneju krajem 2005.
Sredinom desetljeća Apple je bila u vezi s književnikom i scenaristom Jonathanom Amesom. thumb|upright=.9|Apple tijekom nastupa u Seattleu 2006.
U lipnju 2006. pojavila se na pjesmi "Come Over and Get It (Up in 'Dem Guts)" komičara Zacha Galifianakisa. Galifianakis se prethodno pojavio u glazbenom spotu za Fioninu pjesmu "Not About Love". Apple je 2006. snimila obradu pjesme "Sally's Song" za posebno izdanje glazbe iz filma Predbožićna noćna mora Tima Burtona. U svibnju te godine odala je počast Elvisu Costellu u seriji koncerata Decades Rock Live programa VH1 tako što je izvela njegovu pjesmu "I Want You"; ta je inačica pjesme naknadno objavljena kao digitalni singl. U kolovozu 2007. otišla je na turneju sa skupinom Nickel Creek po istočnoj obali SAD-a. Godine 2008. s Christopheom Deluyjem snimila je duet "Still I". Iduće godine obradila je pjesme "Why Try to Change Me Now" i "I Walk A Little Faster" za album The Best Is Yet to Come – The Songs of Cy Coleman.