Alfred Schnittke ili Aljfred Garijevič Šnitke (ruski: Альфре́д Га́рриевич Шни́тке) (Engeljs, 24. studenog 1934. – Hamburg, 3. kolovoza 1998.) bio je njemački skladatelj ruskog podrijetla.
Životopis Rođen je 24. studenog 1934. u Engeljsu, ASSR Povolških Nijemaca, Sovjetski Savez. Od 1946. do 1948. studirao je glazbu u Beču, a od 1949. do 1961. u Moskvi. U Sovjetskom savezu djelovao je kao slobodni skladatelj. Uglavnom je skladao za kazalište i film. Tijekom razdoblja od 1962. do 1984. skladao je glazbu za 66 filma. Schnittke se također bavio i glazbenom pedagogijom te je objavio niz članaka o modernoj glazbi. Do 1985. Schnittke je od državne kulturne politike izmjenično dobivao priznanja i osude za svoja djela i stil. Šest godina kasnije seli se u Hamburg. Skladao je balete, opere te djela za orkestre, komorne i vokalne sastave. Njegov glazbeni stil na početku je bio pod utjecajem Dmitrija Dmitrijeviča Šostakoviča te ruske tradicije, a kasnije pod utjecajem serijalizma i aleatorike te kombinacijom raznih skladateljskih izričaja od renesansnog do suvremenog. Umro je u Hamburgu 3. kolovoza 1998.
Glazba
Simfonije
Simfonija br. 0 (1957.) Simfonija br. 1 (1969. – 74.) Simfonija br. 2 "Sv. Florijan" (1979.) Simfonija br. 3 (1981.) Simfonija br. 4 (1983.) Simfonija br. 5 [Concerto Grosso br. 4] (1988.) Simfonija br. 6 (1992.) Simfonija br. 7 (1993.) Simfonija br. 8 (1994.) Simfonija br. 9 (1996. – 97.)
Violina i orkestar
Koncert za violinu i orkestar br. 1 (1957.) Koncert za violinu i komorni orkestar br. 2 (1966.) Koncert za violinu i komorni orkestar br. 3 (1978.) Koncert za violinu i orkestar br. 4 (1984.)
Klavir i orkestar
Poème za klavir i orkestar (1953.) Koncert za klavir i orkestar (1960.) Glazba za klavir i komorni orkestar (1964.) Koncert za klavir i gudački orkestar (1979.) Koncert za klavir za četiri ruke i komorni orkestar (1988.)
Violončelo i orkestar
Koncert za violončelo i orkestar br. 1 (1985./1986.) Koncert za violončelo i orkestar br. 2 (1990.)
Viola i orkestar
Koncert za violu i orkestar (1985.) Monologue za violu i gudače (1989.) Koncert za violu i mali orkestar (1997.)
Zborska glazba
Nagasaki, oratorij (1958.) Pjesme rata i mira, kantata (1959.) Glasovi prirode, vokaliza (1972.) Rekvijem (1974. – 75.) Minnesang, za 52 glasa (1981.) Seid Nüchtern und Wachet..., kantata (1983.) Tri sveta himna (1983. – 84.) Koncert za zbor (1984. – 85.) Psalmi pokajanja (1988.)
Komorna glazba
Gudački kvartet br. 1 (1966.) Serenada za violinu, klarinet, kontrabas, klavir i udaraljke (1968.) Quasi una Sonata, sonata br. 2 za violinu i klavir (1968; orkestrirano, 1987.) Kanon in memoriam Igoru Stravinskom, za gudački kvartet (1971.) Suita u starom stilu, za violinu i klavir ili čembalo (1972.) Gratulationsrondo, za violinu i klavir (1973.) Himan I za violončelo, harfu i timpane (1974.) Himan II za violončelo i kontrabas (1974.) Himan III za violončelo, fagot, čembalo i zvona ili timpane (1974.) Himan IV za violončelo, fagot, kontrabas, čembalo, harfu, timpane i zvona (1974. – 1979.) Preludij in memoriam Dmitriju Šostakoviču, za dvije violine (1975.) Cantus Perpetuus, za glazbalo s tipkama i udaraljke (1975.) Kvintet za klavir i gudače (1972. – 76.) Stille Nacht, aranžman za violinu i klavir (1978.) Sonata za violončelo i klavir br. 1 (1978.) Stille Musik, za violinu i violončelo (1979.) Omaž Stravinskom, Prokofjevu i Šostakoviču, za klavir za šest ruku (1979.) Gudački kvartet br. 2 (1981.) Septet za flautu, dva klarineta, violinu, violu, violončelo i čembalo ili orgulje (1981. – 1982.)
Izvori
Vanjske poveznice
Alfred Schnittke Hrvatska enciklopedija Alfred Garrijevič Šnitke (Schnittke), Proleksis enciklopedija ШНИ́ТКЕ , Velika ruska enciklopedija Web-stranica o Schnittkeu Profil, IMDb
Kategorija:Njemački skladatelji Kategorija:Ruski skladatelji Kategorija:Skladatelji klasične glazbe