Umjetnička kolonija u Darmstadtu odnosi se kako na skupinu umjetnika jugendstila (secesija) koji su zajedno djelovali od 1899.-1914., ali i na zgrade u Mathildenhöheu, najvišem dijelu Darmstadta, u kojima su ti umjetnici živjeli i radili. Umjetnike su uglavnom financirali pokrovitelji i radili su zajedno s ostalim članovima grupe koji su imali usklađene umjetničke ukuse. mini|lijevo|<center>Mathildenhöhe iznad Darmstadta. mini|lijevo|<center>Pozivnica za izložbu koju je dizajnirao Paul Bürck 1901. god. UNESCO je 2021. godine ovaj kompleks zgrada Mathildenhöhea u Darmstadtu upisao na popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „svjedočanstvo rane modernoj arhitekturi, urbanističkom planiranju i dizajnu krajolika, na koji su na sve utjecali pokret za umjetnost i obrt (Arts and Crafts) i bečka secesija”Mathildenhöhe Darmstadt na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 20. lipnja 2022..
Povijest mini|<center>Mathildenhöhe na razglednici iz 1910. god. Mathildenhöhe je uzvišenje na rubu centra grada Darmstadta i bio je vrt dvora velikog vojvode u 19. stoljeću. Preuređen je 1833. u stilu engleskog krajobraznog parka. Vrt je dobio ime po Mathildi von Wittelsbach (od Bavarske), supruzi velikog vojvode Ludwiga III. od Hessen-Darmstadta.
Osnivanje kolonije Umjetničku koloniju osnovao je 1899. god. Ernest Ludwig, veliki vojvoda od Hessena. Njegov moto bio je: „ "(" Moja će hesejska zemlja procvjetatin, kao i umjetnost "), i očekivao je da će spoj umjetnosti i trgovine pružiti gospodarski razvoj njegovoj zemlji. Umjetnici su željeli biti predvodnici modernih i naprednih oblika gradnje i življenja. U tu je svrhu Ernst Ludwig okupio nekoliko umjetnika secesije u Darmstadtu: Petera Behrensa, Paula Bürcka, Rudolfa Bosselta, Hansa Christiansena, Ludwiga Habicha, Patriza Hubera i Josepha Mariu Olbricha.
Razvoj Kolonija je proširena tijekom uzastopnih međunarodnih izložbi 1901., 1904., 1908. i 1914. godine. Darmstadtovi lokalni arhitekti nisu sudjelovali na prvoj izložbi u Mathildenhöheu. Tradicionalisti Alfred Messel, Georg Metzendorf, Heinrich Metzendorf i Friedrich Pützer ipak su mogli prikazati svoje koncepte na marginama umjetničke kolonije. Izložbeni teren bio je ograđen ogradom samo za vrijeme trajanja izložbe. Kuće umjetnika i arhitekata bile su odmah jedna do druge.
Novi umjetnici u Rosenhöheu Grad Darmstadt osnovao je novu koloniju umjetnika 1960-ih. Sedam ateljea i rezidencija podignuto je između 1965. i 1967. prema planovima Rolfa Prangea, Rudolfa Kramera, Berta Seidela, Heriberta Hausmanna i Reinholda Kargela. Među stanovnicima ove kolonije bili su (ili jesu) autor Heinrich Schirmbeck, tekstopisac Karl Krolow, povjesničar umjetnosti Hans Maria Wingler i kipar Wilhelm Loth.
Građevine Mathildenhöhea Zaštićeno područje sastoji se od dva sastavna dijela koje uključuje 23 elementa kao što su: Svadbeni toranj (1908.), Izložbena dvorana (1908.), Gaj platana (1833., 1904.-14.), ruska kapela sv. Marije Magdalene (1897.-'99.), bazen ljiljana, spomenik Gottfriedu Schwabu (1905.), Pergola i vrt (1914.), vrtni paviljon „Labuđi hram” (1914.), fontana Ernsta Ludwiga i 13 kuća i ateljea umjetnika koji su bili izgrađena za umjetničku koloniju u Darmstadtu i za međunarodne izložbe. Kasnije je dodana i skupina tri kuće, izgrađene za izložbu 1904. god.