Indoeuropski jezici su jezična porodica čiji se jezici govore diljem svijeta, točnije na svakom kontinentu. Za porodicu je tipična složena struktura sloga, sklanjanje imenica po gramatičkim kategorijama roda, broja i padeža te sprezanje glagola po licu subjekta. Dijele se na 10 glavnih grana:
Anatolijski jezici Jezici potvrđeni u hijeroglif. i klinopisnim tekstovima iz 2. tis. pr. Kr.: Hetitski (nesili): središnja Anatolija, jezik Hetitskoga Carstva Luvijski (luili): čitav južni pojas Anatolije Palajski: sjeverozapadno od područja hetitskoga Jezici potvrđeni u 1. tis. pr. Kr. ili kasnije: Hijeroglifski luvijski: sjeverna Sirija do kraja 8. st. pr. Kr. Lidijski (alfabet) Karski (alfabet) Licijski (alfabet) i dr.
Indoiranski jezici Indoarijski jezici:
Pāli Sanskrt Prakrti Hindski Urdski Gudžrati Marathi Bihari Pandžapski Bengalski Sinhala i dr. Neklasificirani jezici: Bazigar, Sheikhgal, Chinali-Lahul
Iranski jezici: Avestički (sveti tekstovi iz ranog 1. tis. pr. Kr.) Medski Partski i dr. Staroperzijski (malobrojni natpisi — prilagođeno klinasto pismo) Pehlevi suvremeni Perzijski Kurdski Paštunski Tadžički Belučki i dr. sarmatski, skitski (imena: stepska područja juž. Rusije, Ukrajine, poušća Dunava i ist. Panonije) Osetski (ist. Kavkaz)
Grčki jezici
Starogrčki jezik (linear B u 2. tis. pr. Kr. i kasnije alfabetski tekstovi) Novogrčki jezik
Italski jezici Umbro-sabelski jezici (umbrijski, sabelički, osački i dr. – alfabetski natpisi) Latinski (ponikao u Laciju; širi se s Rimskom državom) Vulgarni latinski Talijanski, Francuski, Rumunjski, Retoromanski, Katalonski, Kastiljski (Španjolski), Portugalski i dr. izumrli Faliskički (Falisci, mala etnija sjeverno od Rima; alfabetski natpisi) Sikulski (malobrojni alfabetski natpisi) Germanski jezici Zapadnogermanski jezici:
Anglofrizijski jezici: Anglijski jezici: Staroengleski Engleski Škotski Jola Starofrizijski Frizijski Donjonjemački jezici: Starosaksonski Donji pruski Franački jezici: Starofranački Nizozemski Afrikaans Flamanski Luksemburški Visokonjemački jezici: Starovisokonjemački Njemački Srednjonjemački jezici Donjonjemački jezici Jidiš
Sjevernogermanski jezici:
Staronordijski (srednjovjekovni staroislandski tekstovi) Zapadni: Staronorveški Norveški Islandski Ferojski Istočni: Švedski Skonski Dalekarlijski Danski Älvdalski
Istočnogermanski jezici:
Gotski (prijevod Biblije, 4. st.) Vandalski (nema pisanih spomenika)
Keltski jezici Galski (natpisi na grčkom i lat. alfabetu): sr. Europa, Belgija, najveći dio Francuske, dijelovi sjev. Italije (od 4. st.) Britonski Velški, Bretonski Staroirski (ogamski natpisi, srednjovjek. tekstovi) Irski, Škotski gaelski (Škotska) Lepontski (sjeverozapad Padska nizine) Keltiberski (natpisi lat. alfabetom): sjev. i središnja Španjolska Luzitanski (Portugal – neisgurna pripadnost keltskoj skupini)
Armenski jezici
Klasični armenski jezik Armenski jezik (tekstovi od 5. st.)
Baltoslavenski jezici Slavenski jezici: Zapadnoslavenski: Poljski Češki Slovački Lužičko-srpski i dr. Južnoslavenski: Starocrkvenoslavenski Slovenski Hrvatski Srpski Crnogorski Bošnjački Bugarski Makedonski Istočnoslavenski: Ruski Bjeloruski Ukrajinski Baltički jezici: Pruski (zapisi iz ranog novog vijeka) Litavski Letonski (latvijski)
Toharski jezici
Toharski jezici — otkriveni u 20. st.; dijeli se na A i B jezik, oba izumrla u 1. tisućljeću.
Albanski
Albanski (potvrde tek u srednjem vijeku) Toskijski jezik Gegijski jezik
Nesvrstani jezici Ovi jezici nisu pouzdano svrstani u grane indoeuropskih jezika iako je gotovo sigurno da pripadaju porodici: Frigijski (alfabetski natpisi u zap. Anatoliji, 1 tis. pr. Kr.) – vjerojatno blizak grčkom i armenskom Trački (nekoliko zapisa; imena ljudi i mjesta): sjev. od Egejskog mora, do Crnog mora i donjeg Dunava; vjer. i jezik Bitinaca u sjeverozapadnoj Maloj Aziji. Staromakedonski, peonski i dr. (slabo potvrđeni – srodni grčkom i frigijskom) Ilirski (samo imena): od Hercegovine preko Crne Gore do južne Albanije i zapadne Makedonije Panonsko-delmatski (samo imena): od sr. Dalmacije do Balatona i Dunava na potezu od Baranje do Zemuna Dako-getski (samo imena): sjeveroistok Srbije, sjever Bugarske, Rumunjska (možda srodan tračkom) Mesapski i dr. jezici Apulije (alfabet; vjerojatno podrijetlom s Balkana) Ligurski (samo imena): Ligurija i jugozap. dio Padske nizine, južna Francuska Venetski (alfabetski natpisi; srodan latinskom i keltskim jezicima): sjeveroist. Padska nizina; vjerojatno srodni jezici Histra i Liburna
Napomena U Europi su u starom vijeku posvjedočeni i neindoeuropski jezici. Najpoznatiji je Etruščanski koji je bio proširen u dijelovima Italije; ostalo je mnogo natpisa na različitim materijalima, no najvećim dijelom kratkih. Etruščani su se služili prilagođenim grčkim alfabetom. Danas je razmjerno dobro poznata gramatika, kao i fond od više stotina riječi. U Alpama (ist. Švicarska i susjedni dijelovi Italije i Austrije) govorio se Retski – malo natpisa etruščanskim alfabetom; jezik je nerazumljiv. Na zapadu Pirineja autohtono stanovništvo su Baski. Jezik je potvrđen tek u srednjem vijeku. Kao ni u prethodnim slučajevima, ne može se utvrditi pripadnost nekoj poznatoj jezičnoj obitelji.
Literatura A. Marztinet, Des steppes aux oceans. L indoeuropeen et les "Indo-Europeens", Payot, Paris 1986. J. P. Mallory, In Search of the Indo-Europeans, Thames and Hudson, London 1989. C. Renfrew, Archaeology and Language. The Puzzle of Indo-European Origins, Harmondsworth 1989. T. V. Gamkrelidze, V. V. IVANOV, Indo-European & the Indo-Europeans, Berlin: Mouton de Gruyter 1995. C. Watkins, How to kill a dragon. Aspects of Indo-European poetics, Oxford UP, New York - Oxford 1995. R. Matasović, Kratka poredbeno povijesna gramatika latinskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1997. B. W. Fortson Iv, Indo-European Language and Culture. An Introduction, Blackwell Textbooks in Linguistics, 19, Malden, MA - Oxford - Carlton (AUS) 2004. E. Benveniste, Riječi indoeuropskih institucija, Disput, Zagreb 2005.
Vidi još Indoeuropski jezici
Izvori
# Jezici, indoeuropski