Alodij (lat. allodium), također plemešćina ili bašćina, u srednjovjekovnom pravu je nasljedno imanje u slobodnom vlasništvu, bez davanja i drugih obaveza i s pravom otuđenja.
Izraz "alodij" najčešće se koristi u kontekstu feudalizma, gdje je suprotstavljen vlasništvu s obavezama. U hrvatsko-ugarskom pravu zemljište vlastelina — vlastelinstvo ili feud — dijelilo se na alodij i na urbarijal ili rustikal. Potonji se sastojao od selišta gdje su vlastelinovi kmetovi stanovali i od čije su zemlje živjeli. Vlastelinu su pripadali plodovi zemlje u alodiju, koju su kmetovi obično imali obavezu obrađivati (tlaka) u zamjenu za zaštitu i pravo uživanja selišta.feudalizam, Proleksis enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2012. Pristupljeno 11. 12. 2020. Za razliku od alodija, koji se mogao slobodno darovati ili prodati, kmetovi na svojim selištima nisu imali ta prava.
Vezani članci Beneficij Feud
Izvori
Literatura
Mali leksikon hrvatske pravne povijesti, Filip Hameršak, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Vanjske poveznice
Alodij – Hrvatska enciklopedija Alodij – Proleksis enciklopedija
Kategorija:Feudalizam Kategorija:Srednji vijek Kategorija:Pravo